Ukrajini prijeti permanentna kriza uslijed ratnih zbivanja i MMF-ovih neoliberalnih mjera
Prije godinu dana pisao sam za Zarez članak o Euromajdanu, rušenju Janukoviča i političkim snagama nove Ukrajine. Od tada se mnogo toga promijenilo. Rusija je izvela aneksiju Krima, oligarh Petar Porošenko izabran je za predsjednika Ukrajine i započeo je građanski rat između "Zapada" i "Istoka" Ukrajine u kojem je, prema nedavnim procjenama, poginulo oko 5400 ljudi.
Na međunarodnoj pozornici igra se tragikomičan ping pong. EU i SAD optužuju Rusiju da izravno i vojno potpomaže ruske separatiste sa istoka Ukrajine, dok Rusija opovrgava umiješanost, prozivajući ukrajinsku vladu zbog neonacističkih elemenata koji se nalaze u njoj i ističući kako će štititi interese ruskog naroda gdje god on bio. Primjer ovog ping ponga nisu samo oprezne ekonomske sankcije Zapada Rusiji, već i rezolucija UN-a koja osuđuje neonacizam i rasno motivirane zločine, pokrenuta od strane Rusije, a koju su odbile samo Ukrajina, SAD i Kanada. Za to vrijeme sve je više civilnih žrtava, izbjeglica, razrušenih domova, ljudi odsječenih od struje, vode i osnovnih životnih potrepština.
Republika Hrvatska se, kao dosljedna sljedbenica EU politike, u ovom sukobu jasno svrstala na stranu ukrajinske vlade, iako službeno "pokušavamo" sudjelovati u mirovnom rješavanju sukoba. Nedavno su hrvatski mediji počeli izvještavati o hrvatskim dobrovoljcima koji se bore na strani Ukrajine. Upravo je to jedna od problematika ovog članka, koji je zamišljen kao kratki pregled situaciju u zadnjih godinu dana.
ZA UKRAJINU SPREMNI? Poprilično naivno i vrijednosno neutralno mainstream mediji izvještavali su kako se "hrabri hrvatski ratnici", zapravo plaćenici, u "elitnom" Azov bataljonu bore za slobodu Ukrajine. Jutarnji list bez problema prenio je i izjave nekadašnjeg vođe Bad Blue Boysa, a sada hrvatskog plaćenika u Ukrajini, o tome kako se u "Ukrajini brani bijela Europa", zapečaćene s poklikom "za dom spremni". U Dnevniku HRT-a nekoliko minuta vijorio se logo Azov bataljona, poznatiji i kao Wolfsangel – oznaka Druge panzer divizije Waffen SS-a, bez bilo kakvog popratnog komentara ili osude. Na pitanje treba li omogućiti hrvatskim građanima da se bore u Ukrajini ministar pravosuđa Orsat Miljenić odgovorio je:
"Ja sam na vaše pitanje o tome treba li zakonom zabraniti samovoljni odlazak hrvatskih građana na inozemna ratišta odgovorio ne. Znate zašto? Vratimo se na Domovinski rat, dragovoljci iz cijelog svijeta su dolazili i borili se na našoj strani, a mi smo im tada bili vrlo zahvalni što su došli i pomogli nam. Sada ići reći da ćemo mi našim državljanima zabraniti da to isto idu raditi negdje drugdje, to ne bi išlo upravo zbog naše povijesti, jer mi smo na neki način imali koristi od toga."
Prema izvještajima samih hrvatskih plaćenika, regrutirani su putem Facebooka, i to putem stranice neonacističke organizacije "Misantropic Division", iako su i stranice poput "Podrška narodu Ukrajine" novačile ljude, i to javno, za borbu u Azovu bataljunu ili nekim drugim paravojnim formacijama neonacističkog Desnog sektora.
Ovdje bih se malo osvrnuo na Azov bataljon jer upravo se u njega novače hrvatski plaćenici, koji čine najbrojniju skupinu stranih plaćenika unutar bataljona (procjenjuje se da je riječ oko 30-ak ljudi).
Azov bataljon je volonterska paravojna formacija koja je trenutno u potpunosti pod upravom Ministarstva unutrašnjih poslova Ukrajine i dio je Narodne garde Ukrajine. Bataljon je stacioniran u Mariupoliju na obali Azovskog mora, po kojem se i zove, te je jedan od volonterskih odreda koje financira oligarh Ihor Kolomojski. Zapovjednik Andrij Biletskij je vođa nacional-socijalističke organizacije Socijal-nacionalistički zbor (SNA), kišobran organizacije koja je ujedinila mnoge neonacističke grupe, kao i njezinog militantnog krila Patriota Ukrajine poznatog po napadima na razne manjinske grupe u Ukrajini. Upravo su se iz Patriota Ukrajine, koji su aktivno sudjelovali u Euromajdanu kao dio Desnog sektora, novačili prvi članovi Azov bataljona.
Neonacistička ideološka odrednica Azov bataljona u potpunosti je jasna. Od samog loga koji kombinira već spomenutu oznaku SS divizije i kolovrat, slavenski poganski simbol boga sunca, danas korišten od strane slavenskih neonacista kao verzija stilizirane svastike, pa sve do izjava o borbi za "bijelu Europu", teatralnog "mjerenja kukuruza" i brojnih naslikavanja sa slikama Hitlera i drugim nacističkim obilježjima. U potpunosti je evidentno u kakav to "elitni" odred odlaze hrvatski građani, te kakvih su oni političkih svjetonazora i koliko je opasno što mediji to uporno ignoriraju i prešućuju.
Naravno, Azov bataljon nije jedini takav bataljon, te postoje mnoge druge paravojne formacije npr. one Desnog sektora. U Ukrajini je trenutno prisutan veliki broj neonacističkih i ultra-desnih organizacija, koje su aktivno sudjelovale u Euromajdanu, a trenutno se bore na "Istoku" u raznoraznim dobrovoljačkim postrojbama. Iako veliki broj neonacističkih bataljuna svakako izaziva zabrinutost kod promatrača o smjeru u kojem ukrajinska politika ide, važno je napomenuti kako su od početka Euromajdana neonacističke stranke, poput Svobode, izgubile znatnu podršku, pa čak i vlast na lokalnim razinama, zato jer su stranke liberalne desnice i centra poprimile njihov militantni, ratnohuškački, anti-ruski i ksenofobni diskurs. Tako npr. većina stranaka u Ukrajini smatra kako se trenutni sukob može riješiti isključivo silom – tj. vojnom pobjedom.
Zbog toga, kada govorimo o ukrajinskoj strani u građanskom ratu pogrešno bi se bilo koncentrirati isključivo na neonacističke paravojne i vojne formacije. One su samo mali dio cijele priče, priče koja govori o "europskim vrijednostima" i "demokraciji" u koje je upakiran ukrajinski nacionalizam. Broj ratnih zločina počinjenih od ukrajinskih trupa raste iz dana u dan. Tako je Amnesty International izrazila zabrinutost zbog zločina koje je počinio dobrovoljački Aidar bataljun, optužen za mučenje, egzekucije, reketarenje i zastrašivanje civila na ratom zahvaćenim područjima.
LIBERALIZACIJA UKRAJINE I dok rat traje, Ukrajina se sve više približava svojim zapadnim saveznicima koji su pokrenuli procese integracije Ukrajine u euroatlanske integracije. To se najbolje vidi kroz ekonomske reforme koje provodi ukrajinska vlada.
Stanje ukrajinskog gospodarstva je katastrofalno. Grivna je pala 3,1 posto u odnosu na dolar. Ukrajinska valuta je izgubila 67 posto svoje vrijednosti u odnosu na dolar kroz zadnjih godinu dana, značajno narušavajući životni standard građana, ali i povećavajući račun za uvoz plina kao i državni deficit. Od promjene sustava nakon Euromajdana ukrajinsko gospodarstvo palo je za 7 posto u 2014., a Svjetska banka procijenila je pad od 2 posto u 2015. Prema Državnoj službi za statistiku inflacija je dramatično porasla za 1,2 posto na početku 2014., a skoro za 29 posto krajem prošlog mjeseca. Službena stopa nezaposlenosti krajem rujna prošle godine iznosila je 9,9 posto, a očekuje se porast od preko 10 posto u ovoj godini.
Nedavno je MMF Ukrajini odobrio zajam od 17,5 milijardi američkih dolara, a krajem prosinca ukrajinski parlament je usvojio ekonomski program za period od 2015. do 2020. s nizom mjera štednje, privatizacija i restrukturiranja. To uključuje privatizaciju velikih državnih poduzeća i financijsko restrukturiranje Naftogaza – naftno-plinske tvrtke u državnom vlasništvu. Restrukturiranje državnog proračuna zahtijeva otpuštanje 10 posto djelatnika u javnom sektoru i djelomičnu privatizaciju obrazovanja i zdravstva. Država će također provesti restrukturiranje rudarstva u periodu između 2015. i 2019. zatvarajući 32 neprofitna rudnika, ostavljajući 24 u "praznom hodu", a prodajući 37 privatnim investitorima.
Prema uvjetima iz prethodnih MMF sporazuma, ukrajinska vlada već je smanjila subvencije za prirodni plin i grijanje. Cijena koju plaća redovito kućanstvo povećana je na 56 posto i 40 posto, odnosno, na uvoznu cijenu iz 2014. Prema novom proračunu usvojenom u prosincu, preostale kontrole cijena i subvencija će biti eliminirane, povećavajući cijenu prirodnog plina za tri do pet puta.
Isto tako, ukrajinska vlada namjerava proglasiti izvanredno stanje kako bi onemogućila bilo kakav socijalni pokret ili nemir koji bi mogao nastati zbog ekonomske situacije.
NERJEŠIVA KRIZA Kriza u Ukrajini će najvjerojatnije još dugo potrajati. Kako će se sukob riješiti nemoguće je predvidjeti. Čini se da nijedna strana nema vojnih sredstava da porazi drugu, barem ne bez intervencije SAD-a i EU-a na jednoj ili Rusije na drugoj strani. A takva vojna intervencija je malo moguća jer bi ona uvjetovala eskalaciju sukoba puno većih razmjera.
Razvoj ekonomske situacije svakako će ići prema sve većoj privatizaciji, restrukturiranjima i liberalizaciji tržišta. Na kraju krajeva, ukrajinske političke elite su takvu politiku provodile i prije Euromajdana. Jedina razlika je bila u tome što je svaka stranka uz svoje ultra-liberalno krilo imala i ono populističko, koje se trudilo kupiti glasače protekcionističkim politikama. Mjere štednje, inflacija i ekonomska kriza, zajedno sa ratnim razaranjima, loše će utjecati na životni standard građana.
Bez previše nagađanja i gledanja u kristalnu kuglu, situacija u Ukrajini ostat će osuđena na permanentnu krizu kakvu smo imali priliku već vidjeti na Bliskom istoku. Ona postaje zamršeni ideološko-nacionalistički sukob, prepun kontradikcija i nepoznanica, a izazvan ostatcima hladnoratovske podjele svijeta i interesima dva suprotstavljena imperija. Što nam ova situacija zapravo govori o globalnoj politici? Ide li svijet ponovno prema nekom Hladnom ratu i blokovskim podjelama? I koliko će zapravo interesi svjetskih velesila tresti političke sustave "malih" država? Kao i uvijek, najgore prolaze obični ljudi i civili koji su se našli između čekića i nakovnja rata i neoliberalne ofenzive.