#440 na kioscima

17.8.2015.

Andreja Hlupić  

Duboko Trnsko


DK

Kod doktorice u čekaonici

Stajale su kao šarene vizitke

Puno ih je, pomislim

Nitko ne uzima ili ih nadopunjavaju

Pitam smijem li, uzimam

Ne ispunjavam, strah, mlada sam i praznovjerna

Moja mama obožava crni humor

Pitam je ima li je

Naravno – odgovara – očekujem da će se sjatiti kao lešinari kad skuže

Jedino im jetra neće biti zanimljiva – pušačka jetra

Ona je hrabra i pametna, nije mlada, možda malo praznovjerna

Donorska kartica

Donorska kartica

Društvo književnika

Društvo književnika

Njima bih rado donirala sebe u svojim pjesmama

Al ne uspijevam, nisam se potpisala

 

Kategorija Ti

Ne miriši, a probada utrobu

Nesretne ljubavnice poznatih slikara, pjesnika, pisaca

Glumci, oni ostavljaju

Nedostatak tebe

A osjećam te

Odjednom si duh koji me dodiruje

A meni smeta što ludim zbog tako prozaične stvari

Radije ću reći da mi se nakupilo i da nije do tebe

Podatna, submisivna, gladna tijela

Pališ se na riječi, a ja nisam pjesnik

Reći ćeš mi tim svojim rotacizmom, cinizmom, mazohizmom.

 

Arhitektov život

U tvome je džepu smrt

Nuclear baby

Bono sad jako voli Isusa

Pušiš u parku iza zgrade

I vjeruješ da će ti se nožni prsti smanjiti

Kao i nos

Čim prestaneš lagati

Moja princezo

Izletničko pijanstvo, nemirne noge,

Poklon bon za dijete

Koje nije tvoje

 

What if WTF

Što bi bilo da ti se danas dogodi ljubav?

Bi li imala gdje stanovati?

Što bi pila?

Bi li imala što jesti?

Što bi radila kad je tužna?

I kad kiša neumorno pada?

Što bi bilo da ti se danas dogodi ljubav?

Kako bi je obukla?

Da je ne prepoznaju na cesti?

Gdje bi parkirala svoj auto?

Bi li imala svoj ključ od stAna?

Gdje bi bila kad si ti na poslu?

Što bi joj dala za čitanje?

A za štrikanje?

Bi li je upoznala sa svojima?

A zamolila da bude tu do ljeta?

Kako bi se osjećala da se ljubavi kod tebe svidi pa te zamoli da prezimi?

 

Duboko Trnsko

Stara godina

U autu jugiću

Na zadnjem sjedištu

Francuska salata

Dvije maloljetne majke

Pričaju mađarski

Petarde vjerno

Imitiraju devedesete

Ja nosim otvorenu

Bocu Jacka na tulum

(I ja imitiram devedesete)

Razmišljam da ću te

Pospremiti u ovoj godini

Parkirati u sjećanju

Tome služe ovi datumi

Mama kaže: nazovi nas

Mi nećemo spavati

Čekamo Novu

ČekAm novu

 

Gospodin Bobanović

On je živio za taj dan

Za tih par minuta u 15 godina

Kada može na pitanje

O sebi

Odgovoriti da je sretan

Postigao je ono stanje zen budizma

Kojem godinama jogiji streme

Vozeći taksi i slušajući

Radio Sljeme

Ponekad i HRt-2

Žao mu je bilo što ostali na obljetnici

Mature nisu slušali radio ama baš nikad

 

Andreja Hlupić (1980.) rođena u Zagrebu gdje sretno živi i radi. Piše pjesme i kratke priče. Po njezinoj kratkoj priči Moj Kobali snimljen je film Nedjelje ubijaju više ljudi nego bombe. Pjesme su joj objavljene u Zarezu i Ulaznici, a priče u Književnom krugu Karlovac i Urbanim vračevima

preuzmi
pdf