#440 na kioscima

188%2039


21.9.2006.

Vlasta Delimar  

In memoriam - Jermanu


Čovjek za kojim su neki svakako pošli je čovjek koji je potpuno opčinjavao. Čovjek za kojim su neki pošli je čovjek koji opčinjava. Čovjek za kojim su neki pošli je svakako čovjek koji potpuno opčinjava.

Neki su svakako išli za njim i bili su uvjereni da je onaj za kim tako idu čovjek koji nešto crpi iz sebe i koji nešto daje iz sebe. Neki svakako idu za njim i uvjereni su da je onaj za kim oni tako idu čovjek koji dakle iz sebe crpi nešto veliko, nešto zdravo i nešto završeno.

Onaj za kojim neki svakako idu je dakle čovjek koji je svakako crpio iz sebe nešto i da je bio čovjek koji je cijelog svog života nešto lučio iz sebe.

Nešto se lučilo iz njega, svakako da se nešto lučilo iz njega, svakako da je tu bilo nečega, svakako da se lučilo iz njega i da je imalo značaja, opčinjavajučeg značaja, trajnog značaja, borbenog značaja, jasnog značaja.

Onaj za kojim su neki svakako pošli a neki su svakako pošli za njim, onaj za kojim neki svakako idu, svakako je čovjek koji je radio i širio utjecaj.

On je bio čovjek iz kojeg se nešto bez prestanka izlučivalo. On je čovjek koji bez prestanka luči i daje nešto iz sebe. On je čovjek koji je radio i vršio utjecaj. On je čovjek koji bez prestanka iz sebe crpi nešto što je zdravo, nešto što opčinjava, nešto divno, nešto što zbunjuje, nešto što izaziva uzbuđenje kod čovjeka, nešto prosto, nešto jasno, nešto nerazumno, nešto interesantno, nešto što čovjeka odbija, nešto izvanredno. On je svakako čovjek koji nešto daje od sebe. On je čovjek za kojim su neki pošli.

On je bio čovjek koji je radio i vršio utjecaj i on je svakako čovjek koji je osjećao potrebu da radi i vrši utjecaj. On je čovjek koji je cijeloga života imao nešto davati od sebe.

On je čovjek koji je radio i on je dakle čovjek koji je radio i osjećao potrebu raditi, ne čovjek koji daje iz sebe nešto što ima značaja, nego čovjek koji je osjećao potrebu da postupa na taj način, to jest da radi i vrši utjecaj.

On je svakako radio i vršio utjecaj a raditi i vršiti utjecaj je nešto u što je on bio uvjeren da će činiti i on je to i činio, radio je i vršio utjecaj. On nije čovjek koji je završio sa svojim djelom. On nikako nije završio svoje djelo. On nekako nije potpuno završio sa svojim djelom.

On je bio čovjek iz kojeg se nešto bez prestanka lučilo, nešto što nesumnjivo sadrži stvarne vrijednosti. On je čovjek za kojim su se neki poveli. On je čovjek koji je radio i vršio utjecaj i on je čovjek koji je osjećao potrebu za tim da osjeća potrebu da tako postupa, da bude čovjek čiji se život sastoji u radu i širenju utjecaja. On je čovjek koji je nešto davao od sebe nešto što ima vrijednosti. On je čovjek koji je bez prestanka davao nešto od sebe i to što je on davao od sebe uvijek je bilo od stvarne vrijednosti. On nije čovjek koji je završio svoje djelo. On nikako nije završio svoje djelo. On nije bio čovjek koji je radio a da nije ništa davao od sebe. Ono što je davao od sebe uvijek je bilo od vrijednosti. On je neprestano davao nešto od sebe.

On još nikako nije završio svoje djelo. Neki su pošli za njim. Oni stalno idu za njim. Neki svakako idu za njim. On je čovjek koji nešto daje od sebe nešto što je od značaja. On još nikako nije završio svoje djelo.

p.s.

.......imala sam 15 godina kada sam pobjegla iz provincije.

S 21 godinom dogodio mi se Jerman uz kojeg sam spoznala ispravnost svojeg bijega. Vjerovala sam mu odmah. Nisam srela iskreniju osobu s toliko topline, dječačke.

Jerman mi je u prvim danima našeg druženja danonoćno puštao na gramofonu Leonarda Cohena. Ta čudesna mantra bila mi je neka vrsta inicijacije, buđenje, novo rođenje koje je počelo prerastati u zbiljsko rođenje, iskonsku zbilju i iskonski misterij u više postojanje. Bila sam spremna svojom mističnom intuicijom i Jermanom, sebe dostojanstveno pripremati moralno i duhovno.

Vježbali smo toleranciju kao sretnu disciplinu koju sam uz Jermana ispekla gotovo do apsoluta.

Radit ćemo iz petnih žila, rekao bi Jerman, tako je i bilo.

Svaku stvaralačku krizu pomagao si je riječima: ili se ubit ili nekaj napravit. Uz ovu patetičnu izjavu naravno, uvijek je nekaj napravil. To sam i sama kasnije često prakticirala. Djeluje dobro, terapeutski.

Najčvršće smo živjeli kroz njegovu parolu: Ovo nije moj svijet, jer trebalo je opstati kroz žestoku beskompromisnost, graditi moralne pozicije plemenitosti, biti čist u iskrenosti i istinitosti svojih načela. Trebalo se oduprijeti lažnom malograđanskom moralu koji je stalno prijetio, trebalo se nositi s rodbinom, susjedima, pa i nezrelim povjesničarima umjetnosti. Trebalo se znati nositi sa svojim strastima i vlastitim karakterom. Hrabrost je bila ta koju sam učila od Jermana. Njegovanje vlastitih vrijednosti i poštivanje drugih vrijednosti. Zdrav odnos prema vlastitom tijelu i seksualnosti.

Jednom mi je Jerman rekao: imaš prekrasne podočnjake. To je bila dobra potpora za samopouzdanje.

Jerman je radio pravi body art. Potrošio je svoje tijelo maksimalno, ne štedeći se. Trebalo je “ostaviti trag” zaista, istinski. On je to učinio pošteno.

Jerman me naučio raditi fotografiju, uveo u svijet performansa, suočio sa zbiljom ljudske boli i tragedije, naznačio svijet tantre koju kroz naše druženje nismo uspjeli ostvariti jer živjeli smo burno, ali isplatilo se. Alkohol, Jermanov saveznik, napravio je svoje. Bila sam jedna od njegovih družica, ljubavnica, njegova umjetnica – učenica, bila sam njegova “lastavica”, kad se ljutio bila sam “frtalj žene” pa umjetnica “balkanistica”. Ali možemo biti zadovoljni, zrelo je vrijeme za praštanje jer znamo misliti iskreno i na drugoga. Danas mogu i znam žalovati gubitak Jermana jednakovrijedno za sebe i za njega, uz sjećanje kada je znao reći: kad umrem, mnogi će žalovati zbog sebe, a ne zbog mene.

Pri kraju svoje životne plovidbe postao je najsamija osoba, nije to znao živjeti.

Tako mi je žao “ćoiću” moj.

Vlasta Delimar

Zagreb, August 18. 2006.

 
preuzmi
pdf