#440 na kioscima

223%2019a


12.6.2008.

Neda Galijaš  

Interkulturalni dijalog

Posjetitelji mogu u okviru Druge godbe vidjeti i čuti koncerte koji ih čak ne bi niti zanimali, ali ih privlače upravo zbog toga što su u u okviru ovog festivala. To i jest njegov smisao, cilj i moto – upoznavati drukčiju svirku i tradicionalnu glazbu nepoznatih nam glazbenika iz drugih kulturnih prostora

Udarni koncerti međunarodnog festivala Druga godba tradicionalno se, već 24. godinu zaredom, događaju na ljetnoj sceni u ljubljanskim Križankama. Ove su godine Križanke okupirali najprije Afrikanci. I inače su glazbenici iz tog dijela svijeta već obvezatnim dijelom drugogodbaškog programa. Afrička država Mali poznata je po vrsnim glazbenicima, velik broj kojih smo imali prilike upoznati tijekom godina i na ovom festivalu. Iz Malija je i pokojni začetnik afričkog etnopopa Ali Farka Toure, koji ima velike zasluge za prodiranje afričke glazbe u svijet. U tu vrstu glazbe spada i njegov sin Boureima, koji je sa svojom grupom Vieux Farka Toure nastupio prve večeri u Križankama.

Njegova lagana blues glazba mješavina je afričkih ritmova i harmonija s rokerskom energičnošću, uz naziranje reggaea i plesnog discosounda. Opuštena atmosfera na ovom koncertu mnoge je prisutne privukla plesanju, naročito na kraju, kad su se Križanke pretvorile u tulum pod vedrim nebom s prisnom i privlačnom afričkom glazbom. Posebno kada se Farka Ture iskazao u soliranju na električnoj gitari, pri čemu je do izražaja došla njegova maštovitost u zvukovima, kao i brzina. Peteročlana grupa Vieux Farka Tourea svoj je nastup pred oduševljenom ljubljanskom publikom zaključila u opuštajućem laganom ritmu.

Graciozno skakutanje

Ugodnu glazbenu večer nastavio je jedan od najcjenjenijih afričkih umjetnika današnjice, Tiken Jah Fakoly iz Obale Bjelokosti, koji posljednjih godina živi na relaciji Mali – Francuska. Naime, svoju državu je prije nekoliko godina morao napustiti zbog političkih razloga. Tekstovi njegovih pjesama nose društvenopolitičke poruke, s naglaskom na probleme njegovog kontinenta (raskrinkavanje postkolonijalnog izigravanja, borba protiv AIDS-a i malarije, korupcija i mafijaški odnosi između europskih metropola i afričkih moćnika, praznovjerje i ustrajavanje na krutim tradicionalnim običajima u suvremenom afričkom društvu…). To su teme o kojima Fakoly već desetak godina progovara kroz svoje pjesme, združujući pravi ritam, eksplozivan tekst i savršen zvuk. Osnova njegove glazbe je zabavan jamajkanski reggae, začinjen afričkom ritmičkom živahnošću. Da Fakoly pripada među najvažnije reggae glazbenike današnjice, što potvrđuje i nagrada Freemuse (Freedom of Musical Expression), koja je, u suradnji s Nobelovim centrom u Oslu, prvi put dodijeljena ove godine, i to upravo ovom glazbeniku.

Što se samog nastupa tiče, Fakoly je impozantan. Cijelo vrijeme je graciozno skakutao po pozorinci, što je djelovalo vrlo dinamično i veselo. Moram upozoriti da je deseteročlani bend, za razliku od njega, bio nekako miran, kao da nisu bili raspoloženi za svirku. Čak su i dva ženska vokala djelovala kao da su zalutala iz nekog drugog benda. Ili je Fakoly, koji je u svom stajlingu vjeran rastafarijancima, bio previše živahno raspoložen, tako da su ostali članovi benda ostali u sjeni. No, ako previdimo taj nesklad, sam koncert bio je jedan od boljih, s fantastično čistim zvukom.

Sočna mješavina stilova

I posljednje smo večeri u Križankama uživali u ritmovima afričke glazbe. Nastupio je legendarni deseteročlani sastav Orchestra Baobab iz Senegala, koji je na sceni već četiri desetljeća. Riječ je o sočnoj glazbenoj mješavini latinskoameričkih i afričkih stilova. Kako i samo ime ukazuje, stoljetno drvo baobab, tako su i ovi živahni glazbenici dokazali da ih čeka još puno glazbenih godina i koncertne kilometraže. Da im je ljubljanski koncert pasao, govori i činjenica da se niti nakon dva sata intenzivne svirke publika nije zasitila njihove privlačne glazbe, nego smo htjeli još i još. A i sam bend nije djelovao umorno, nego, naprotiv, raspoložen i nasmijan, kao da bi mogli tako do ranih jutarnjih sati. Inače, Orchestra Baobab djeluje vrlo skladno i uglađeno. Naravno, vodeća uloga zasluženo pripada vođi sastava Barthelemyu Koffiu Attisu (solo gitara). No, i ostali su članovi ovog slavnog sastava davali i daju svoj pečat, kako u zvučnom glazbenom zapisu, tako i u živom nastupu.

Te večeri je kao prva nastupila Katalena (pripada među najprepoznatljivije slovenske etno sastave), šesteročlana grupa, koja se iskazala kao uzorna za nastup prije slavnih Baobaba. Jedina primjedba je što su već treći put nastupili na ovom festivalu, što i nije fer, s obzirom da Slovenci imaju još dosta zanimljivih i kvalitetnih etno grupa osim Katalene i Brine (koja je također nastupila više puta). Predstavili su svoj novi album Cvik cvak!, koji je u cijelosti nadahnut glazbom iz Rezije (dolina u Mletačkoj Sloveniji). Vrlo zanimljiv nastup, kako zvučni, tako i scenski, a i njihove pjesme su vrlo kvalitetne i efektne. Ova šestorka vrlo dinamično interpretira slovensku baštinu, tako da iskaču iz već provjerenih uzoraka. Simpatična vokalistica Vesna Zornik je odlična pjevačica, koja se na sceni ponaša dražesno i živahno, vješto komunicirajući s publikom. Na momente su pjesme zvučale psihodelično, a pridodamo li tome i euforičan nastup vokalistice Vesne, možemo reći kako je njihov nastup bio vrlo dobro scensko i glazbeno dorađen.

Romski novi val

Dva romska hip hop koncerta dogodila su se na alter sceni Metelkove Gala Hale, i to u vrijeme prijenosa Eurosonga iz Beograda. Taj podatak spominjem jer su prvi nastupajući te večeri bili hiphopovsko raspoloženi Romi iz Češke, Gipsy.cz, četvorica mladića koji su ove godine sudjelovali na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije. Na žalost, zbog Eurosonga ili mjesta događanja (Metelkova baš nije privlačan kraj za sve ljubitelje Druge godbe), posjećenost je bila puno manja nego što bi vjerojatno bila da je koncert održan u Križankama. Malo nepravedno u odnosu na ostale nastupajuće, koji su dobili mogućnost nastupanja na ljetnoj pozornici u Križankama. Tamo je ipak puno prostranije, što omogućava i brojniju publiku.

Koncert ovog veselo raspoloženog hip hop benda je izgrađen na maštovitom preplitanju tradicionalne romske akustične svirke (violina, harmonika, bas) s repanjem i programiranim ritmovima. Rezultat toga je živahna i dopadljiva glazba. Sve prisutne osobito je očarao izuzetno okretan (i jezično i fizički) reper Radoslav. Riječ je o prvorazrednom performeru i zabavljaču, koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Još 2003. je Radoslav pozvao na suradnju najbolje romske glazbenike u Češkoj, a hiphopu je dodao zvuk violine, harmonike, akustičnih gitara, kontrabasa i cimbala. Tako je dobio sočnu, suvremenu mješavinu romske svirke, koja već dvije godine uspješno odzvanja po najpoznatijim europskim festivalima.

Slijedili su Makedonci, Picikato Brass band, sa sličnom inačicom spajanja hiphopa i romske glazbe, ali ne tako intenzivno i eksplozivno kao što to izvode Česi. Picikato bras band su trenutno u samom vrhu makedonskog romskog novog vala. Njihova suradnja s mladim reperom Kempom počela je nedavno i to im je bio veliki izazov, kojeg se nije prihvatio još nijedan romski puhački orkestar na našim prostorima. Kempov nastup čine tvrdi urbani tekstovi i oštro, mračno repanje, ali očito nema još dovoljno staža u nastupima s ovim bendom, što se prepoznaje iz njegove nemogućnosti performerskog izražavanja. Tako je većinu koncerta Picikato Brass Band odsvirao bez njega, te potvrdio svoju virtuoznost i usklađenost.

Upoznavanje drukčije svirke

Festivalski smisao Druge godbe je široka žanrovska utemeljenost. Izvođači su iz različitih glazbenih vrsta i kulturnih sredina. Posjetitelji mogu u okviru jednog takvog festivala vidjeti i čuti koncerte koji ih čak ne bi niti zanimali, ali ih privlače upravo zbog toga što su u u okviru ovog festivala. To je smisao, cilj i moto Druge godbe – upoznavati drukčiju svirku i tradicionalnu glazbu nepoznatih nam glazbenika iz drugih kulturnih prostora. Tako Druga godba brine o interkulturalnom dijalogu već skoro četvrt stoljeća, prije nego su ga političari uopće i stavili na dnevni red.

Zato organizatori, unatoč financijskim teškoćama, ustrajavaju i dalje, te već sada optimistički gledaju prema jubilarnoj, 25. Drugoj godbi. Bogdan Benigar, organizator Druge godbe već šesnaestu godinu, za sljedeću je godinu tako, između ostalog, najavio i koncert Tribute to Andy Palacio, u znak sjećanja na prerano umrlog glazbenika iz Belizea, koji je nastupio na prošlogodišnjoj Drugoj godbi.

preuzmi
pdf