#440 na kioscima

2.4.2013.

Viktor Liebl i Sonja Kirchhoffer  

In memoriam - Pitanje sreće

Lidijin su život odredila dva središta njezina svijeta: umjetnost i majčinstvo, izmiješani u čvrst koloplet


Lidijina životna priča nije jedna od onih priča koje završavaju nesretno, jer nešto što zapravo nije obilježeno srećom ne može završiti sretno pa je nesretan kraj samo, rekli bismo, prirodan završetak nesretnog puta. Životne priče poput Lidijine nesretne su same po sebi i u njima nema, barem ne velikih , “potresa’’ i drama, ali je stalno prisutna dramska radnja. Kada bismo pitali Lidiju što je za nju pojam sreće, vjerojatno ga ne bi baš jednostavno definirala, ali bi sigurno s lakoćom opisala osjećaje koje izazivaju sretni trenutci.

Osobe koje rijetko doživljavaju sreću znaju cijeniti njezine male, škrte, ali dragocjene trenutke u kojima ona “zabljesne’’ pojedinca svojom pojavnošću i intenzitetom, a zbog čega se “odbljesci’’ radosti mogu osjećati dugo nakon njezina iščezavanja. S druge pak strane, sretni ljudi često prestaju prepoznavati sreću i ona se počinje podrazumijevati sama po sebi. S vremenom zaboravljaju uživati u njoj pa im se život zna pretvoriti u rutinu, bez odstupanja od svakodnevnog monotonog ritma. Očito je, dakle, da ponekad uistinu nije jasno tko je sretan, onaj čiji je život obilježen sretnim ili nesretnim okolnostima. I što nam doista donosi osjećaj sreće, je li to samo stvar percepcije, sudbinske predodređenosti ili nečeg trećeg?

Lidijin su život odredila dva središta njezina svijeta: umjetnost i majčinstvo, izmiješana u jedan čvrst koloplet koji nije mogao jedan bez drugog, a koji ju je definirao i odredio kao osobu. Da joj se Kairos kojim slučajem barem na trenutak osmjehnuo, čvrsto vjerujemo da bi Lidija uspjela svojoj budućoj kreaciji, umjetničkoj i obiteljskoj, podariti dug i uspješan život. No, da se i odigralo tako, bila bi to jedna druga priča koja ne bi imala samo sretan kraj, već i drugačiji uvod i razradu. Upravo je česta odsutnost sreće oblikovala Lidiju kakvu poznajemo i kakvom ćemo je pamtiti: krhku i snažnu, osamljenu i društvenu, kiparicu i majku, dragu prijateljicu koja je prerano došla do kraja svog životnog puta...

preuzmi
pdf