#440 na kioscima

26.3.2015.

Goran Bogunović  

Divlje meso


Amputacija

 

odrezali su mi nešto

rekli su da je bilo bolesno

trulo da je tako bolje

i da boli ali će proći

a ja se ne sjećam

što su mi odrezali

nešto mi nedostaje

a ne znam je li to ono

što su mi odrezali

ono što je bilo bolesno

ili je to nešto drugo

čega se također

ne mogu sjetiti



Sok od jabuke

 

sok od jabuke ugodno je iznenadio

bogat i svjež

u boci koja je podsjećala na bocu za infuziju ili urin

no to nije smetalo jer sok od jabuke domaće proizvodnje

pomaže da neko vrijeme ne razmišljaš o tome kako se

nepovratno smanjuje broj ljudi koji te bezuvjetno vole

i kako nešto tu treba hitno poduzeti

pio sam ga dok se boca nije ispraznila

sok od jabuke koji je na nepcu ostavljao trpak okus

zdravlja i prirode

želudac mi je bio pun ali usta su tražila još

dok sam ga točio iz boce široka grlića

poželio sam nekome govoriti o soku od jabuke

koji je bio savršen iako je imao okus kruške



Zrno po zrno



ne boj se

jer ostvarit će se

sve čega se bojiš

ne misli

jer misli će te uznemiriti

a to nećemo

je li tako da nećemo

zato raščetvori šipak

očisti ga i jedi polako

zrno po zrno



Kuhinja

hladno je i pada kiša a ljeto je

i da mi je kuhinja veća

sjedili bismo u kuhinji

ali sjedimo na kauču u dnevnoj sobi

sparno je u kuhinji nema dovoljno prostora

nema zraka

sjedio sam u kuhinji na tvom rođendanu

sjedio sam u kuhinji kod njenog dečka

kad je njegov prijatelj uzeo nož i objasnio

da nož treba zabiti u bubreg

priđeš sprijeda zabiješ straga

bol je neizdrživ

govorio je to u velikoj kuhinji

koja je trebala biti prozračna i svijetla

a bila je mračna

rekao je umireš polako i znaš da ti nema spasa

umireš polako i svega si svjestan



Ljušte me

ljušte me

svaki me dan oljušte

i kažu da više neće

a onda opet dođu da me ljušte

ne zamjeram im

to im je posao

što će ljudi

dođu pa me ljušte

kažu to je za moje dobro

kažu što me je manje to me je više

uvjeravam se da je tako

to je jedini napor koji je potreban

nakon njega mogu se prepustiti

i prihvatiti činjenice

očišćen od odgovornosti



Ljuštim se



čistim se

malim švicarskim nožem

odstranjujem mrtvu ljušturu

režem ono što je bolesno

mrtvo tkivo ne krvari

ali svaki je pogrešan potez

nepopravljiv

svaka posjekotina

stvara divlje meso

koje raste zauvijek

Vlaga



ormar se gura da skrije mjesto na kojem zid truli

komadi žbuke koji otpadnu guraju se pod tepih

kada ih se nakupi zamotat će se u nj i baciti

sve je dobro isplanirano

ali dogodi se da ti nešto baš ne da mira

pa pogledaš iza ormara

ili slučajno zaviriš dok nešto tražiš

pa odlomiš prvi komad žbuke

i više ne možeš prestati

guliš ciglu, beton

širiš rupe u zidovima

u njima vidiš zrak, bistrinu, čistoću

pokušavaš očistiti sve

prstima zgradu pretvoriti u prah

moraš čistiti brzo

moraš očistiti sve odjednom

samo tako zaustavit ćeš

vlagu koja se i dalje širi



Pospremanje stakalaca

 

stakalca se moraju pospremiti

bila su u kutiji i nigdje drugdje

jednako kao da nisu bila nigdje

jednako kao da nisu bila

netko ih rasuo pa su sad svuda i neće nestati

točan broj nije poznat ali raste

skupljamo ih

broj pronađenih premašuje broj izgubljenih

kao da se dijele, razmnožavaju

iako je to nemoguće

malena su, ovalnih rubova

u njima bi se mogla ogledati vojska mrava radnika

mogla bi poslužiti i kao povećala

vole se zavući pod nokat

u slučaju nepažnje usijecaju se u kožu

moramo paziti da ih ne udahnemo

jedno je premaleno da bi izazvalo štetu

ali ona dolaze zajedno u velikim brojevima

s nepredvidivim posljedicama

stakalca se moraju pospremiti

 

Potiljak

 

dolazi s leđa a zapravo dolazi sa svih strana

pa se skuplja u potiljku i miluje ti epifizu

ježiš se iako nisi siguran je li hladan ili topao

ježiš se jer si siguran da ti čita misli

da ti ogoljava slabost

taj dah prolazi kroz tebe kao kroz prazninu

zato što u tebi nema praznine u kojoj bi se smjestio

zato što si potpuno ispunjen nevažnim

sad želiš misliti na nešto drugo pa se sjetiš djece

kako im glavu pridržavaš upravo na tom mjestu

na spoju potiljka i vrata

i nisi siguran držiš li ruku kako bi ih obranio od tog daha

ili je dah na potiljku odjek topline poznatog dlana

 

Odakle

 

taj pogled morao bi dolaziti odasvud

ali ne čini se da je tako

osjećaš kako je važno utvrditi

iz kojeg smjera dolazi taj pogled

čini se da dolazi s leđa

kao da dolazi s mjesta na kojem nisi i kamo ne ideš

baš kao da dolazi s leđa

nekako u potiljak

s blago povišena mjesta

pod kutom od trideset ili četrdeset stupnjeva

dolazi u potiljak i kao da reže

neuhvatljiv kako god se okretao

kad legneš na trbuh dolazi iza očiju

kad legneš na leđa dolazi oko glave

počinje tamo gdje prestaje vidno polje

bježi od tvog pogleda

ili reci iskreno

tražiš ga da ga ne nađeš

kao da dolazi odatle odakle si ti mogao doći





Da



ljudi nisu potrebni jedno drugom da bi bili nesretni

dovoljni su sami sebi

svejedno se pomažemo nesebično se pomažemo

pomažemo se u svemu zalijevamo se

zajedno rastemo njegujemo se

i nesreća divno napreduje

i ako ti ikada ovo izgovorim

pitat ćeš me mislim li to ozbiljno ili se šalim

a ja ću reći da



Let

pretjerao sam protežući se

pa sam se odvojio od sebe

sad gledam sebe

drugi ja gleda mene

on je težak

točnije ja sam težak

a drugi ja

ili prvi

lagan je može letjeti

on je bezbrižan

ili ja sam bezbrižan

sve do trenutka

u kojem ne osjetim potrebu za sobom

donjem ja potreban je gornji ja

pa je najmudrije spustiti se do sebe

i zaboraviti na cijelu stvar



Staza

 

dovoljan je jedan korak

pogrešan ili drugačiji

da stazom za šetnju dospiješ

tamo gdje nikada nisi bio

iako znaš da jesi

zdrav razum kaže ti da mora biti tako

ali mjesto koje si zapamtio

nije mjesto na kojem se sad nalaziš

i ne radi se tu o trideset godina

koje su promijenile kuću u kojoj si živio

jednom si gotovo pao s devetog kata te zgrade

ne sjećaš se toga jer si bio mali

tako su ti rekli i ti si povjerovao

misleći kako si imao sreće

 

no stigne te to što te mora stići

ma koliko bio brz

a ti nikako nisi brz

i ne voziš više bicikl koji si tada vozio

i pao iza zgrade baš na ovom zavoju

ako se to doista dogodilo

 

vrijeme je da kreneš kući

sadašnjoj kući ili trenutnoj

ne znaš kako bi je nazvao

vrijeme je da kreneš kući

dok se još uvijek sjećaš kako ćeš je naći

 

Sjena

bacao si sjenu

neočekivano da pokažeš da si tu

kao zaštitu kao predah od sunca

ne želim da nestane ijedan njen dio

prizvati ju je teško ali jednostavno i čisto

i ne znaš prezireš li ili žališ one kojima nije tako

sjene ionako nisu naše

iako ne bismo mogli živjeti da ne mislimo da jesu

bacao si sjenu

granice se gube vrijeme se preskače

i tvoja sjena stopila se s mojom

sjenom koju nemam gdje baciti

preuzmi
pdf