Glasnije, hrabrije, solidarnije
U subotu 13. lipnja u Zagrebu je održana 14. po redu Povorka ponosa LGBTIQ osoba i njihovih obitelji Zagreb Pride. Nakon okupljanja na trgu Marka Marulića, Povorka je prošla ulicom Farkaša Vukotinovića ("zeleni val"), Rooseveltovim trgom, Trgom maršala Tita, Frankopanskom ulicom, Ilicom, Trgom bana Josipa Jelačića, potom ulicom Nikole Jurišića, Draškovićevom ulicom, Šoštarićevom ulicom i ulicom Ribnjak. U parku Ribnjak zatim je upriličen javni skup, popraćen koncertom grupe Nipplepeople, a završna zabava nazvana "Pride Partycipacija" održana je u klubu Močvara i pogonu Jedinstvo. Manifestacija je prošla bez incidenata, a u njoj je sudjelovalo, po procjenama organizatora/ica, oko pet tisuća osoba.
Ove godine u fokusu Zagreb Pridea bila je tema različitih oblika diskriminacije i eksploatacije u današnjem društvu – ne samo u Hrvatskoj – i nužnost međusobnog povezivanja i solidarnosti u otporu. U skladu s ovakvom orijentacijom slogan manifestacije bio je "Glasnije i hrabrije: antifašizam bez kompromisa!" U saopćenju organizacijskog odbora mogli smo pročitati: "Ovo nije stvarnost kakvu želimo, nego kakvu zajednički moramo mijenjati! Ne želimo mirno stajati i šutke gledati kako se u javnosti promovira isključivost, šovinizam, jednoumlje, nasilje, ustašovanje i fašizam." Jedan od organizatora, Marko Jurčić, ispred Odbora je izrazio zadovoljstvo ovogodišnjim odazivom sudionika/ca, naglasivši da se, uz onaj iz 2013., radi o najposjećenijem Zagreb Prideu do sada. “Mislimo da je naša poruka o antifašizmu bez granica došla dosta daleko i bila dosta glasna” izjavio je Jurčić.
Ovogodišnjoj zagrebačkoj Povorci ponosa podršku je došlo pružiti i nekoliko viđenih osoba iz stranačko-političkog establishmenta, poput ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića ili predsjednice ORaH-a Mirele Holy. U znatnom su broju bile prisutne i politički radikalnije snage iz Radničke fronte – čiji je proglas uoči Pridea pozvao da zajedničko nezadovoljstvo “usmjerimo na pravu adresu – adresu kapitalističkog sistema koji vješto koristi fašizam kako bi se održao na životu” – te članovi/ice niza nestranačkih organizacija ljevice. Neki od slogana na transparentima u Povorci, poput “Mi smo radnice! Mi smo kućanice! Mi smo lezbijke! Mi smo transžene!” ili “Svi smo mi homo” svjedočili su o pojačanoj svijesti o potrebi povezivanja frontova borbe protiv raznovrsnih oblika represije u suvremenom svijetu.
(Dinko Kreho)
Signali iz svemira, ali kome?
Nakon sedam mjeseci hibernacije, 13. lipnja probudila se sonda Philae, “lander“ misije Rosetta. Petnaestog studenog 2014. uspješno je sletio, nakon desetogodišnjeg leta, na kometu 67P/Churyumov–Gerasimenko, što je u našem dobu svemirskih letova podvig ravan sletanju na Mars, tehnički čak i zahtjevniji. Sonda je sletjela u sjenovitu udubinu, budući da je tijelo kometa grbavo i kvrgavo, pa je zapala u stanje hibernacije, do prvog povoljnog trenutka kad bude mogla koristiti sunčevu energiju pomoću foto-ćelija. Taj povoljan trenutak dogodio se trinaestog lipnja, i sonda je već počela slati korisne podatke. Važnost ove misije je, osim činjenice da je čovječanstvo uspješno sletjelo na najudaljenije svemirsko tijelo do sad, u tome što će omogućiti najdetaljnije proučavanje kometa do sad. Javnost se prije sedam mjeseci nije toliko uzbudila zbog same činjenice tog fascinantnog događaja, već zato što je jedan od geekova, genijalaca zaslužnih za uspjeh misije, odjenuo krivu majicu, odnosno košulju što ju je dobio od prijateljice. Bio je to jedan od onih ružnih odjevnih predmeta na kakve je osjetljiva modna policija, i koji je karakterističan za štrebere - vrsta havajske košulje drečavih elemenata s polugolom ženom koja surfa, ili tako nešto. Uslijedila je histerična reakcija feminističke udruge, tako da je čitav slučaj završio time što se nesretni znanstvenik javno i u suzama morao ispričati za svoj “grijeh“, karijera mu je zaplesala na rubu provalije, i sve je podsjećalo na okus inkvizicije u ustima: “Vi ste, mladiću, možda dokazali da je zemlja okrugla, ali odjenuli ste se neprikladno, stoga vam ne gine lomača!“ Drugim riječima, badava ti matematički um u službi progresa čovječanstva, ako se ne znaš odjenuti “neuvredljivo“ u idiokratsko doba političke korektnosti…
Bilo kako bilo, sonda se oglasila. U normalnom svijetu i odgovarajućim vremenima to bi svakako bila vijest dana/tjedna/sezone. U nas i danas, kad stvari koje su, realno, pubertetska psina na nogometnom travnjaku, postaju i koštaju (kao) teroristički čin, kad je otkaz novinarskoj zvijezdi svjetonazorsko i moralno pitanje, a ne stvar odnosa gazde i zaposlenika, kad hipsterska mladež šeta parkom uz parole “beskompromisnog antifašizma“ dok bi ih Sava Kovačević, čija godišnjica smrti na Sutjesci također pada negdje u ovo vrijeme, odstranio iz “antifašističkog pokreta“ jednim rafalom svog vjernog šarca, e, u tom vremenu apsurda sletjeti na kometu u dubokom svemiru - nije zanimljiva vijest.
(Nenad Perković)
Labuđi pjev voždovog populizma?
Kakvi bakrači, kakvi nezavisni, profesionalni menadžeri izabrani putem javnog natječaja! Vožd se vratio, i vožd je presudio. Sedam je glavnih grijeha, uči nas naše blagovjerje, i sedam ih počiniše: prvo, nijesu donijeli plan poslovanja za 2015., dok kao drugo, dopustiše "otpremu uplatnica za komunalnu naknadu temeljem kojih je višestruko povećan iznos naknade, iako su znali i imali podatke o dopisima pripremljenim kao obavijest građanima da će se komunalna naknada obračunati samo za legalizirane objekte kod kojih je nepobitno utvrđena razlika površine, a ne u volumenu, čime je počinjena nenadoknadiva šteta ugledu organizacije svih službi Grada Zagreba i neposredno ugledu gradonačelnika...”
Zaista, kažem vam, debeo je obraz našeg vožda, a teški su grijesi nezavisnih menadžera, izabranih, nema sto dana, putem javnog natječaja!
Tà oni, na način istovjetan gore rečenom, dopustiše “otpremu uplatnica za odvoz miješanog komunalnog otpada”, pritom još jednom “neosnovano i nezakonito koristeći podatak” iz Knjige o legalizaciji, u kojoj je “obračunat volumen a ne površina.”
“Neosnovano” i “nezakonito” riječi su tmine. Vožd ih naš prezire, i zato im presudi. Uz ostalo oni, kao četvrto i peto, ne dovršiše “postupak obračuna naknade za odvoz miješanog komunalnog otpada po volumenu” sukladno Poslanici “o zbrinjavanju otpada i odluci o javnoj usluzi prikupljanja otpada”, odnosno ne organizirahu “aktivnosti za realizaciju Zagrebačkog centra za gospodarenje otpadom... posljedica čega je dodatna nesigurnost u odnosu na trajnu obvezu zbrinjavanja otpada na odlagalištu Jakuševec- Prudinec.”
Zaista, kažem vam, vožd naš čuven je po zaziranju od prljavštine i nečistoće bilo koje vrste, zbog čega status Jakuševca i ostade neriješen do danja današnjeg.
Djeco moja, ovce moje, ne vjerujte da posljednji od grijeha tih poklonika kulta hladnog profesionalizma neznatniji jesu. Jer kao šesto, oni ne staviše izvan snage treću izmjenu Poslanice “o smanjenju koeficijenta za obračun plaća”, dok kao sedmo, inzistirahu na svojim menadžerskim ugovorima i zaštiti od voždovskih smjena. Pride bih vam istinu i o osmom grijehu reći mog’o, al’ mora ih biti sedam. Jer vožd naš veliki je meštar napasanja ovaca, a usto um’je i labuđi da pjeva. Barem je takva nada.
(Luka Jakopčić)