19.5.2005.

Vladimir M. Vukićević  

Cogito incognito

1.

Potreban je ogroman napor i snaga za

pravi početak - bez razmišljanja,

gledanja kroz prozor i ostalih sranja.

Filozofija je tuđ teren. Napušten i zauvijek zaboravljen.

Milet. Tales iz Mileta. Kraj igre.

Težak početak, jer sve je zapisano i spaljeno.

Knjiga gori.

Kuće su spaljene.

Nevini zakopani

mrtvi popišani, a utvare oslobođene.

Prva stranica govori o

važnom konsenzusu Velikih o

Malim, nevidljivim i bezopasnim.

Zašto?!

Bez uznemiravanja, mladiću!

Molio bih za malo ozbiljnosti!

Ipak je ovo Tvoj Početak!

Ući u Nju ili se okrenuti paranoji?!

Vječna pitanja.

Njegovi /Njeni stihovi su hermetični,

napisao bi voljeni Program.

Otvorimo ih, oslobodimo ih od njih samih,

dođimo do Kraja. Dotaknimo Slobodu!

Umjetnost je Sloboda!

Politička parola.

Realno! Samo naprijed!

Potom - traže riječi.

Fond riječi!

Kao da je to Fond PIO ili Fond potrošnje.

Gosp. Fond je

pizda!

(Hvala ti Dražene, ali sam se ono veče

žestoko

isplakao. Vratiću ti.

Vratio sam ti.)

Vratio si mi.

Uvod, razrada i zaključak.

Konflikt rađa dramu.

Glupi plan.

Druga scena. Treći čin.

Teški splin.

Bijeli krug na crnoj površini  je Mjesec.

Oko Sunca kruže planete.

Zemlja se okreće oko svoje ose.

Kvadrilion zvijezda.

Magnetno polje.

Polovi, iglo i grupa Eskima koji ne znaju za dukat ili dolar.

Ja sam dobro i hvala na pitanju. Treniram da budem...

Ja i Vi se razumijemo u potpunosti.

Vratiću se.

Dosta  za Početak, ipak je bilo

bez razmišljanja i

gledanja kroz prozor.

Važno je da ne kvari novi dan.

Šoljica tople kafe, šal i holandska cigara.

2.

Uprkos svemu nije se moglo i Virus je napao sve. Virus voli.

Ljubav.

Čujem poznatu muziku sa 

bulevara ljepote i mogućnosti

svih kupovina i zakona tržišta.

Prevara.

Prodaja je način života, kažu.

Čujem.

Natpis sa puno emocija: Volim te!

Tražili su dugo vid zaštite Sopstva. Mnogi i dugo vremena.

Sveta mjesta - možda. Buenos Aires, Bolivija ili Hokaido.

Trougao meridijana.

Kvadrati

3.

Putujem brzinom Puta.

Ivan mi govori da je tri puta

veća

od brzine svjetlosti.

Dokazana Teza.

Ne znam. Knjiga kaže, konfinira.

Metamorfoze:

pretvorio sam se u insekta.

Ludi valjak i devet mrava.

Ešer

Prate i grizu. Reže psi.

Tople guzice i plaža za potpun uspjeh.

Pobijedio je. Zadovoljan je ljudima koji ga

opslužuju.

Produžena je rasprava o sreći.

Bojana je predložila Ravnodušnost. Odbila je i bilo je

Bolno.

Izvan vidljivog je pregaženi dan. Pogriješio sam.

Nespretnost i nevinost je

Dječaka

odvela u pogrešan smjer.

Zelena boja s Hoknijevog platna. Travnjak i hladne prskalice.

Vodu, molit ću. Hladnu, dobro hladnu.

Sjećanje na stvarnost...

4.

Nebo ispod nebodera.

Metal i željezo koje nam govore o uspjehu.

Progres.

Sjetio se svog sendviča - gore u visini

dok je zidao

sto i više ni sam ne zna koji po redu.

Bilo je hladno zbog položaja i nije gledao prema

Dnu.

Uh, bio bi to Žestok Pad, izgovorio je tvrdim radničkim glasom.

Ostao je gladan, srećan i živ.

Prašina na ostrvu mogućnosti guta Vinost.

Nema krivih u priči bez kraja.

Nestaju ljudi u letu, u vazduhu.

Izgubljene iluzije

u pogledu ka očima smrti.

Ostalo je samo nebo i

Ništa.

5.

Došao je sa dobrim namjerama i sa kamenim pogledom.

Osluškujući svaki njihov korak

spazio je emocije i strast - fanatizam.

Tekst se rađao lako i čekao oslobađanje.

Let ptice.

Ispijali su kafu i čitali novine

Vodeći razgovor o Sreći. Pratio ih je.

Zatvorena vrata, lift u kvaru i

repetitor obolio od dosade.

Pokušavali su umiti vazduh.

On je i dalje trčao kroz smog

sve više gazeći preko mrtvog trotoara.

Razišli su se i otišli toplim kućama - na sigurno.

Bio je mrtav.

Čovjek koji je poginuo od dosade...

6.

Nekoliko trenutaka odlučuje o prošlosti

Pokvareni čipovi modernog doba

Granice traže iste ljude - krvave i bez memorije

Kristalna dnevna epopeja bez heroja.

Kinesko slovo i lavirint Svijeta i Vijeka

Pokušaj pobjede nad nesrećnim i zlim

Slučajevi - niz foto negativa,

A sa ulice - kroz prozor- dopire huk pobune

Nema predaje, nema predaje...

7.

Sa gramofona lebde kroz vazduh zvuci Radioheada

Noć koja nije odigrala

Priču. Nije zaključila.

Muzika Sfera - osluškujem je, ali i brzo zatvaram

Prozor.

Postaje hladno. Zima mazi. Persijska.

Sve je imalo žestokog

uticaja na dalji

Tok

Stvari.

Svijest - nesvijest, otvoreno - zatvoreno.

Pokušavam dohvatiti Koncept Tkanja

Ona me budi, naziva posebnom osobom…

Krv je topla. Vazduh je hladan.

Pravilni oblici nepredviđenih

Slučajeva u

Noći bez početka.

Ona me budi

8.

Njena slika mi nije pred očima. Žao mi je, ali pamtim

Duh.

Olimpya.

Leni R.

Tražio je Konce

Veza.

Platon mu je u prolazu dao

Ruku.

Kako putovati kroz Svijet, ostati

neporažen/netaknut.

Uhvatio sam pticu - rekao je.

Mudraci nemaju osjećaj nelagodnosti i

Ideje su čiste.

Univerzalna priča:

otvorene kapije Grada, a on gubi cijeli dan/noć.

Danju-noću, danju-noću…

Tražio je Konce

Novo Ništa se raskida sa unutrašnjošću

Vrha Niti.

Lice majstora je sa fotografije

dalo snagu za povratak

Dalje…

Poštovani prijatelji, ja sam Vladimir M. Vukićević iz Podgorice (sex Titograd).

Rođen sam 1984. godine. Studiram pravo u Podgorici. Kao osmogodišnjak sam prisustvovao skupu na kojem se pjevala pjesma Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče - nisam posebno zadovoljan zbog toga. Vi ste sjajni. Spašavate. Hvala vam. Nadam se da ću jednog dana posjetiti vašu redakciju - ipak je Zarez snažniji na papiru nego na monitoru. Tehnika.

Živjeli i vi i Ray Charles i Danilo Kiš i Alen Bokšić.