#440 na kioscima

18.5.2006.

Saška Rojc  

Turbo semanticus


NAPUŠTENOST

zatim si dugo živjela vani. pojavljivala si se iza uglova berlina. o bok okačila ananase i fazane. da ti drže na zemlji te lake brze kretnje kukova. ja sam propustila jedan dio tvog rasta. al ima perioda kad ni sebe nisam imala vremena pratiti. tad ti priroda za nemar doda svašta. neugodno. sitnu dlačicu na bradi. kapilaru pokraj nosa. mizantropiju.

al ti si samo čvršće zategla dječje crte preko ličnih kostiju. i cinizam ti je ostao dječji. iako nikad nisi sličila na djevojčicu. uvijek samo na sebe. nekad malo na mene. nekad na lisicu iz malog princa. silno sam te željela pripitomiti. zadobiti te za tešku napuštenost.

IZMJEŠTENOST

možeš imati moju glavu. uzidaj me u zid obiteljske kuće s lovačkim trofejima tvog djeda. hajde, gea, možeš ti to. hrani me. popni se na stolac i daj mi grudi. siđi sa stolca i daj mi usne. poji me.

bit ću samo oči. bit ću samo usne.

tijelo će s vremenom postati okamina u zidu. prestat će žudjeti za kretnjom. jaukati noću.

ako te tvoji pitaju: za boga miloga, čija je ovo glava? kaži to je majmun, ris, vidra.

zidaj! ne ostavi me izmještenu. ja sam ti. daj mi da živim u svojoj tvojoj kući.

TURBO SEMANICUS

kažu. postoje. zatvoreni. pjesnički. svjetovi.

kako je to prokleto dobra geografija strašnih i divnih toponima. opake i smiješne republike. željezna i snježna komorna carstva. knjige gradovi i knjige oceani.

a ponekad iz zatvorenog pjesničkog svijeta ispadne predmet u stvarnost.

jedan od njih je pužolika afrička školjka turbo semanticus. obojena je presijavanjem. odmah ti je jasno da nije stvarna. da ju je neki luđak izmislio skupa s tim imenom. gea je nosi kao privjesak oko vrata.

ponekad sumnjam da je i gea ispala iz istog opusa.

pjesnika tražim. tvorca. plovpučim bespravnim morima. gomilam adrese zatvorenih svjetova. imam gradove i oceane knjiga. u nijednoj nema moje ljubavi. ali u svakoj je ostavila vlat kose, otisak puža, zgužvanu postelju, mrvice za ptice. bookmark na posebnim stranicama.

PONEKAD IZ ZATVORENOG PJESNIČKOG SVIJETA ISPADNE PREDMET U STVARNOST

i nastavi živjeti svoj smrtni život nezavisno od tvorca.

ponekad sam pjesnik naleti na svoj ispali predmet ili biće.

oni ga se ne sjećaju i nitko mu ne vjeruje da je baš on izmislio. lakrimarij. maestral. kristove oči. bacha. lorcinu ljubav. kafku i jesensku. i neke narode. otok susak. japan. đumbir. dućane cimetove boje. kućicu u grožnjanu. gein torzo. mene.

EKVILIBRISTICE

jesi li spremna za napokon? stigla je još jedna potvrda da je naša ljubav bolest. u nama je živa samo žudnja. mi ljudožderski nasrćemo jedna na drugu. bolesne od straha. prognane. same. nekad mi je žao nas. naše snage. naše nježnosti. osuđenosti na patetiku. nitko ne želi da nas spasi. u ovom malom gradu. u ovom srednjem vijeku. u ovom srednjem svijetu. mi smo ekvilibristice. spašavamo se tijelima. jedemo se. jebemo se.

pitaš me o potvrdi koja je stigla. kažem. stigla je potvrda da je naša ljubav blagoslov. još dva imena na listi za odstrel zabranjenih ljubavi.

uz sav trud i trenje tih mračnih glasova koji mrmore iz pozadine. uz sav taj dogwill:

naša je tužna ljubav zdravlje i svijetlo. sretnija od svih sretnih ljubavi. naša gola prekrasna tijela dodiruju se od početka. sapleću se od ljepote. ljube jezicima. svijeta. naročito hrvatskim. sočnim. iz naroda.

Saška Rojc rođena je 9. veljače 1977. godine u Splitu. Objavljivala u Temi, Quorumu, Zarezu, Poeziji, Vijencu, na Knjigomatu i 3. programu hrvatskog radija (Poezija na glas). Njena knjiga poetskih tekstova Puzzlerojc bit će objavljena u Meandru te u sklopu DPKM-ovog projekta besplatnih elektroničkih knjiga.

preuzmi
pdf