Odškrinuto nebo

U zagrebačkom ZeKaeMu od 19. do 21. svibnja održana je Jazzarella, odnosno prvi All Women Jazz Festival, kao svojevrsni “ženski” nastavak uspjelog prošlojesenskog Zagreb Jazz Festivala, u oba slučaja inicijatora Dražena Kokanovića. Rodni ključ festivala u Hrvatskoj je rijetkost, pogotovo kad je u pitanju glazba za koju se očekuje jak komercijalni odaziv. Ipak, čini se da su organizatori imali uspješan timing: atmosferu je u petak, prvog dana festivala, počela zagrijavati američka trombonistica Sarrah Morow, svojedobno članica orkestra Raya Charlesa. U Zagrebu je nastupila sa sastavom The American All Stars in Paris, u čijem je postavu bio i tenor-saksofonist s kubanskim simptomom veterana, osamdesetsedmogodišnji Hal Singer.

Idući su koncert na pozornici u Teslinoj odjazzarili odlična pijanistica Lynne Arriale s hvaljenim Lynne Arriale Triom, čiji je performans u dobitnoj kombinaciji s pjevačkim talentom Deborah Brown razgalio prisutne posjetitelje.

Schuur Thing

Kao najzvučnije ime ovogodišnje Jazzarelle, posljednje je večeri festivala nastupila američka pjevačica i klaviristica Diane Schuur sa svojim kvartetom u kojem su se izvrsnima pokazali kontrabasist Scott Steed i gitarist Rodney Fleeman, te vrlo solidnim bubnjar Reginald Jackson. Pojavivši se pred publikom, pjevačica je izjavila da Zagreb predstavlja posljednju stanicu i vrhunac njezine jednomjesečne sjevernoameričke i europske turneje, obećavši nam, prilično velikodušno, da će glazba koja slijedi “otvoriti naše nebo”.

Premda se njezin glazbeni repertoar prostire od popa do bluesa, Diane Schuur ipak je prvenstveno vrhunska jazz pjevačica, za što je, među ostalim, nagrađena i s dva Grammyja. Zagrebačkoj publici, koja je ovaj put osim sjedala ispunila i stepenište prepune dvorane u ZeKaeMu, slijepa je američka umjetnica priuštila više od sat i pol izvanserijske glazbe. Makar je nastupila osjetno prehlađena, izrazito spontana, duhovita i strastvena Diane Schuur (činilo se da je njezina strastvenost donekle i zatekla domaću publiku), uspjela je prezentirati golemu raskoš svog pjevanja, kao i klavirsko umijeće (podsjećam na očite uzore: Dinah Washington u pjevanju, Nat King Colea u klavirskoj izvedbi). Ni šmrcanje ni kašljanje nisu ozbiljnije ugrozili njezin vokal, što mnogo govori o profesionalnoj disciplini glazbene umjetnice. Dapače, počev od uvodnog Deedles Bluesa, pa sve do oproštajne vokalne solo-izvedbe klasika Somewhere Over The Rainbow, Schuur je glasom šetkala kroz raspon veći od tri oktave, a boju izvedbe mijenjala s reske, primjerice u vokalnim solažama tijekom instrumentalnih dionica, u toplu.

Friends for Schuur

Među petnaestak izvedenih skladbi na koncertu našlo se mjesta i za pjesmu The Very Thought Of You s njezina prvog albuma Deedles iz 1984., ali i za Fire And Rain Jamesa Taylora. Osobno ću možda najdulje pamtiti njezine izvedbe kompozicija kojih su autori dvojica kolega i suradnika s kojima je snimala na albumu Friends For Schuur: potresnu interpretaciju Ray Charlesovog bluesa Funny (But I Still Love You) i jazz-soul verziju Wonderove uspješnice I Just Called To Say I Love You. Spomenimo i kako je Schuur svojedobno na albumu Schuur Thing ugostila još jednog poznatog slijepog glazbenika, Josea Feliciana, a kojeg će naša publika uskoro imati prilike slušati na ljetnom festivalu u Opatiji.

Diane Schuur zagrebačku je publiku definitivno osvojila na zahtjev iz gledališta/slušališta pristavši otpjevati standard Try A Little Tenderness što ga je prije dvanaest godina snimila na albumu Heart To Heart s B. B. Kingom. Kako pjesma nije bila predviđena za nastup, gospođa Schuur je “dečkima iz banda” poručila neka pogledom prate njezine prste na klaviru i snađu se. I bi tako.