I tako sam stjecajem okolnosti završio u urni. To nije zgodno, jer nikad ne znate tko će vas nositi, svojatati, uzdisati nad vama. Možda to uopće neće biti ljubav vašeg života, ni prva djevojka... Tragičan suicid, da. Kad vas vaša ljupka žena sa smiješkom ostavi uz crkvene svijeće. Možda je zaboravila?!
Taj bračni par mislio je da sam njihova baka.
Koliko su me, baku, voljeli imao sam priliku čuti svaki dan. Bio sam nezahvalna stara koja im je ostavila rupetinu od stana koju će morati doživotno krpati, povremeno sam bio luda kučka koju su hranili šleperima gulaša, a onda sam pronalaskom nekog papira jedne nedjelje postao neprežaljena Santa Eda. Tu je počeo moj pakao. Pošto ovako disperziran ne vidim lice te grubijanke koja me svaki dan stiska uz svoje mlohavo tijelo, mogu se osloniti samo na čula.
Moj dan počinje laštenjem. Laštenjem i završava. Između toga redovit sam gost tijekom ručka i večere prilikom kojih se zahvaljuju Svevišnjem što me, baku, nanio na njihov put. Nisam nešto obrazovan no ta mi se molitva čini konfuznom. Svaki dan i sam izmolim par Očenaša da se moja ljupka žena vrati po mene. Da me konačno očajna od brige pronađe. Ponekad joj signaliziram ili barem tako mislim. Htio bih se uzdići iz ove urne, ali ovo nije film. Stoga ostajem posvećena Eda, beatificirana pronalaskom oporuke.
Sve više se počinjem osjećati kao Eda. Razmišljam u čemu je provodila dane, koje haljine je oblačila za primanja i na kakva je primanja išla, razmišljam koju vrstu nakita i parfema je voljela... Potom se stišam, zašuškam i zaspim. Čujem njihove milostive uzdahe kao zahvalnice mom bdijenju. Kad zaspim, sve sam rjeđe ništarija koja sam bio, a sve više baka Eda, Eda Plemenita, kako sam pridodao.
Ne priželjkujem više ženin spas.
Naravno da se onda pojavila. Mrzio sam njen lažan kurvinski glas dok je mojoj uplakanoj djeci objašnjavala kako sam ja, molim vas, njen muž i kako je bila uzrujana i... Nisam nikad imao strpljenja slušati je do kraja. Hoće li me barem djeca poljubiti za rastanak? Neće, uznemireni su. Traže svoju baku. Patim od poremećaja identiteta.
Sad više ne mogu izvršiti ni suicid. Nema više ručkova ni molitvi ujutro, popodne i navečer. Moja lijepa žena tada se jebe sa svojim dečkom. Rasipam se u mukama