Nastajanje i nestajanje Hrvojevo

tko mi je to potrošio sve točke zareze dvotočja crtice

pohabao i iskoristio njihove obline uglove ravnine

nemoć suzdržavanja snagu skretanja i zaustavljanja

usebio u mrak razjapljenih usta svagdana

iz tiskovina izrezao sve riječi što sadrže ja

dodao nešto obojenih slova sve prožvakao

i sve ispljunuo na stol u obliku mikro eseja

tko me to tako potegao za rastezljivi kameleonski jezik

biljku s mnoštvom pupova izdanaka i mladica

onaj koji sam sebe ugrize

kad treba zašutjeti a šutnja je jeka odjek duše ušutkane

koja se koprca zarobljena protežnošću i kaosom

slobodom uračunatih minusa i geometrijskih nereda

i što da radi neko ja kad zatekne drugo usebljeno ja

u društvu s mnoštvom osamljenih sebe

koji poniru u svoje mikrokozmose rastvaraju se

vlastita crvena krvna zrnca gledaju kroz mikroskop

u se izokrenutim očima

vješaju se kvačicama na žicu s prljavim točkastim gaćama

pa sanjaju

kako sanjaju svoje snove pa ih nešto tišti davi steže

pa se na trenutak opuste i gnijezde u starinskom posuđu

mekanim knjigama fasadama šapatima i uzdasima

što da radi kad shvati da svijet možda ne postoji

čak niti u glavi

svijet koji je s lakoćom izgradio

svijet koji se kroz povijest jedne sekunde pretvorio u

irirantnu pulsirajuću točkicu

svijet u nestajanju i nastajanju