#440 na kioscima

30.3.2015.

Miroslav Cmuk  

Stravično stvarno ostvarenje

Epistolarnome romanu bosanskohercegovačkog novinara, karikaturista, književnika i teoretičara animacije kritika nije posvetila zadovoljavajuću količinu pažnje, premda je riječ o napetome i živopisnome štivu


Midhat Ajanović Ajan, Salijevanje strave, Matica hrvatska Bizovac, 2013.

 

I publika i autori složit će se kako je strip produkciju lako pratiti (jer tih izdanja nikad nema previše!), dok se novi naslovi u književnoj produkciji teže pohvataju jer, unatoč financijskim i inim krizama, knjiga odlučno živi i umnožava se. Budući da je književnih djela (pre)više, i najmarljiviji čitatelji redovito moraju ispravljati zaostatke čitajući naslove koji su im iz nekog razloga promaknuli.

Epistolarnome romanu Salijevanje strave bosanskohercegovačkog novinara, karikaturista, književnika i teoretičara animacije Midhata Ajanovića Ajana (1959.), kritika nije posvetila zadovoljavajuću količinu pažnje, premda je riječ o napetome i živopisnome štivu koje se ne ispušta iz ruku sve dok se ne dođe do kraja priče. Ajanović od 1994. godine živi u švedskom gradu Göteborgu gdje je 2009. godine doktorirao s filmološkom tezom. Salijevanje strave njegov je šesti roman (2010. godine dobio je Klas de Wilderovu nagradu koja se dodjeljuje švedskim književnicima useljeničkoga podrijetla za roman Portret nacrtan ugljenom i kišom, koji bi uskoro trebao izaći i na hrvatskom jeziku), no domaća publika nije u pretjeranoj mjeri upoznata s njegovim radovima. Zašto je roman Salijevanje strave zanemaren od strane publike i kritike, možda zbog diskutabilnoga naslovnog termina1? Naravno, nije naslov knjige glavni krivac za nedovoljno pisanje i govorenje o romanu, već činjenica da nije riječ o još jednom lepršavom štivu za mase koje bi bilo dobro izreklamirano u vodećim tiskovinama i portalima, tj. naslov nije na napadan način nametnut narodu (na kulturnim portalima objavljene su tek kratke najave o sadržaju romana).



Sadržajno gledano, Salijevanje strave je stravično kvalitetan roman – krasi ga kompleksna forma i sadržaj. Pisan u epistolarnoj formi, čitatelju nije odmah jasno tko kome i kada zapravo piše, potrebno je neko vrijeme da bi se klupko razmotalo. Troje muškaraca (Mustafa, Ninoslav, Nebojša) pišu si međusobno privatna pisma, a da niti ne znaju jesu li pisma stigla do primatelja, budući da se primatelj nalazi u sasvim drugoj vremenskoj dimenziji – primjerice, profesor animacije Mustafa nastanjen u Švedskoj piše iz budućnosti u prošlost Ninoslavu koji živi u Sarajevu, dok filmski kritičar Ninoslav piše u budućnost Mustafi. Trojac povezuje isti datum rođenja i lik mistične Une, žene koja umije salijevati stravu, liječiti psihoze i neuroze karikaturalnih osobnosti. Trojac redovno piše o Uni, osobnim problemima, životnim pogreškama i pitanjima na koje odgovore neuspješno traže čitav život. Trojac povezuju dileme o dobru i moralu, ali i zajednički poznanici. Ne sastoji se čitav roman samo od osobnih ispovijesti i reminiscencija: svakako valja naglasiti Ninoslavove minijaturne eseje o osobama koje su svojim radom trajno obilježile 20. stoljeće (Nikola Tesla, Mahatma Gandhi, Fritz Lang, Raymond Chandler) i zadužile buduće generacije, a spominju se i mnogi autori iz zlatnih vremena Zagrebačke škole crtanoga filma2. Ajanović umetanjem esejističkih studija razbija formu epistolarnoga romana te tako daje dodatnu težinu cjelokupnoj građi.



Ajanovićeva Bosna prije ratnih devedesetih nije prikazana strogo andrićevskim stilom – roman ne prožima franjevački duh, već prevladavaju groteskne situacije i karikaturalni karakteri – a kroz čitavu storiju protagonisti su prožeti grozničavim iščekivanjem Zla i svjesni kroničnog nedostatka Dobra. Poput Andrića, Ajanović se pokazuje kao vrstan poznavatelj karaktera vlastitih likova, u tančine zna njihove misli u svakom postupku i situaciji. Salijevanje strave je, pored hrvatskoga, doživio bosansko i švedsko izdanje: riječ je o tečnoj, literarnoj mješavini ljudske psihologije, maštovite karikaturalnosti i crnoga humora što ostaje u trajnom sjećanju čitatelja, dok se pojedine rečenice protagonista mogu citirati jer ih čine esencijalne duhovne vrijednosti.

 

Bilješke:

1 Salijevanje strave ili salijevanje straha je, prema muslimanskim tumačenjima, poganski ritual koji nema temelja u vjerskim spisima. Prakticira se u BiH, naročito kada službena medicina ne urodi plodom – vjeruje se da stravarke uspješno liječe razne duševne probleme i uklanjaju uroke pomoću olova i posebnih molitvi.

2  Jedan od njih, stripaš i animator Nedeljko Dragić (1936.), ilustrirao je korice Ajanovićeva romana.

 

 

preuzmi
pdf