Naočale, šal
i stariji gospodin
Voljela bih imati jednog
starijeg gospodina.
Jednog od onih koji
nastavljaju održavati
higijenu poslije osamdesete,
redovito šeću sa
cvijetom u zapučku,
brišu nos o svilene rupčiće
i ženama od četrdeset
se obraćaju sa “gospođice”.
Nosila bi šal u boji
njegovog cvijeta
i starinske naočale
da se ne osjeća usamljeno.
Moj šarmantni gospodin
i moj predugački šal
raspaljivali bi maštu
prolaznicima.
Kada je mogla izdržati
Kada je mogla izdržati skoro nikada više uopće ne kada je
mogla izdržati kleta i divlja, da joj moji prsti pređu preko -
nemoguća tvrdoglava, a moji prsti - preko usana, vrata i
i već bi hvatala kvaku, izdrži bar dok ne počneš uživati
izdrži još malo užitka, ali ne može da se ne pomakne
svaki put se odmakne, sa vrata vikne volim te krivo
joj je krivo mi je krivo joj je, i uza sve nemirno bje-
žanje, i sve ovo svađanje najslađe se smije kada
zatražim kavu i novine, kažem da ne moram sa
njom pričati, budalasta, kao životinja – ne zna
kako da prezimi da se barem još malo strpi.
čvorak
jato čvoraka
na čempresu čvorak
pedeset čvoraka
na samo jednom
čempresu čvorci
toliko čvoraka na
tolikom čempresu
čvorak
tanke nožice
na svakoj grani
šta rade
ti vražji
čvorci?
Amerikana
More - blistava prerija -
oblaci su joj izbrisali konture.
Sa mog balkona,
preko vrhova česvine,
gola i neoprana
kao bradati traper
nakon mjeseci skitnje
prvi put u baru,
promatram more kao
zgodnu zauzetu ženu
kad bi zračila vidljivo, blistala bi
očima govorim -
vjetar u mojoj bradi -
Nepotpune samoće
Kada te isprati na vlak,
na autobus, na tramvaj,
M. Ždral uživa
nekoliko dana.
Kada te isprati na vlak
(a ostavljaš ju samu tako rijetko,
žudi za samoćom, utapanjem)
M. Ždral čisti stan, kuha,
izlazi puno nekoliko dana,
dok u isto vrijeme promatra
svoje zaposlene ruke,
pita se kad će sjesti.
Kad te isprati na vlak,
posebno ako odeš negdje ljeti,
M. Ždral samo čeka
kad će pući
tanka konstrukcija oko koje
rastu njeni dani,
kada će konačno pasti,
prepustiti se
svojim smiješnim porocima,
izgubljena pojma o kalendaru,
i sjesti naizgled mirna,
znajući da ćeš se vratiti
prije nego ispliva sama,
pružiti joj ruku spasa,
da se obavije opet živa,
još jedna naizgled
prebrođena kriza.