Etimologija sljepoće
Smisao
nije
riječ
već
puka negacija
značenja;
izrezana silueta
u kolažu
svijeta –
provlačimo se
kroz nju
puzeći
i
odnekud
po našim
trepavicama
kaplje
ljepilo.
O gladi
Pohlepni
zagrizli smo
preduboko
i sada nam
zubi
zapinju
o žile
hrskavice
klize
niz
kosti
i
ostavljaju
tragove ugriza
koje
nije
pratio
nikakav urlik
jer
čeljust
dok grize
ne može
još
i vrištati.
O cvijeću
Oni
su gladni
jer
više ne čitaju
naša izvorna djela
zbog čega
tupim
noževima gude
o gole grkljane
ispod vrhova
mogu se vidjeti naše
oči
i
na brzacima
se grizu
naše
usne;
jesu li to
planine
ili
oblaci
ili
možda
jato vrabaca
slama vratove o
staklene kupole?
Ne, oni su
životinje
koje
žive od pretpostavki
i otvorene
su klaonice
njihov
znak zahvalnosti
prema slobodi;
taj
isprešani cvijet
na čiji su miris
nosnice sahranjenih
sasvim
ravnodušne.
Ljubav
Sramota
nesuvislosti
predana je
svijetu
u tišini;
ona nas
posjeduje,
stoga
obucite svoja
tijela i
proučite
svakodnevnicu:
meso, crvi, ljubav;
ljubav je u
mesu i
njegovim sokovima;
sokovi u crvima,
crvi u ljubavi.
Limb
Moguće
je pretpostaviti
da je sve ovo granica
u ovoj
ili onoj sintaksi
recimo, nekakav limb
ili
visok zid
dubokih korijena
koji su suptilne kreacije
i čudovišna uništenja
zapravo, snovi čovječanstva -
ta implicitna
tapiserija drevnog lica
kojeg proždiremo
bez ostatka
kao da je manje sadržajno
i od ničeg samog.