#440 na kioscima

4.5.2006.

Slaven Tolj, Antun Maračić  

Otovreno pismo gospodinu mr. sc. Boži Biškupiću, ministru kulture RH


Poštovani gospodine ministre,

kao što Vam je poznato, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik upravo je održana izložba Hrvatska na 51. Venecijanskom bijenalu, na kojoj je domaćoj publici omogućeno upoznavanje sa sadržajem hrvatskog paviljona postavljenog u venecijanskom Museu Fortuny prošle, 2005. godine.

Kako smo višekratno bez uspjeha pokušali doprijeti do Vas i razriješiti neka pitanja u vezi s tom izložbom, koristimo ovu priliku i način da se osvrnemo na specifične okolnosti i probleme koji su obilježili prošlogodišnji hrvatski nastup u Veneciji te neke njegove još aktualne posljedice.

Vaš prošlogodišnji izbor selektora hrvatske prezentacije bio je opće iznenađenje. Uglavnom, unatoč stanovitom skepticizmu, Vaša je odluka pozdravljena kao hrabra i originalna, pa i od strane Vama nesklonih kritičara i novinara. Bilo je i radikalnih izjava da Vaš izbor ima dimenziju kulturnog događaja godine. U najmanju ruku, po općem mišljenju, tim činom prikazali ste se kao progresivan katalizator kulture, sasvim u duhu europskih stremljenja koje Vaša vlada deklarira.

No, nakon javnih aplauza koje ste zaradili, Vaš interes za stvar naglo je splasnuo. Prebrzo se, naime, pokazalo da ga, suštinski, po svemu sudeći, nije ni bilo. Osim što (po vlastitoj izjavi u tisku) niste našli vremena da uopće vidite hrvatsku izložbu na 51. Venecijanskom bijenalu, niste se niti potrudili da s nama kao autorima i priređivačima izložbe makar i neobavezno porazgovarate o tom poslu, njegovoj uspješnosti ili ne, problemima uza nj vezanima... Nadalje, imajući u vidu činjenicu da ni na recentnu dubrovačku reprizu hrvatskog paviljona niste mogli doći (niti ste se pobrinuli da bilo tko iz Ministarstva, kao pokrovitelja izložbe, tom događaju nazoči!), nameće se pomisao da se hrvatskog predstavljanja na 51. Venecijanskom bijenalu –  jednostavno odričete.

Pogotovo je to postalo jasno kad smo Vam se obratili s molbom za korekciju proračuna koji se nažalost pokazao nedostatnim. Naime, unatoč vašem prethodnom obećanju da će proračun biti isti kao i za bijenale iz 2003., to se nije dogodilo: umanjen je za 134.000 kn.

To je prva okolnost koja je dovela do kasnijih problema.

Nadalje, kao što je poznato, organizator naše izložbe bila je Umjetnička galerija Dubrovnik, dakle institucija izvan Zagreba, što je također jednodušno pozdravljeno od javnosti kao prilog kulturnoj decentralizaciji zemlje. No, samim tim, učešće privredno moćne metropole bilo je dvije trećine manje od onog za prošli Bijenale, a ostali gradovi iz kojih potiču umjetnici-izlagači – Rabac (Pula), Split, Osijek, Dubrovnik – uz izuzetak posljednjega, oglušili su se na naše molbe. Uz ostalo i stoga što su se u to vrijeme odvijali lokalni izbori pa se gradske uprave nisu upuštale u te vrste troškova.

Niz potencijalnih sponzora odbio nas je jer je Vaša odluka o izborniku – koji je imao samo 25 dana (?!) za uobličenje koncepcije i njenu dostavu upravi Bijenala – donesena prekasno. Naime, svoja sredstva namjenjena sponzorstvu, sve velike tvrtke kojima smo se obratili molbama, rasporedile su puno ranije. I tako, uz pregršt odbijenica, po realizaciji izložbe (unatoč činjenici da smo i s prekoračenjem još uvijek ostvarili izložbu jeftiniju od one iz 2003!), ostali smo kratki za 228.000 kuna.

Našu molbu za reviziju proračuna poslanu u srpnju 2005. suho ste odbili preko svoje pomoćnice. Obratili smo Vam se ponovo i upriličili sastanak. Ponovili ste da nema korekcije, ne mareći ni za jedan naš argument, te ste nas potom predali svojim pomoćnicima koji su revno, dosljedno indiciji Vašeg neraspoloženja, ustrajali u nastavku odbijanja suradnje na rješavanju nastalog problema. Očekivani obećani odgovor na naše završno izvješće nikada nismo dobili pa tako ne znamo je li naša argumentacija uopće i od koga uzeta u obzir.

Naš naknadni trud da sami osiguramo dodatna sredstva nije donio ploda. Uz ostalo, a na ciničnu sugestiju Vaših pomoćnika, bezuspješno smo (uz simboličku iznimku Splita) ponovili molbe svim gradovima. Za otkup bijenalskih radova za UGD (koji smo već u obliku honorara umjetnicima davno realizirali), Ministarstvo nam je dodatno odobrilo polovicu sume čiju smo uplatu čekali više od 4 mjeseca.

Da bismo otplatili dio troškova ove izložbe vratili smo i naše osobne honorare.

Tu gestu obznanili smo Vam zajedničkim radom koji smo Vam poklonili kako bismo Vas upozorili na dimenziju problema. Riječ je o kolažu-grafici u kojem smo, u okviru slike vrata iz dubrovačkog Kneževa dvora aplicirali naše originalne uplatnice s potpisom i posvetom. Natpis uklesan nad vratima – OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE (Zaboravite na privatne, brinite se za državne stvari),  kao što znate, čuveno je geslo koje sublimira moralni kodeks i funkciju Dubrovačke republike.

Drugim riječima, odrekli smo se honorara za obavljeni posao da bismo pokrili dio duga izložbe od prvorazrednog državnog značaja (pa tako i nadležnosti!). Na tu našu gestu niste uopće reagirali, osim ako reakcijom ne možemo smatrati naše kasnije multiplicirane probleme.

Na gore spomenuti način vraćena sredstva, dakako, nisu bila dovoljna. Ostatak duga plaćala je na rate Umjetnička galerija Dubrovnik, kao organizator, i to iz investicijskih sredstava i sredstava namjenjenih za svoj izložbeni program 2005. Zbog toga, jasno, nisu mogle biti realizirane neke izložbe, malim dijelom sufinancirane od Ministarstva. A isto to Ministarstvo, sada traži povrat novca od izložbi, potpuno se oglušujući na specifične, netom gore opisane okolnosti. Štoviše, dok se ne povrati navedeno, blokirani su ugovori za ovu godinu (za sredstva, koincidentno, identična iznosu duga!). Dakle programske financije Umjetničke galerije Dubrovnik za tekuću 2006. g. iznose  – 0 kn!

Tako nas je naš angažman na ostvarenju hrvatske prezentacije na najvažnijoj svjetskoj umjetničkoj priredbi, koji je, uvjereni smo, rezultirao kvalitetnom i jasno osmišljenom izložbom, nakon mnogih žrtava i osobnih odricanja, doveo do statusa besprizornih, suspektnih osoba i institucija podložnih sankcijama te osuđenih na blokadu svojih redovnih aktivnosti.

Poštovani gospodine ministre, Vaši službenici potpuno su gluhi na činjenicu da je unatoč takvim okolnostima UGD, osim bijenalske izložbe, prošle godine realizirala 13 manifestacija. Osim toga, u svoj je sastav uključila i pokrenula još jednu galeriju u Dubrovniku (Dulčić/Masle/Pulitika), opremila je potrebnom infrastrukturom (telefon, alarm, klima...) te ostvarila pet izložbi, sve to bez kune učešća Ministarstva kulture. Ništa se od toga ne uzima kao moguća olakotna okolnost, odnosno kao kompenzacija za od Ministarstva sufinancirane nerealizirane programe.

Istina, u ugovorima koji obvezuju korisnika sredstava na izvršenje programa uključena je i procedura koja regulira promjene, a koje se, priznajemo, ne držimo uvijek do kraja propisno. No, imajući u vidu da nam je kulturno dobro zajednički interes, smatramo da je u dijalogu moguće doći do rješenja koja neće ugroziti temeljnu funkciju jedne ustanove kao što je sada slučaj s UGD. Treba li se uistinu suradnja s Ministarstvom svoditi na okrutnu igru mačke i miša? Je li cilj iznuriti izvođača? Uistinu ne mislimo da rigidnost plana i pravne norme trebaju biti supremni organici života čije nepredviđene događaje treba dočekivati s više uvažavanja i fleksibilnosti. Smatramo nadalje da je upravo opscen paragraf bijenalskog ugovora koji smo u svojoj naivnosti potpisali, a koji kaže da višak od odobrenih sredstava za državnu izložbu mora pronaći izvođač koji taj posao inače obavlja besplatno. To je isto kao da – uprizorimo – unajmimo zidara koji nam, bez plaće (!), ima sagraditi kuću, no uz obavezu da o svom trošku nabavi ciglu, cement, grede... Pa, ako mu to ne pođe za rukom, tada ga izručujemo utjerivačima dugova, ovrhovoditeljima, službenicima MUP-a...

Svrha ovog našeg obraćanja, poštovani gospodine ministre, dobrim je dijelom i želja da upozorimo na neprihvatljivu praksu kakvu Ministarstvo provodi prema stvarateljima, i to onima, nota bene, koje ono, samim svojim izborom za odgovorne poslove, podrazumijeva kao najkvalitetnije! Koji su, primjerice, angažirani da predstavljaju državne domete na najprestižnijoj svjetskoj umjetničkoj manifestaciji kakav jest Bijenale u Veneciji.

Hvatanje tih osoba i institucija na formalnim, proceduralnim lapsusima, ignorirajući pritom njihov stvarni doprinos u predmetu kojim se Ministarstvo bavi, znači rad protiv tog predmeta, odnosno opstrukciju kulture same. Tim više je to porazno što, inzistirajući na maksimalno pravovjernom i bezgrješnom pridržavanju nametnutih regula kad su akteri kulture u pitanju, samo Ministarstvo vrlo često ne mari za efikasnost i točnost, te, konačno, odgovornost svojih postupaka.

Primjerice, kako smo već spomenuli, do danas (pola godine po završetku Bijenala) nema nikakve službene reakcije na naše izvješće! Kao i u drugim predmetima, informacije se ili doziraju ili potpuno uskraćuju. Nadalje, Ministarstvo kulture redovito mjesecima kasni s programskim rješenjima i dokumentima o sufinanciranju čime ugrožava rad ustanova koje moraju na vlastiti rizik i dug producirati svoje priredbe da bi se kasnije nerijetko ustanovilo kako su ostale bez ikakve potpore. Zatim, osim što se po uredima Ministarstva zameću vraćeni ugovori, te nestaju dijelovi molbi i izvješća, znaju se izgubiti i cijele izložbe! Slučajno, upravo samostalna izložba Slavena Tolja koja je u organizaciji Ministarstva kulture postavljena u Parizu 2005. nikad se nije vratila. Sudbina izloženih radova do dan-danas je nepoznata.

Iskreno se, poštovani gospodine ministre, nadamo da će ovo naše obraćanje uroditi nekim pozitivnim  promjenama. Ne želimo naime, unatoč svim navedenim teškim iskustvima, vjerovati da su Vaše temeljne namjere svjesno usmjerene protiv predmeta Vašeg posla, kao ni protiv onih koji taj predmet, odnosno kulturu, proizvode. Ma koliko to na prvi pogled tako izgledalo.

Uz srdačni pozdrav,

Slaven Tolj,

izbornik hrvatske prezentacije na 51. Venecijanskom bijenalu, voditelj Art radionice Lazareti Dubrovnik

Antun Maračić,

ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, organizatora hrvatske prezentacije na 51. Venecijanskom bijenalu

preuzmi
pdf