#440 na kioscima

6.4.2006.

a href="temabroja6.htm"  

McDonald’s za samoubojstvo

Izbor postova s internetske news-grupe namijenjene potencijalnim samoubojicama u kojima oni iznose svoja iskustva i daju savjete

To: lemminglounge From: boboroshi/CoE

Fantazije o životu nakon smrti (o božanskome sudu, na primjer) implantati su stvoreni kako bi spriječili da živimo izvan društvene kontrole. Nema dokaza da takav život stvarno postoji. Te fantazije vidljivo utječu na ljudsko ponašanje (uglavnom iracionalno), a može im se suprotstaviti učinkovitim hipnotičkim tehnikama, ili dovoljno dugim usredotočenjem na suprotne slike, ili suprotne indoktrinacijske koncepte.

Naglo “postajanje” ateistom ili znanstvenikom-materijalistom, proučavanje popularnih izraza te kulture, skepticizam, ili tome slično, može imati strahovito oslobađajuće posljedice. Možemo čak reći da smo, oslobodivši se svog tog sranja represivnog religijskog režima, danas opremljeni za suočavanje sa životom za nekoliko slijedećih godina (u nadi da je to u službi neljudskih vrsta ili barem nas samih) bez svog tog Sranja o krivnji.

Također je korisno i namjerno fantaziranje o drukčijim prizorima od Strašnog Suda, čije postojanje potiču fanatici. Ja sam, na primjer, zamišljao da me odvode sjene kao u filmu Duh (ali bez one orfičke, judeokršćanske strave), da me nose na svojim ramenima u užitak i zabavu, dolje u Maternicu Podzemlja kao Princa Demona, okrunjenog pobjednika, Junaka Zemlje. To je sadržavalo strahovito oslobađajuću protutežu idiotizmu Crnog Vraga i Njegovoj Kazni koju su Robovi Zapadne Knjige stvorili u svojim osjetljivim umovima i ovjekovječili kao ideju u srži egzistencijalne tjeskobe.

Jednako bih tako mogao prihvatiti da se moram opredijeliti za Boga Tostera ili Leminga (evo me stižem, spreman ili ne, o Bože zajedničkih samoubojstava! Hura!!)

To: private email Subject: Prepreke samoubojstvu From: boboroshi/CoE

Jedna od najstrašnijih prepreka samoubojstvu je želja da nastavimo živjeti. To bi uključivalo povezanost s bližnjima, aktivnosti, mjesta i/ili razonode (po svoj prilici neki ljudi imaju vrlo čudne ideje, poput one o “životu poslije smrti”) zbog kojih ne želimo umrijeti. Mislim da su ljubavnici, djeca, seks i priroda najčešći oblici povezanosti koji ljude odvraćaju od prekida svojeg života.

Ljubavnike je sve teže zadržati u doba stalnog svrstavanja u kategorije i straha od bolesti. Djecu će možda imati samo parovi s posebnim dopuštenjem. A priroda će ako, prije ili poslije, ne poduzmemo mjere koje će joj donijeti oslobođenje, uglavnom biti nedostupna ili potpuno uništena.

Bez tih čimbenika, mislim da će život postati sumoran i, osim fantazija medijske zabave i oglašivača koji nadziru one koji ih gledaju, dovoljno besmislen da će mnogo više ljudi biti nadahnuto da prekine svoje živote. Oni koji imaju kapital pokušat će, naravno, druge planete pretvoriti u Zemlju i iznova stvoriti prikladan Raj kakav smo donedavno imali.

Ljudi će vrlo ležerno prihvaćati samoubojstvo. Postojat će tv-reklame za lance centara pomoći-samoubojicama (“McDonald’s za samoubojstvo”. A tu su zatim i ti granični “protusuicidalni kultovi”...)

No što je s kultovima senzualističke smrti? Vidite, to je ono čega bih ja, uključen u čudnu Crkvu eutanazije, želio vidjeti što više: složno žrtvovanje ljudi, nekrofiliju, nečovječnost, kanibalizam, možda kombiniranje svih tih stvari u religijski ritual (može biti čak i kršćanski).

To: alt.suicide.holiday From: hermotimus

Otići ću u motel kada odlučim otići. Prepustit ću osoblju motela i policiji da pronađe tijelo, počisti itd. i da obavijesti moju obitelj.

Jedina mana je što mislim da će samoubojstvo na polujavnom mjestu poput motela vjerojatnije završiti kao novinski članak, što bi obitelj moglo dovesti u nepriliku.

Dakle, zašto ne otići u neki motel koji je jako, jako daleko? Planirao sam otići barem u susjedni okrug, 50-60 kilometara dalje, tako da se to vjerojatno ne bi pojavilo u lokalnim vijestima. Ako doista čvrsto želim držati se podalje od novinskih naslova, pretpostavljam da bih trebao planirati to napraviti 18. kolovoza, dan nakon što Clinton objavi iscrpan izvještaj o svojim slučajevima felacija.

To: alt.suicide.methods From: canaria Subject: Re: Molim kritiku moje metode

Veliki plan samoubojstva u stranoj zemlji istovjetan je mojemu sadašnjem planu. I ako umreš u stranoj zemlji, bez ičega što bi moglo potvrditi tvoj identitet, poput putovnice, tada će vlasti u toj zemlji biti vrlo zbunjene u vezi s time odakle dolaziš ili čak tko si – pod pretpostavkom da uopće pronađu tvoje tijelo. I zašto ne bi pronašao nekoga bliskog tko će povremeno slati unaprijed napisana pisma tvome ocu, tako da ne bude povrijeđen.

To: alt.suicide.methods From: Sbarrymurf Subject: Re: Nestati bez traga

Došao sam do zaključka da bih mogao nestati a da ne ostavim nikakva traga osim poruke tipa: “Nemojte me više tražiti. Otišao sam, zauvijek...”

Najbolji način nestajanja je da odeš u neki daleki grad, najbolje u neku zemlju Trećeg svijeta. Ako živiš u Sjedinjenim Državama, otiđi u Meksiko. Ne treba ti putovnica. Budi siguran da nisi ostavio nikakva papirnatog traga. Nemoj raditi avionsku rezervaciju. Jednostavno sjedni na vlak za El Paso, prijeđi granicu pješice do Juareza ili Tijuane.

Baci sve dokumente koje imaš kod sebe, zatim se ubij. Vlasti neće imati pojma tko si dovraga ti, ili čak iz koje zemlje dolaziš. Mislim da će, ako je riječ o pograničnom gradu, pretpostaviti da si Amerikanac. Nema problema, otiđi u Mexico City. Tamo možeš biti od bilo kuda.

Proglasit će da se zoveš John Doe (ili točnije Juan Doe), zakopati te u bezimeni grob, i to je to. Tada tvoja kretenska rodbina može razmišljati o tvom nestanku zauvijek.

Newsgroups: alt.suicide.methods Subject: Re: Kako pokušavaš počiniti samoubojstvo? From: dasman@sirkus.com

Rico piše: Moj problem je što se nikada nisam pokušao ubiti; kako vi pokušavate? Malo se bojim, no ne bojim se boli. Ne znam kako to učiniti, zbog instinkta preživljavanja. Živim u kući svojih roditelja i oni su rijetko odsutni – samo na nekoliko sati, nikada na cijeli dan.

Osobno, jedanput sam pokušao, i bio sam vrlo blizu, ali sam se uplašio i odustao. Tada sam živio sa svojim roditeljima i zato sam otišao u hotel i predozirao se, no tada su mi proradili živci i nazvao sam hitnu. Ako izuzmemo taj instinkt preživljavanja, sve to i nije tako strašno. Samo ti treba vrlo ozbiljan osjećaj nevažnosti svega, i nakon toga, vjerojatno nećeš imati problema s počinjanjem samoubojstva.

Osobno izbjegavam zamku odlaska u hotel.

To: private mail Subject: Hoće li drugi znati da namjeravamo počiniti samoubojstvo? From: boboroshi/CoE

Ako ste to već prije pokušali, drugi će sumnjati da nešto “nije u redu” kada se dogodi bilo kakva iznenadna promjena u vašem držanju. Liječnici i/ili mediji možda će im dati popis “znakova koji upućuju na prijetnju samoubojstva” poput iznenadne odlučnosti, otvorenosti, želje da se riješimo prošlih problema s obitelji, davanja imovine nekome itd.

Važno je znati što će biti upozorenje ljudima ako namjeravamo počiniti samoubojstvo (ili potražiti ljude s kojima možemo sklopiti pakt o samoubojstvu), upozorenje onima koji žele osujetiti našu volju jednom kada odlučimo da je smrt ono što želimo.

To: lemminglounge email list From: boboroshi/CoE

Prema mojemu mišljenju, dobra oproštajna Poruka trebala bi uključivati sljedeće: zašto je netko sjeo na bus [tj. zašto se ubio].

 Slažem se, ako neki stvarno misle da znaju zašto su sebi oduzeli život (obično kako bi prekinuli fizičku i/ili mentalnu bol ili depresiju), onda bi možda moglo biti važno da to uključe u oproštajnu poruku.

Drugo pitanje koje postavljaju je: “Zašto nam on/a nije to rekao prije?”. Dakle, recite im [u oproštajnoj poruci]!

Sve ovisi o tome zašto se netko ubija. Ako je to zato da izbjegne bol, tada treba uložiti prigovor: zašto nisi poduzeo ništa da poboljšaš to stanje gutanjem lijekova ili podvrgavanjem psihoterapiji kako bi “riješio problem”?

Ako je to učinjeno kako bi se smanjilo ljudsko djelovanje na ovom opsjednutom planetu, tada nema potrebe čekati smrt kako bi se objasnila važnost samoubojstva ili zašto je netko to učinio. Eutanazija (bilo uz asistenciju ili samostalna) trebala bi biti prirodno pravo svih informiranih odraslih osoba…

 Ako netko sebi namjerava oduzeti život, zbog razloga koji ne uključuju druge ljude, ili želi uzvratiti onima koji su prema njemu u životu bili bezobzirni, tada će susprezanje od bilo kakve oproštajne poruke ili pisanje nečeg vrlo neprijateljskog imati potpuno drugačiji učinak na čitatelja/e. Kada se netko odluči ubiti, to bi trebalo biti dovoljno onima koji poštuju tko smo i što smo i našu sposobnost da donesemo odluke o stvarima o kojima samo mi trebamo odlučivati (bez obzira na to živimo li ili umiremo; važna iznimka su ovisnici, no to je moguće urediti u oporuci).

Mojih šest točaka za dobru poruku nadahnute su time kako bi poruka umanjila bol bližnjima. No postoje i druge motivacije – osveta, mučeništvo, kataliza svijesti ljudske vrste. Oproštajna poruka može biti napisana iz niza različitih razloga, što samo djelomice uključuje jasno priopćavanje o tome gdje smo i kamo smjeramo. Također može biti napisana kao politička poruka, posljednji udarac iz groba našim neprijateljima, zagonetka onima koji imaju previše energije itd.

To: KissAss! CoE Elist From: boboroshi/CoE

Poruke samoubojica ne stvaraju probleme. Problemi su endemska bolest samoga društva i njegove bolesti u vezi sa smrću.

No, obračunavanje s idiotizmom današnjeg društva i ono što može proizaći iz nekih duljih samoubilačkih poruka, može biti prilično važno (osveta iz groba, na primjer, ili pružanje prilike svojoj obitelji da bude «normalna»).

Mnogi ljudi komuniciraju porukama radije nego posljednjim riječima u svojim razmišljanjima o onome što znaju da ostavljaju (kao kad se piše recenzija viđenog filma); također se porukama koriste radije nego poezijom (osim ako nije očita, što mislim da bi mogao biti savršen oblik oproštajne poruke).

Ako ne možemo reći sve te stvari ljudima dok smo živi, nije li to djelomice razlog zašto se osjećamo tako suicidalno? Ako je tako, tada zaslužujemo da im to kažemo kada pođemo u Kraljevstvo Smrti. Evo mog prijedloga:

Ja, _____________ (upisati svoje ime), pri zdravoj pameti, ubit ću se u službi organizma koji me nosio. Moja će žrtva malo olakšati patnju i tragediju koju stvara moja vrsta i služiti kao simbol odgovornosti.

Želim da moje tijelo konzumiraju živa bića, ako je to moguće, nakon što budem iskorišten u svrhu sodomije, u svrhu ispunjenja svoje posvećenosti misiji Crkvi eutanazije kako bi se smanjilo prekobrojno stanovništvo i vratila prava uloga i značenje ljudske smrti. Imajući na umu da postajem punopravni član Crkve eutanazije i pokoravajući se njezinoj Jedinoj Zapovijedi, očekujem da ću istoga trena postati Svecem.

 (potpisati krvlju ili nekom drugom tjelesnom tekućinom)

To: ash-1 From: boboroshi/CoE

Ako postanem očajan, mogu upotrijebiti sačmaricu. Jedino osjećam krivnju zbog nereda koji ću ostaviti za sobom.

1. Napravi to u sobi hitne službe; osoblje je naviknulo čistiti krv.

2. Iskradi se u divljinu gdje će te proždrijeti životinje.

3. Posadi se pokraj hrpe komposta i namjesti, nešto što će te s vremenom prekriti.

Subject: Samoubojstvo kao plaćeni reklamni trik! From: nelocirani usenet post

Skakač se može obući u boje tvrtke, držeći zastavu dok se penje, uzvikujući slogan dok pada s poznatog mosta (kao što je Golden Gate) ili zgrade (kao što je Empire State). Samoubojstva mogu biti isplativa, poput životnog osiguranja.

To: ash-1 Subject: savezi From: SOD of CoE

Samoubilački savez je, općenito, dogovor skupine ljudi koji se, otkrivši zajedničke interese u prekidu vlastita života, obvezuju na tajnost u vezi s određenim (često budućim) događajem kada će svi obvezani sporazumom umrijeti.

Onima koji nemaju snage ili interesa za samostalnu smrt takav savez nudi neku vrstu zajedništva u samouništenju koje podržava ciljeve pojedinca i povećava pozornost usmjerenu pojedinostima. S obzirom na depresiju kojoj su ponekad pridružene samoubilačke sklonosti, katkada je korisno imati drugove od riječi i djela koji će podupirati nečiju srčanost i ohrabrivati Konačni Čin.

Entuzijazam može biti važan element uspješnog samoubojstva. Apatija ili depresija mogu izazvati previd, pogrešku ili nehotičnu samoizdaju (npr. neka vaša opaska može dati članovima obitelji ideju da nećete doći na buduća obiteljska okupljanja i mogu vas početi oštro ispitivati u vezi s time).

U skupnom poticaju nije samo riječ o uključivanju dužnosti i lojalnosti, jer drugi računaju na tebe da ćeš im pomoći u njihovu napuštanju života, nego i o tome da udružene snage skupine mogu nadići ograničenja svakog pojedinca (npr. netko tko se razumije u oružje ubije druge prije nego što puca u sebe; netko bez novca može dobiti lijekove kojima se koriste drugi članovi skupine).

Jedna od najvažnijih poteškoća takva saveza u usporedbi sa samostalnim samoubojstvom jest da što je više ljudi uključeno veća je vjerojatnost da će netko izdati skupinu i obavijestiti mjerodavna tijela o samoubilačkom savezu i pojedinostima vezanim uza nj. Iz tog razloga ponekad treba osmisliti sofisticirane metode kako bi se sačuvala nejasnost pojedinosti te zaštitio integritet onih koji su uključeni dok se ne odredi i objavi datum i mjesto gdje će se izvesti samoubojstvo.

Zbog svojega sudjelovalačkog obilježja, savezi mogu pružiti pomoć u svakoj samoubilačkoj metodi. Lakše je činiti hrabre stvari u skupini nego sam. Spoznaja da netko nije potpuno sam u smrti može pružiti utjehu. U pojedinim metodama, da ponovim, onima koje zahtijevaju određenu vještinu – kao što je vještina rukovanja oružjem, kemikalijama (npr. lijekovima), injekcijama, konstruiranim napravama za samoubojstvo, ili slično – pomoć može pružiti barem jedna osoba koja je uključena i omogućuje da ta metoda bude svima dostupna.

Savez također može pomoći u okolnostima u kojima samoubilačka situacija mora biti pripremljena (kao kad teški uteg treba zavezati za gležnjeve), a ta situacija može obeshrabriti pojedinca da je sam stvori. Pripremljeno (i dogovoreno) ubijanje druge osobe može biti lakše obavljeno nego samoubojstvo. Na primjer, pojedinac koji ima hrabrosti, može zavezati, začepiti usta i staviti poveze na oči svim članovima skupine i postaviti oružje pod pravilnim kutom za svakoga, povući okidač tako da puca istodobno po svim članovima saveza i prekine njihove živote. Možda će osoba koja je povukla okidač odabrati umrijeti pomoću metode “ubila-ga-policija” nakon što nazove 911, ili će odabrati biti ubijena istom napravom (npr. bombom).

Smrti uzrokovane plinom i otrovom mogu biti olakšane dogovorom unutar saveza. Skupina može odrediti “promatrača” koji će paziti da svatko umre lagano, a on ili ona će otići nakon ostalih.

Jedan od nedostataka metoda dogovora unutar saveza je da nema jamstva da si u dobrim rukama. Na primjer, obmana je stvarno moguća u scenariju u kojemu je sudionik zapravo špijun koji pokušava osujetiti plan skupine ili prevarant i ubojica koji želi ubijati ljude kako bi pokrao njihovu nezaštićenu imovinu.

Jedna od metoda zaštite od takvih problema je primati članove saveza isključivo iz usklađenih društvenih organizacija. Skupine kao što su Vrata Raja, Crkva eutanazije ili Pokret za dobrovoljno uništenje čovječanstva trebale bi biti najpouzdanije. Zajedničke vrijednosti ili uvjerenja dobar su indikator pouzdanosti.

Rečeno je da savez može biti koristan poput neke vrste terapeutskog utočišta. Tome se snažno suprotstavljam, budući da dok god postoje suprotna mišljenja koja se odnose na samoubojstvo postoji vjerojatnost da će to potkopavati odlučnost sudionika da prekinu svoje živote te samu svrhu saveza – da im omogući željeni kraj. Zbog toga, vjerojatno je najbolje ograničiti interakciju unutar skupine na pripremu i provedbu planiranog samoubojstva.

To: alt.suicide.methods From: “Barry Norris” Subject: Ubojstvo u svrhu samoubojstva

Zovem se Barry Norris. Želio bih ponuditi svoje usluge svim članovima ove skupine. Uz prethodni dogovor, doći ću u vaš dom ili mjesto koje izaberete i upotrijebiti metodu kojom želite da vas ubijem. Spreman sam upotrijebiti bilo koju dogovorenu zlu silu kako bih prekinuo vaš život na ovome svijetu. Obećavam da ću vam oduzeti život i odvesti vas u nepoznato. Vaša duša u mojim će rukama napustiti vaše tijelo.

Ispričavam se zbog živopisnog rječnika kojim vas samo želim impresionirati prirodom svojih usluga.

Ako je to potrebno, mogu vam ponuditi dodatnu uslugu “oblačenja kostima smrti”. Scena može biti prerušena tako da događaj izgleda poput pljačke ili automobilske nesreće, ako želite poštedjeti osjećaje svoje obitelji i prijatelja.

Kada, pomno razmotrivši sve opcije, budete potpuno sigurni da želite iskoristiti moju pomoć, molim vas da me slobodno potražite.

Unaprijed hvala, Barry

To: alt.suicide.methods From: “Jung Pach” Subject: Metoda unajmljenog ubojice

Ne znam koliko novca imate, ali metoda unajmljenog ubojice je prilično cool. Skupa je i morate biti oprezni zbog policajaca, zato što oni često nastupaju kao ubojice, no čak ako i naletite na policajca, on/a će se posvađati s vama zbog cijene. Jebeš njih – mislim, mi smo sami svoji klijenti. Kada uspijete nekoga unajmiti, svaki put kad izađete iz kuće hodate ulicom pitajući se kada će se to dogoditi. Ta je metoda mnogo zanimljivija od dosadnoga usranog samotrovanja ili gušenja u automobilu.

Planiranje samoubojstva tako da izgleda kao nesretan slučaj – kako bi se dobio novac od osiguranja i zadržala slika koju o samoubojici ima obitelj i drugi - može biti vrlo zamršeno. Nečiji životni stil i zemljopisni smještaj mogu znatno pridonijeti mogućnostima koje su na raspolaganju. Dodajmo tomu uvjete i ograničenja nečije sposobnosti i volje da zavara one koje voli, i komplikacije se mogu činiti nesavladivima.

Najvažniji element je njegovati dokaze o namjeri preživljavanja. “Nesreće” se mogu dogoditi i onima koji su možda prije “vapili za pomoći” svojim samodestruktivnim ili rizičnim ponašanjima. Ne isključujte čimbenik iznenađenja želite li da vaši motivi budu izvan svake sumnje.

Odgovorni i potpuni samoubojice koji žele da taj čin izgleda kao nesretan slučaj proučavat će simptome suicidalnih i depresivnih osoba. Upoznavanje s poznatim piscima krimića i njihovim proznim ili filmskim ostvarenjima može biti korisno dodatno istraživanje, kao i čitanje ponečega iz zinova i važnih publikacija koje vode brigu o teže razumljivim tehničkim pojedinostima krimića ili stvarnih krimi-drama.

Katastrofalna nesreća uvijek je bolje sredstvo prekida vlastita života od prekomjerne doze otrova, no određena fizička stanja i lijekovi koji su uz njih propisani mogu izazvati “slučajno predoziranje”. Problem u vezi s tom posljednjom metodom je cijeli niz fizičkih stanja koja mogu biti posljedica supstancija ili doza koje nisu dovoljne da dobro obave posao. Nesreća može imati pouzdaniji ishod ako osoba ima hrabrosti i inteligencije da je izvede.

Specifična metoda koja zaslužuje razmatranje bila bi pad s velike visine, osobito ako je to potpomognuto čeličnim gromadama, masivnim projektilima i kretanjem velikom brzinom. Ako vam je pilotiranje hobi, na primjer, onda zabijanje u planinu tijekom oluje može biti jednostavno rješenje. Mnogi ljudi voze automobile i to lako možete iskoristiti za odlazak u visoke klisure u kanjonima i planinskim područjima i gorske klance, tako da preživljavanje bude nezamislivo.

Istraživanje “statistika o nesrećama” na referentnom odjelu knjižnice zasigurno bi trebalo ponuditi neke druge moguće opcije. Manje pouzdano – no s manjom vjerojatnošću preživljavanja – bilo bi “bacanje pod” neko veliko prijevozno sredstvo kao što su kamion ili vlak, premda bi netko mogao uzeti u obzir vozače tih vozila i utjecaj takve nesreće na njihov život.

Još jedan tip “nesretne” smrti bilo bi obolijevanje od neke smrtonosne bolesti. Pustolov kojem je hobi putovanje svijetom (osobito u močvare i neka tropska područja) vrlo će vjerojatno pokupiti neki virus, bakteriju ili parazita koji će obaviti posao.

Razvijanje osobnih hobija kao što su eksplozivi (poput izrade probne pirotehnike, skupljanja ratne opreme kao što su granate ili kemijskih sredstava poput nitroglicerina ili živina fulminata) može donijeti brzu i razmjerno bezbolnu smrt, a istodobno, ako njegujete taj hobi nekoliko godina, to će vam stvoriti i uvjerljivo pokriće za samodestruktivne namjere.

Povrh svega, ne ostavljajte iza sebe nikakve inkriminirajuće dokaze. Komunikacija i dokumenti koji se odnose na samoubojstvo ili na najbolje metode za oduzimanje vlastita života, kao što je na primjer ovaj post, dobar su primjer stvari koje bi trebalo uništiti prije nego što možete započeti svaki ozbiljan pokušaj postizanja “slučajne smrti”.

Razmislite unaprijed i razmotrite posljedice bilo koje odabrane odluke s obzirom na istragu policije i/ili osiguravajućeg društva. Razumijevanje operativnih standarda i pravnih parametara s ovog područja također bi trebalo uključiti ako osoba namjerava prevariti njihove agente.

Subject: “Slučajno” samoubojstvo From: CoE SOD

Pročitao sam članak o samoubojstvu, no nigdje nisam vidio ništa o tome kako to napraviti da izgleda kao nesretan slučaj. Imate li išta o tome?

Želja za prekidom života, a da rodbina i prijatelji ne posumnjaju da to imamo na umu vjerojatno je najčešća među onima čiji su članovi obitelji i poznanici emocionalno nesigurni i međusobno ovisni. Drugi možda imaju moralne sumnje u vezi sa samoubojstvom i sudbinom “duše” nakon smrti (koja će, kako pretpostavljaju, preživjeti tjelesno raspadanje). Kako bismo ih “poštedjeli” od toga, ili od osjećaja krivnje (“Da sam samo znao mogao sam učiniti nešto!”, reći će oni), mogli bismo poželjeti sakriti mnoge stvari uključene u prirodu našeg konačnog čina. Ostali razlozi nastojanja da se to učini tako da izgleda kao nesretan slučaj uključuju želju da obitelj dobije novac od osiguranja. Mnogi filmovi na tu temu kao dodatni izvor mogu dati vrlo dobre ideje.

Uobičajene metode skrivanja su nastojanje da to izgleda kao nesretan slučaj, te nestanak. Ta prva metoda ima popratne komplikacije, budući da bi neke samoubilačke metode koje izgledaju poput nesretnog slučaja mogle djelovati na živote drugih koji možda ne žele umrijeti (na primjer kada se netko baci pod nadolazeći vlak).

Postoji mnogo prometnih nesreća, na primjer, i to je lako lažirati, no teško je biti siguran da će biti uspješno bez pozornog planiranja i izbjegavanja slučajnog preživljavanja. Bacanje s velike visine, ili u neku vodenu površinu u automobilu sa zatvorenim prozorima, vjerojatno će se smatrati “nesrećom”. Zabijanje u objekte pri velikoj brzini – posebice bez pojasa za spašavanje – umjereno će vjerojatno imati za posljedicu vašu smrt; u takvim bi slučajevima bilo najbolje ciljati na vrlo čvrste materijale kao što su čelik i kamen. Usporedite to s industrijskim nesrećama u kojima netko “slučajno” pada u neko pogrešno mjesto.

Riskantni sportovi pokazuju tendenciju da će se razne mogućnosti nezgoda koje nude smatrati nesretnim slučajem, premda je preživljavanje olakšano kada osoba sudjeluje u nekom uobičajenom sportu gdje će vjerojatno biti nazočni i drugi koji se mogu umiješati “spašavanjem”. Izlaganje elementarnim nepogodama i njihovo podcjenjivanje može biti viđeno kao “nesreća iz nehaja”, kao kada netko leti za vrijeme oluje, skija za vrije snježne mećave, ili pješači kroz područja u kojima je temperatura ispod stupnja smrzavanja.

Manje je vjerojatno da će ubijanje strujom ili trovanje izgledati kao nesretan slučaj, no ako se osobu općenito smatra neukom i rastresenom, to bi mogla biti mogućnost. Problem s time je što može imati bolne posljedice, a ponekad i ne uspjeti. Istraživanje o preciznoj voltaži, uzemljenju – ili u slučaju trovanja o doziranju – za određeni tjelesni tip i o sličnim učincima vrlo je važna dopunska domaća zadaća.

Jedan od najvažnijih elemenata samoubojstva tako da izgleda kao nesretan slučaj, osim same provedbe prekida života, je prikrivanje nečijega osobnog života. Tekst poput ovoga u kojemu se pojavljuju savjeti, na primjer, vjerojatno će biti inkriminirajući dokaz, da tako kažemo, kao i bilo kakva korespondencija ili izražavanje navještaja depresije, fokusiranje na smrt ili eutanaziju. Radikalne promjene u nečijem životu, ponašanju s prijateljima, ili općenito u ponašanju, može dati razloga za sumnju na “podlu igru” ili na “osobni problem”. Tipična literatura o sprječavanju samoubojstva sadrži popis znakova koje bi netko mogao prepoznati, tako da ih ne treba pokazivati za života ili pri odlasku. Za promociju nečije smrti kao nesretnog slučaja posebice je važno započeti dugoročne projekte u sadašnjosti i nastaviti tekuće poslove. To ostavlja dojam da osoba još neko vrijeme namjerava tu ostati.

S engleskoga prevela Sanja Kovačević.

Objavljeno na web-stranici alt.suicide.methods

preuzmi
pdf