O izložbi Prvi svemirski arhitekt: Herman Potočnik Noordung, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, od 13. prosinca 2014. do 8. ožujka 2015.
Izložba Prvi svemirski arhitekt: Herman Potočnik Noordung u Galeriji Klovićevi dvori prezentira djelo i rad jednog od pionira astronautike. Njegovi su brojni izumi i inovativni pristup problematici putovanja kroz svemir uzor mnogim znanstvenim istraživanjima, tehnologiji, suvremenoj kulturi i znanstvenoj fantastici. Nasljeđe Hermana Potočnika, rođenog 1892. u Puli i preminulog u Beču 1929. u velikom siromaštvu, katalogizira i nastavlja KSEVT (Kulturni centar europske svemirske tehnologije) u Vitanju u Sloveniji. KSEVT težište svojeg djelovanja stavlja na kulturalizaciju svemira te povezivanje umjetnosti i znanosti.
Na izložbi, tri projekcije i futuristički panel s podacima daju uvid u pojedinosti toga djelovanja. Originalni rekvizit je svemirsko odijelo pod nazivom Sokol. Na prvoj projekciji kozmonauti pričaju o detaljima boravka u okruženju svemirskog broda. Daju uvid u funkcioniranje patenata koje je u svom vizionarskom radu predvidio i patentirao H. P. Noordung, a koji su u uporabi kao standardni elementi svemirske arhitekture. Spominju i funkcioniranje Noordungovog "Geostacionarnog satelita" koji susrećemo u 2001.: Odiseji u svemiru Stanleyja Kubricka. U centru prostorije nalazi se kružna konstrukcija panela koji prikazuju detalje Potočnikovih zamisli i djelatnosti KSEVT-a. Povodom protekle manifestacije Noć Muzeja, stručno vodstvo izložbe osobno je upriličio glasoviti slovenski umjetnik Dragan Živadinov. Ovdje je i projekcija njegovog autorskog kozmokinetičkog djela Biomehanika Noordung, kazališna predstava u simuliranim uvjetima nulte gravitacije balističkog leta aviona iz 1999. godine. U svom se radu Dragan Živadinov (jedan od suosnivača Neue Slowenische Kunsta) prvi bavi kulturnim nasljeđem Hermana Potočnika. Živadinov uspostavlja stilsku formaciju "retrogardizam", a 1987. godine osniva današnji Kozmokinetički kabinet Noordung te je jedan od pokretača KSEVT-a u sklopu kojeg je i Delak institut koji razvija postgravitacijsku umjetnost ili PostGravity art. Daljnja videoprojekcija tiče se arhitektonskog djela, paviljona KSEVT-a u Vitanju, koji je bio predstavljen na 14. bijenalu arhitekture u Veneciji.
Umjetnost i svemir Futurističke vizije boravka u svemiru privlače mnoge ljude. Tu su i umjetnici. Svojoj mašti otvaraju granice kontemplirajući svoju umjetnost u kontekstu svemirskog. Slikarstvo Space arta vizualizira neviđene krajolike, nepoznate frekvencije zračenja i krugove u žitu, a kiparstvo se suočava s gravitacijom. Ovdje bih se osvrnuo na medij kiparstva u kontekstu futurističke ekspanzije ljudske kulture u bestežinsko stanje zrakopraznog svemira kojemu još ne poznamo granice. Intrigantno je kako kozmonauti opisuju osjećaj bestežinskog stanja. U toj situaciji, centar za ravnotežu nije u funkciji. Na njega ne utječe gravitacija, stoga se mijenja dojam pokreta i prostornosti. Osjećaj težine koji određuje naš dojam za "gore" i "dolje" ovdje nije prisutan. Subjektivni je dojam da se kretanjem kroz svemirsku arhitekturu, zidovi i prostorni elementi kreću oko osobe. Koncept ravnoteže gubi smisao. U tom ambijentu vladaju nove zakonitosti. Ljudska će kultura vjerojatno doživjeti naročit procvat u svemiru. Jednog će dana ljudi otići ondje na izlet, iskusiti bestežinsko stanje, vidjeti Zemlju izdaleka, doživjeti Sunčev izlazak i zalazak više od jednom u roku od 24 sata, popiti kavu, igrati neki od novih sportova bestežinskog stanja, posjetiti kazalište, pogledati izložbu, odsjesti u restoranu, vratiti se u Space Hotel te natrag na Zemlju. Ljudi sa sobom nose i svoju kulturu. Na Zemlji će gravitacija nastaviti svoje djelovanje.
U kiparstvu je od početka zapadne civilizacije prisutan diktat gravitacije te je bilo potrebno interakciju mase kiparskog materijala i gravitacijske sile dovesti u sklad. Nastalo je mnogo metoda pri rješavanju tog zadatka. Između ostalog, tu je i postament. Objekt koji umjetničko djelo odvaja od poda, pritom ističući važnost i estetsku pristojnost radi obzira prema promatraču. Svojevrsna metafora za drevnog Atlanta koji na svojim leđima i rukama nosi sav svijet. Postament je estetska nužnost koja je, između ostalog, proizašla iz suživota s gravitacijom. Zadatku postizanja sklada težine, oblika i snage materijala doskočilo se i na druge načine. Kako se samostojeći kameni kip ljudskog tijela ne bi rušio pod vlastitom težinom, antički su kipari vješto ukomponirali panj koji se spontano priljubljuje uz jednu nogu sportaša u pokretu, kako bi se masa materijala na tom djelu povećala, a samim time i čvrstoća strukture forme. Mnogo kasnije, bliže današnjici, plastične su mase uvjetovale izum najlonskog filamenta, niti koja je naoko nezamjetna te se osim za ribolov koristi i za vješanje objekata u prostor kako bi se postigao dojam levitacije.
Gravitacija je oduvijek utjecala na kiparstvo. Ona diktira zakonitosti statike, tehničke pa i optičke ravnoteže. Od umjetnosti moderne, odsustvo gravitacije utječe na kiparski medij. Stari san o letenju moguće je ostvariti tehnologijom. Empirijska znanost i umjetnost su jednako vrijedne zato što su obje rezultat razvoja civilizacija u globalnom svijetu. Čovjek već sada svoje kulturne aktivnosti i njezine artefakte smješta u svemir (projekt umjetnika Dragana Živadinova Kozmokinetički kabinet Noordung te projekt Cosmic Dancer umjetnika Arthura Woodsa). Srodno tome, na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) od jeseni 2014. instaliran je 3D printer (Additive Manufacturing Facility) tvrtke Made in Space, dizajniran za bestežinsko stanje. On je svojevrstan prototip replikatora iz Star Treka. Po prvi put u povijesti artefakti su izrađivani izvan Zemljine atmosfere. Zasad se koristi za printanje ručnih alata koji se zagube na ISS-u, no uskoro će služiti i za produkciju umjetničkih ideja. Odnos kiparskog medija i 3D printera sličan je odnosu medija slikarstva i fotografije.
Spomenute promjene utječu na pomicanje granica medija kiparstva te mu omogućuju da se bavi širim spektrom pitanja o svemiru i našem mjestu u njemu. Skulpturalna forma izvan utjecaja gravitacije izgleda drugačije. Aspekti statike postaju sporedni. Medij kiparstva se oslobađa oblikovnih kanona i zakonitosti statike. Kipovi počinju "letjeti" posredstvom svemirske tehnologije. Kip se oslobodio postamenta.
Stvarnost iz perspektive svemira Spoj znanosti i umjetnosti je sinergijski. Jedno obogaćuje drugo. Međusobno se prožimaju i nadopunjavaju. Nastaju nova rješenja i pitanja ili eksperimentalne metode u funkciji metodološkog alata promišljanja. Taj je spoj mogući putokaz za nas i buduće naraštaje koji će mijenjati svijet na brojne načine. Mnogo je nepoznanica u svemiru. Na točki gdje empirijske metode analize stanu, umjetnost može nastaviti. Čovjekova intuicija je svojevrstan mikrokozmos u makrokozmosu te nudi odgovore vrijedne razmatranja.
Iz perspektive svemira zbilja se mijenja. Čovjek je suočen s mnogim izazovima i pitanjima. Njegove se djelatnosti također redefiniraju. Svi aspekti življenja podliježu promjenama. Umjetnost u svemiru doprinosi promjenama vlastitih paradigmi. Mijenjaju se karakteristike medija ekspresije. Redefinirani su novim tehnologijama ili se u tom procesu definiraju potpuno novi mediji. Stvaranjem umjetnosti proširuje se postojeći raspon medija. Promjena perspektive iz svemira na Zemlju mijenja i pristup zbilji. Kulturološke, političke, religijske, znanstvene i druge dogme trebale bi biti u nekom trenutku dovedene u tu situaciju. Strukturu pojedine problematike moguće je razmatrati s više od jednog očišta. U svemiru se zbilja sastoji od niza drugačijih komponenti. Odsustvo gravitacije, prostranstva nenastanjenog prostora, novi uvjeti za život i drugo, bitno bi utjecali na naše životne stavove i konstrukciju pojedine problematike. Kultura u svemiru polako ali sigurno, dobiva svoje mjesto i značenje. U vidu programa kulturalizacije svemira, institut KSEVT i ISS, u suradnji, imaju u planu oformiti knjižnicu u prostorima ISS-a. Tu će se moći naći naslov knjige Hermana Potočnika Noordunga Problem vožnje svemirom iz 1929. godine.
Umjetnost već sada doživljava utjecaj izvanzemaljskih spoznaja. Otvaraju se nova pitanja i stilovi ekspresije. S obzirom da se ovdje dešava intenzivniji spoj umjetnosti i znanosti, a što potječe iz nasljeđa modernizma, možemo smatrati taj vid stilske ekspresije Visokim modernizmom.
Zajedno s tekovinama ljudske civilizacije umjetnost će se afirmirati u svemiru. Njezini će potencijali doći do izraza na mnoge načine. To su situacije koje se već sad mogu percipirati kako bi se realizirale u dogledno vrijeme.