#440 na kioscima

1.9.2015.

Ivan Zrinušić  

Dan neovisnosti


Mi koji se dogovaramo

Prijatelji su dolazili pa odlazili

Unoseći blato pseći

Izmet

I dobrotu

I mnoge nam stvari

Nisu bile poznate

O mnogočemu

Samo smo nagađali ali

Bilo je jasno da nećemo izdržati

Bilo je to jasno kao

Što bilo što

Bude jasno bili

Smo preslabi



Podrezavši kamom jajnike slobodnoj volji

Prihvaćali smo borbe

Koje se nisu mogle dobiti

Gluha zemlja gluha

Jer u nju ne svršava seljak

Nemate SSSR

Ali imate SSRI

Imate “revolving kredit” okretna

Vrata

Naposljetku

Imate bubanj

Umjesto okvira

I između čovjeka koji neće a može

Ili može a

Neće



Sve je to vrlo nalik životu

Treba priznati

Nakon nekog vremena jednostavno se

Nema što reći.

 

Spojeno s vikendom

Još jedan Dan neovisnosti

Radno vrijeme kao nedjeljom



Teško je biti siguran u to što se zapravo dogodilo

Na današnji dan

I prije koliko godina



Mijenjali su praznike blagdane

Narod se izgubi



Kao u pravopisu na primjer



Korienski novosadski Institutov

Pa ti znaj čevap

Ili ćevap



Takvi smo



Nesigurni u narudžbu i kad stigne račun

Uglavnom osupnuti iznosom



U ulici tri zastave od kojih jedna

Na privatnoj kući



Prekinuto možda 15 000 života

Nije da igra reprezentacija.

 

Tražili ste pogledajte

Tako vladavina práva

Ubrzano diše



55-inčni ekran na kojem se

Teutonska ljepotica bûdi nerazmazanih

Boja na licu



I moj prijatelj Emil

Koji dobiva po godinu

Za svaki gram;



Građanin je u policiji prijavio mirni prosvjed

Jer građanin zna gdje se u gradu

Peče moćan burek



Ustvari pita

Ustvari burek



I dok onoj devetnaestoj punjenoj

Pokušava naći mjesto

U kutiji Marlbora

Bratstvo i jedinstvo plamte

U Winampu 5.66

Baš poput bengalke;



Idemo u Irsku Švedsku Norvešku

Gdje je u zemlji manje krvi

A u znoju više kapitala

To je najbolje

Što smo smislili.

 

Djed Mraz

Kao dijete vjerovao sam

U postojanje vremena

Vrijeme je bilo moj Djed Mraz



Tridesetak godina kasnije primjećujem

Da vjerujem u ove filtere

Koje sam počeo koristiti



Stavljam ih s desne strane cigaretnog papira

Nakon duhana

I vjerujem u njih



Ne znam dokle tako.

Ivan Zrinušić (Osijek, 1981.), za nezavisnu izdavačku kuću Slušaj najglasnije!/Bratstvo duša objavio: Netko nešto ništa, Bilirubin, Vidiš kako je lijepo, Tri mrava, Najbolje je da se ne javljaš

preuzmi
pdf