Diobe
Odlaske se ne najavljuje
za njima se vrišti nad rupama u zemlji
o odlascima se piše na crnim četverokutima
i lijepi ih se o seoske bandere
odlasci se smiješe nekoliko godina mlađi
s nepotrebnih novinskih stranica
o odlascima se ne govori svima
o odlascima se i suviše dugo brine
odlaske se baca niz stepenice
i za njima se baca novac
odlasci se ispraćaju čudnim jezicima,
škripavim prometalima, trpa ih se
u ustajale kofere i za njima se psuje
odlaske ne vole djeca i psi
odlaske se ispire slinom i suzama
i za njima se pušta voda
odlasci odnose, iznose, kradu i srljaju
dižu ruku i razvijaju sličice sjećanja
u tamnim zatrovanim komorama
odlasci zađu za uglove i više ih nitko ne treba
o odlascima se baš ništa ne zna
i odlasci se dijele na polovine, tisućine i beskonačnine
Pa ni ja ne znam, odlazim li to od tebe
ili se samo zauvijek dijelim od sebe
Bauhaus ili Galina retrospekcija
Možda mi ne vjerujete, gospodine N.,
ali Gala kaže da vam stan smrdi na plijesan
i kamo god se ja djenem,
udaram u novčiće i ofucane
zečje šape
(neće vam donijeti sreću)
Jagode i šlag u metalnom čajniku
mogu ih samo baciti u vaše
instant gole zidove,
poznavaoče vina i gradskih feljtona,
nitko važan vas ne vadi
iz svojih stražnjica više
Možda mi ne vjerujete, gospodine B.,
ali Gala kaže da vam kuća vuče na bordel
i ja vidim gdje vam sa znojnih trofeja vise
a što drugo nego najgledanije
gradske sise
(neće vam slavu vratiti)
Pucketava koža na klizavim naslonjačima
uz precizan fokus pogled
na mojim…na mojim svim…
tihi rekorderu ziheraških tabela,
nitko vas ozbiljan više ne prepoznaje
sa zvečkom na ušima
Možda mi ne vjerujete, gospodine R.,
ali Gala kaže da vam brod ne putuje u nepoznato
znam ja da se drži plićaka gdje udara
u bapske slabine i češke luftmadrace
(neće vam otvoriti more)
S vaših kolaž fotografija
elegantnim željeznim viljuškama
izjeli ste sva lica,
očarani promatrače vlastitih zrcala,
nitko sretan vam u ruke
kormilo više ne predaje
Možda mi nećete vjerovati, gospodine M,.
ali Bauhas čak pristaje
vašem papirnatom kafkastom tenu
i osjetljivim mahlerastim ušima
Gala bi vas iskašljala prvom prilikom
na pločnik i izvadila vas iz
oka kao mušicu iz pregrijane sangrije
Bauhaus je sranje
Gala je kurva
(Tko još može tako voljeti?)
Nećete mi vjerovati, no vaši udovi su gipki
još možete okrenuti leđa svima
Rado ću vam podmetnuti vrat!
Afrodita ubija Gutenberga
Da sam te noći mogla sjesti i pisati
Gutenberg bi pobjegao
sa svojim olovnim slovima
gubio bi ih zadihan
iz džepova kaputa
trčeći kroz devet šuma
Ovako me brzo napustio san
o tome kako spretno skačem
s niskih grana bukve
i golim mu rukama
čupam bradu
(nije me briga što sam polupijana divljakuša
Slova su moja!)
Ovako sam sama sebi sakrila
olovke i papire
vezala si zglobove i tupo pustila
da me ugrije tuga
kao topli čaj
u koji mogu uroniti cijela
zadržati dah sve dok
ne upoznam onu famoznu svjetlost
o kojoj pričaju na
vjeronauku i kirurškim simpozijima
Gledaj me! Izranjam dobra
i tiha
mekše kože
kao neka pomilovana newage Afrodita