S književnicom, etnoglazbenicom, etnologinjom i antropologinjom o novom albumu Trija Prelja (Scardona, 2015.), nagrađenim Porinom za najbolji etnoalbum i Oktavijanom za najbolji glazbeni spot autora Zdenka Bašića
Porinom ste nagrađeni i 2006. za najbolju folklornu pjesmu Se su ruže povehnule s albuma Kneja. Također ste za tu nagradu nominirani za najbolji etnoalbum Zora-djevojka i najbolju žensku vokalnu izvedbu 1998., a za najbolji etnoalbum Kneja 2000. i Matapur 2013. godine. Nadalje, ovogodišnja ste dobitnica nagrade Franjo Ksaver Kuhač za autorske te glazbeno-istraživačke projekte na temelju glazbene baštine međimurskog kraja. Likovno rješenje naslovnice albuma Prelja potpisuje Vaša kći Ena, studentica četvrte godine Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Album je dodatno obogaćen i dvojezičnom hrvatsko-engleskom knjižicom u kojoj svaki obrađeni napjev pojedinačno stručno komentirate. Recite nam ukratko o sadržaju tog albuma koji sabire trinaest tradicijskih lokalnih pjesama.
Moj izbor odnosi se na hrvatske svjetovne i sakralne napjeve ženskog predznaka. To su ivanjski napjev Uspavanka iz Dalmatinske zagore, mitski Zasp’o Janko iz Moslavine, svadbeni Grana javora iz Bilogore i Čija j’ hiža najbelija iz austrijskoga Gradišća, zatim mesopusni Kada se Pavle ženjaše iz Hrvatskog primorja, ženski bećarski Da je višnja ko trišnja iz Slavonije, ljubavni Dragi dragoj iz Turopolja i Oj, ti Jele, dušo moja s otoka Ugljana, ophodni duhovski Izresla je šipek roža iz Gorskog kotara, štokavizirani marijanski Zdravo, Djevice iz Međimurja i autorski Prelja, također i na plesne instrumentale – dubrovačku Kontradancu i splitsku Monfrinu, Četvorku i Šaltin polku.
U nekim ste razgovorima spomenuli da je album dobio ime po istoimenoj skladbi Vatroslava Lisinskog na stihove Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Zbog čega odabirete upravo navedeni vrlo jak sakralno-feminini naslov?
Budući da sam kao etnologinja uvelike usmjerena na hrvatsku usmenu književnost u dosluhu s drugim slavenskim usmenim književnostima, unutar koje pronalazim i odjeke kozmogonijsko-eshatoloških predodžbi stare slavenske vjere, svjesno sam se zaplela u konopljinu pređu mitske prelje iz fascinantne knjige Gazdarica na vratima akademika Radoslava Katičića, uz jednako fascinantni njegov Božanski boj i Zeleni lug koji joj prethode te Vilinska vrata koja je slijede. Kao i u procesu tkanja, u obradi i izvedbi hrvatskih tradicijskih napjeva potrebno je znati snovati, tkati, uzorkovati… Ovisno o umijeću, glazbena tekstilija može više ili manje zadovoljiti percepciju osjetilima, što dijelom ovisi o prethodnim znanjima i iskustvima. Umjetno je katkad oku i tijelu zavodljivo, no prilikom uporabe izaziva nelagodu, vonj, urtikariju i bolest. Pjesnika Ivana Kukuljevića Sakcinskog je u pisanju vlastitih stihova Prelja nadahnuo istoimeni napjev koji je u Hrvatskom zagorju zabilježio etnomuzikolog Vinko Žganec.
Balaban
Recite nam nešto o kokotu Balabanu iz pjesme Uspavanka iz Dalmatinske zagore. Čarobno mitsko ime.
Balaban je doista čudesno ime. Razotkriva se u nekoliko mogućih interpretativnih smjerova – ususret apotropejskoj ptici božanskoga bana, ususret šamanskom blebetalu ili ususret tabuiziranom nasljedniku zaboravljene božice. Taj vrlički obredni napjev pripada ivanjskome solsticijskom krugu. Njegove inačice upotpunjuju jednu od mitskih predodžaba stare slavenske vjere, prema kojoj budna božica na zelenoj livadi bdije nad usnulim Ivanom, tjerajući pijevca da joj jutarnjim kukurikanjem prijevremeno ne probudi voljenog brata iz proročanskog sna. Napjev je nadahnuo zagrebačkog animatora i ilustratora Zdenka Bašića na iznimnu animaciju i produkciju glazbenog spota. Uspavanka mu se toliko sviđala da nam je spot darovao i raduje me što je ubrzo nakon objavljivanja nagrađen. U Bašićevoj je animaciji svijet onostran, snovit, plav. U naoko statičnome bajkovitom zimskom ugođaju materijaliziranom ishodišnom kolibicom, bića, padaline, svjetlost i toplina, dok prši bezmjesečinasta noć oko svjetskog stabla, lampe, glazbala i vretena, jedinstveni su u neprekidnom kretanju oko vremenske osi. Noć je sjena mitskog gorostasa koji čuči u našim svakodnevicama, snomorijama, između redaka... Leluja kao Drugi, od kojeg zaziremo neprepoznatog i od kojeg bježimo nepriznatog. A ipak je tu – u zvuku, slici i osjećaju, štiti nas od zla frekvencijama, alikvotama, sazvučjima, stilskim figurama, pamćenjem.
Lidija Bajuk Trio
Navodite da je Lidija Bajuk Trio održao koncert u proljeće 2011. godine u budimpeštanskoj crkvi Sv. Mihovila, zajedno s mađarskim Irén Lovász Trijom, i ljeti u Starom gradu Lukavcu samostalno koncert iz kojeg je izniknuo etnoalbum Prelja. Što je točno bila inicijacija u taj trio-album?
Zajednički budimpeštanski koncert pod naziv Égi hang/Sveti glasovi održali smo 24. svibnja 2011. u crkvi Sv. Mihovila (Belvarosi Szent Mihaly templom) u Budimpešti, na poziv Veleposlanstva Republike Hrvatske u Budimpešti i uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba. Među slušateljima dupkom ispunjene crkve bilo je i tridesetak uzvanika budimpeštanskoga diplomatskog kora. Budući da je tada Republika Mađarska predsjedala Europskom unijom, aktualizirala se moja glazbena suradnja s vrsnom mađarskom sveučilišnom profesoricom etnomuzikologije i glazbenicom Irén Lovász i njezinim pratećim glazbenicima (Zoltán Mizsei – glas, psaltir, udu; Béla Ágoston – dude, fujara, saksofon), s kojom sam prethodno, na njezin poticaj, vokalno surađivala u izvedbama međimurskih napjeva Sosedova Rega i Čipičan z Mihovljan na mojoj dvojezičnoj multimediji Matapur – Prirodna i kulturna baština Međimurja (Udruga Matapur, 2012.). Program te mađarsko-hrvatske-glazbene koncertne suradnje obuhvatio je obrade arhaičnih, sakralnih i lirskih napjeva iz mađarske i hrvatske glazbene baštine. U Starom gradu Lukavec svoj smo glazbeni repertoar predstavili 19. lipnja iste godine. Osim već spomenutih hrvatskih tradicijskih napjeva, on obuhvaća i vokalnu liriku hrvatskih skladatelja: O, oca vičnjega Anastazija Jurjevića, Prelju Vatroslava Lisinskog, Ariju Jelene Ivana pl. Zajca i Križu, daj nam Ti milosti Igora Kuljerića te pjesme Blagoslov Antuna Branka Šimića, Zavjet Vesne Parun i Visoka žuta žita Dragutina Tadijanovića koje sam sâma uglazbila. Svoje obrade tih napjeva objavit ćemo na zasebnim albumima. Upravo ovih dana dovršavam album dvadesetak hrvatskih pjesnika koje sam uglazbila za dvojezičnu hrvatsko-španjolsku antologiju hrvatskog pjesništva izdavača Ivana Rubeše, poduzetnika iz Venezuele, po majci Španjolca i po ocu Hrvata, te urednika Vinka Grubišića, jezikoslovca i kanadskoga sveučilišnog profesora hrvatskih korijena. Ove će godine Lidija Bajuk Trio predstaviti album Prelja na srpanjskim Danima rudarske greblice u samoborskim Rudama, a zajedno sa sviračem puhaćih tradicijskih glazbala Stjepanom Večkovićem krajem kolovoza u Omišlju, također i osobno na solističkim koncertima sredinom lipnja u Križevcima i u sklopu srpanjskog Ljeta u dvorcu Oršić u Gornjoj Stubici i Dana turizma u Sv. Martinu na Muri. Izuzetno me raduje i veliki obljetnički koncert koji ću pod pokroviteljstvom Hrvatskog društva skladatelja i u suradnji s deset glazbenih suradnika, upriličiti 15. listopada u zagrebačkome Histrionskom domu. Naime, iako sam sporadično javno nastupala i ranije, svoje prve solističke cjelovečernje koncerte održala sam ujesen 1984. u Društvenom domu u Sv. Jurju na Bregu i na proljeće 1985. u Studentskom dom Šara u Zagrebu. Na obljetničkom koncertu publiku ću podsjetiti na izbor pjesama sa svojih dosadašnjih samostalnih albuma Zora-djevojka (1997.) Kneja (1999.), Tira les (2001.), Luna (2005.) Zipčica (2010.), Matapur (2012.) i Prelja (2015.), a izvest ću i nekoliko neobjavljenih vlastitih pjesama i hrvatskih tradicijskih napjeva koje do sada nisam izvodila.
Feminini tradicijski napjevi
I, evo, s obzirom da ste obilježili završnu svečanost zatvaranja ovogodišnjega SIEF-a (12. Kongres međunarodnog udruženja etnologa i folklorista, SIEF), recite nam koje ste naše tradicijske napjeve pripremili za tu i više nego međunarodnu prigodu?
Repertoar mojega glazbenog nastupa obuhvatio je nekoliko tradicijskih napjeva s raznih hrvatskih strana: podravski Na Ivanjsko navečerje, goranski Izresla je šipek roža, gradišćanski Lepa Jana, dalmatinski Uspavanka i međimurski Snočka sam senjala. Svi su melodiozni i tematsko-motivski u znaku ženskoga aktivnog načela – bez obzira što je riječ o tradicijskim napjevima, od kojih su tri obredno-običajnog karaktera. Gostima s raznih inozemnih strana bila je to jedna od mogućnosti upoznati glazbeni znak tradicijske Hrvatske. Šteta što je taj nastup bio uklopljen u završni banket. Vjerujem da je svakom doživljaju pretpostavka njegova samostalna percepcija. Dakle, da hrana i glazba ne idu zajedno. Jedno uglavnom ometa drugo. Rijetki su izuzeci, a oni zahtijevaju posebna umijeća i okolnosti