Noga filologa - hr.wikipedia.org

Wikipedija je enciklopedija koju ne samo da može koristiti svatko, nego svatko može i u njoj surađivati. I to je, možemo slobodno reći, revolucija na području znanja. Poput svake revolucije, i ova ima vrlo jaku ideološku podlogu. Poput svake revolucije, i ova pri izvozu – što se nas tiče, pri izvozu u mali narod i malu kulturu – doživljava specifične mutacije.

Slobodno dostupna

Wikipedija kakvu danas poznajemo počela je postojati 15. siječnja 2001.; službeno ju je pokrenuo Jimmy Wales, a danas je vodi neprofitna organizacija po imenu Wikimedia Foundation. U šest godina života, engleska verzija Wikipedije dobila je više od milijun i šesto tisuća članaka, te inačice na još 250 jezika. Statistika kaže da su u 2006. stranice Wikipedije bilježile oko 60 milijuna posjeta dnevno, što je stavlja među dvanaest najkorištenijih internetskih portala na svijetu.

Kao što smo rekli, Wikipedija je slobodno dostupna. Svatko tko ima pristup Internetu može čitati njezine članke (za razliku od komercijalnih servisa vijesti, baza znanstvenih članaka ili, recimo, Enciklopedije Britanike, gdje su cjeloviti tekstovi dostupni samo pretplatnicima; usput, nije beznačajno ni to što Wikipedija nema ni reklama). Također, svatko može koristiti članke s Wikipedije: može ih stavljati na vlastite mrežne stranice, može ih kopirati i raspačavati, može ih čak objaviti u knjizi – s jednim jedinim ograničenjem: ne smije svojim čitateljima nametati dodatna ograničenja. Napokon, sloboda koja ljudima najviše upada u oči: svatko tko ima računalo i pristup Internetu može pisati i mijenjati članke na Wikipediji.

Ovo je posljednje, naizgled, put u totalni kaos. Crnih je točaka svakako bilo; Wikipedijini članci prošli su bezbroj vandalskih napada, pa čak i slučajeve namjernog i sustavnog klevetanja pojedinaca. No, suluda ideja o otvaranju Wikipedije svima i svakome zapravo je utjelovljena demokracija; softverski podržana vjera u sposobnost ljudi da se samoorganiziraju, optimistično uvjerenje da je dobronamjernih uvijek više nego zlonamjernih, da istina i poštenje mogu pobijediti sve ostalo. U načelu, ove su se plemenite ideje pokazale točnima.

Pouzdana

Wikipedija je danas organizam koji se regulira sam, u kojem urednici (volonteri i odani članovi wikipedijske zajednice) nadziru i provjeravaju izmjene, te uporno – i brzo – uklanjaju netočnosti i zloćudnosti. Da ovaj sustav može funkcionirati iznenađujuće dobro, pokazao je eksperiment Alexandera Halavaisa, profesora komunikologije na Sveučilištu u Quinnipiacu, koji je 2004. namjerno unio 13 pogrešaka u različite članke Wikipedije. Iako su se neke pogreške doimale posve vjerodostojnima, za manje od tri sata nakon unosa “urednici” su ih sve počistili.

Faktična pouzdanost Wikipedije potvrđena je i studijom objavljenom lanjskog ožujka u časopisu Nature, kada su stručnjaci ispitivali točnost članaka o znanstvenim temama s Wikipedije i iz Enciklopedije Britanike, nalazeći na obje strane podjednak broj netočnosti (prosječni članak s Wikipedije imao je oko četiri netočnosti, a u Britanici oko tri).

Usput, demokratična otvorenost Wikipedije očituje se i u njezinu nepoštivanju titula i “ekspertize”. Tekstovi profesora i drugih stručnjaka na Wikipediji uređuju se i mijenjaju jednako nemilosrdno kao i bilo čiji drugi, mijenjaju ih i “popravljaju” amateri, često i potpuni anonimusi. Ovo, dakako, profesore i stručnjake odbija, ako ne i vrijeđa (ego je nježna biljčica), te Wikipedija ima relativno malo suradnika koji su “stručno ovjereni”. No, “ideologija” Wikipedije – sjetimo se, ona krajnja demokratičnost – ionako implicira da se kvaliteta rađa iz kvantitete; da će more “neprofesionalaca”, hobista i tinejdžera, u konačnici stvoriti priručnik sveobuhvatniji, korisniji, pa možda i točniji, nego što bi to mogla šačica profesionalnih stanovnika “kula bjelokosnih”, ureda i laboratorija.

Ažurna i sveobuhvatna

U usporedbi s tiskanim enciklopedijama, Wikipedija ima – dakako, uz besplatnu dostupnost – još dvije prednosti. One proizlaze iz prirode medija: iz promjenjivosti stranice na Internetu, i iz minimalnog prostora koji zauzima digitalno zapisan podatak.

Wikipedija je jedina enciklopedija koja se može ažurirati doslovno iz sata u sat. Ne samo da se može ispravljati i usavršavati; ona može teme koje su još “žive” pratiti u stopu. U to se možete uvjeriti npr. na stranici “Current events” engleske Wikipedije. Dok ovo pišem, ona se popunjava svježim podacima o globalnom zatopljenju, bici ustanika i iračke vojske u Najafu, uspjesima Rogera Federera i Serene Williams na ovogodišnjem Australian Open turniru, generalnom štrajku u Gvineji i potvrđivanju Azima Isabekova kao premijera Kirgistana. Wikipedija tako objedinjava novine – najnoviji razvoj događaja – i enciklopediju – “prihvaćeno znanje” u pozadini tih događaja.

“Prihvaćenom znanju”, pak, Wikipedija daje praktički neograničen prostor, ujedno ničim ne određujući područje tog znanja (ograničavajući je faktor samo dobra volja potencijalnih autora). Wikipedija je tako jedina enciklopedija u kojoj ima mjesta i za komet McNaught i za najavljeni posljednji nastavak serijala J. K. Rowling, Harry Potter and the Deathly Hallows; za članke “Poštanske marke i poštanska povijest SAD” i “Drugi kabinet Bondevik” (koji je upravljao Norveškom od 19. listopada 2001. do 17. listopada 2005.), kao i za “Galileo Galilei” i cijeli temat o tropskim ciklonima.

Ultrademokratska

Sve je ovo tako lijepo da mora postojati neko “međutim”. I postoji.

Wikipedija se sukobljava s Aristotelom.

U svijetu grčkog filozofa bilo je jasno da polis, grad-država, ne smije biti ni premalen ni prevelik; zajednica mora biti “dovoljno napučena da bude samodostatna”, ali “prevelika država ne može biti grad-država, jer u njoj nije lako imati sustav vladavine”. Za ljude antike, problemi prevelikog polisa bili su prvenstveno komunikacijske prirode: antički vojskovođa ne može kontrolirati veliku masu vojnika, pluća antičkog glasnika nisu dovoljno jaka da nadglasaju mnoštvo.

Komunikacijske probleme polisa Internet je riješio do neslućenih razmjera; računala su “mehaniku vladavine” u bilo kojem sustavu praktički automatizirala (sva identificiranja, pohrana podataka, bilježenje izmjena i računovodstvo glasovanja provode računala sama, neovisno o ljudima koji sjede za tastaturama). Demokracija više nema gornje granice; Wikipedija je tome najbolji dokaz.

Ostaje, međutim, Aristotelova donja granica.

I tome je dokaz Wikipedija – odnosno, njezine verzije koje su, silom prilika, mali gradovi-države. “Silom prilika” znači, vrlo jednostavno, da pripadaju malim jezicima i malim kulturama. Na primjer, onoj gdje je sredstvo sporazumijevanja hrvatski jezik.

Ultrademografska

Wikipedija na hrvatskom postoji od veljače 2003. Prema službenoj statistici, trenutačno ima 27.294 članka i 5205 registriranih suradnika (onih koji “nisu anonimni”, iako su većinom predstavljeni tek nadimcima i onime što žele da se o njima zna). Među njima je 16 “administratora”, koji se bave nekim oblikom uredničkog posla. Wikipedija na engleskom, podsjećam, ima 1,6 milijuna članaka – i 151,934 registrirana suradnika (koji su surađivali više od deset puta); 4330 njih je surađivalo više od sto puta mjesečno, te ih možemo smatrati “urednicima”.

Elementarna matematika govori da je opseg engleske Wikipedije pedeset i osam puta veći od opsega hrvatske; da na engleskoj manje-više stalno surađuje dvadeset i devet puta više ljudi; da engleska ima dvjesto sedamdeset puta više urednika. Ove brojke ne moraju iznenaditi, jer ljudi koji razumiju engleski danas ima više od milijardu i pol, dok ljudi koji razumiju hrvatski ima šest milijuna, ili osamnaest (pribrojimo li ovamo i govornike bosanskog i srpskog; svi su podaci navedeni prema engleskoj Wikipediji). Baza potencijalnih suradnika engleske Wikipedije, jednostavno demografski, osamdeset i tri puta je veća od baze potencijalnih suradnika hrvatske.

Za enciklopediju koja funkcionira na principu velikih brojeva trenutačni su hrvatski resursi jednostavno premaleni. Ovo govorim bez omalovažavanja. S obzirom na broj govornika hrvatskog i srodnih jezika kojima je svijet Interneta nedostupan, kao i onih kojima je nepojmljiva sama ideja pisanja za enciklopediju, puko je postojanje hrvatske Wikipedije svojevrsno čudo. No, zbog zakona malih brojeva, u hrvatskoj je Wikipediji zasad na različite načine tijesno. Većinom svojih stiješnjenosti, dakako, hrvatska internetska enciklopedija samo slijedi stvarnost o kojoj govori. Pa ipak – poput same stvarnosti – i enciklopedija bi mogla biti bolja.

Ilustrirat ću to s nekoliko primjera iz vlastitog iskustva s hrvatskom Wikipedijom (unaprijed se ispričavam zbog učestalosti prvog lica jednine u onome što slijedi).

Tijesna

Wikipedijin članak o Miroslavu Krleži bio je, kad sam u veljači 2005. na nj naišao, zasnovan na Povijesti hrvatske književnosti Dubravka Jelčića; taj je autoritet članak slijedio do ocjena kao što su “Miroslav Krleža je ostavio najveći volumen u hrvatskoj književnosti”, dodatno još ukrašavajući članak terminima poput “komunistički teroristi i komandosi”. Ovo me uzrujalo dovoljno da interveniram, stišavajući – kako mi se činilo – bujnu retoriku teksta. Jedan je wikipedijanac – ne autor članka – smjesta vratio moj tekst na prethodnu verziju, uz komentar “bilo koji tekst treba popravljati, ali ne na infantilni srednjoškolsko-tračerski način”. Ovo me – kao svakog veleštovanog sveučilišnog profesora – dodatno uzrujalo, pa sam na prilično nepristojan način uputio wikipedijanca da popravi barem datume Krležina rođenja i smrti. “Još jedan otpisani”, lakonski mi je odbrusio ovaj, ne argumentirajući ništa. Obojica smo reagirali bedasto i neproduktivno – ali članak je ipak nakon toga krenuo u “detaljniju obradbu”. Mada ni danas ne izgleda kako bih ja htio, ipak nije više na razini srednjoškolskog referata za sat hrvatskog.

Drugi primjer. Na hrvatskoj Wikipediji nije bilo članka o regularnim izrazima. Za mene, to je način da se “opisuje, označava ili odabire određeni niz znakova unutar većeg teksta”; tako sam i napisao na početku kratkog članka o toj informatičko-matematičko-računalnoj temi. Nakon par mjeseci, članak je postao nekoliko puta duži, i dobio ovakav početak: “U računstvu, regularni izraz (...) je string koji opisuje ili sparuje skup stringova, u skladu s određenim sintaksnim pravilima”. Ja sam o regularnim izrazima razmišljao kao laik; moj je nastavljač smatrao da je bolje u enciklopediju staviti tekst za stručnjake.

Napokon. Na Wikipediji postoji članak “Branimir Glavaš”. Biografski prikaz prestaje sastoji se od poglavlja “Domovinski rat” i “Visoke dužnosti”; završava podatkom da je Glavaš “saborski zastupnik i nakon parlamentarnih izbora u tekućem mandatu 2003-2007”. Podatke o Glavaševu hapšenju, istrazi i štrajku glađu možete naći na Wikipediji – ali u drugim njezinim verzijama: engleskoj, njemačkoj, srpskoj i srpskohrvatskoj.

Vaša!

Svi prigovori implicirani gornjim primjerima mogu se vrlo jednostavno otkloniti: članci su otvoreni za promjene. Potrebni su samo ljudi koji će ih promijeniti.

Tko će to biti?

Ja – i vi.

Da, dragi čitatelji – i vi možete pomoći da na hrvatskoj Wikipediji ne bude tijesno; i vi ste oni o kojima ovisi prijelaz kvantitete u kvalitetu. Među vama ima nesumnjivo takvih koji mogu Wikipediji dati vrijedne priloge na području vlastite ekspertize (pritom dosežući publiku daleko širu od uobičajene). Među vama ima, podjednako nesumnjivo, i takvih koji mogu na Wikipediji surađivati i tamo gdje nisu stručni, jednostavno poboljšavajući – popravljajući pravopis i stil članaka, dopunjavajući, ažurirajući. Svi zajedno možemo, dalje, pisati o predmetima svojih hobija – Wikipedija je posebno otvorena za “trivijalne” teme, pop-kulturne, rubne; za sve ono što u “pravoj” enciklopediji, radu profesionalaca i njihovih konjskih naočala, ne biste našli – ili tražili! – ni u snu.

A ponekad je – kao što pokazuje članak o Glavašu – suradnja na Wikipediji čin građanske dužnosti i građanske hrabrosti. Izgradnja demokracije u najdoslovnijem smislu.