S voditeljem Centra za filozofiju medija i izvanrednim profesorom na Medijskom sveučilištu (Koprivnica/Varaždin) prisjećamo se njegovih radijskih emisija Frigidna utičnica i Intervencija 85. te, među ostalim, i izvedbenih Nijemih demonstracija
iz 1985. godine
Budući da u Zarezu bilježimo svojevrsnu dokumentaciju kronologije izvedbi umjetnosti performansa, akcija i hepeninga u našoj regiji, podsjetite nas na emisiju Frigidna utičnica koja je 1984. godine podigla popriličnu medijsku prašinu u ex-YU. Točnije, koje su emisije bile trn u oku vladajućoj garnituri te 1984. godine?
Frigidna utičnica bila je dio mozaika građanskog medijskog otpora drugovima u čistim bijelim košuljama iza čijih su se bijelih košulja i crvenih kravata krile autoritarne svijesti i neprihvatljivi oblici ponašanja. Utičnica je bila emisija koja je znala da jedino promjena načina govora, promjena diskursa, može skrenuti pozornost oskudnoj javnosti koja se tu i tamo tek pojavljivala. Bilo je dakle važno ne govoriti istim jezikom, ne nasjedati na postavljena pitanja i lažne alternative; važno je bilo izaći iz kruga ponavljanja istih ispraznih dvojbi, kvazi kritike, glumljenja lažne opozicije, odnosno progovoriti jezikom koji nije opterećen utezima dosade polustoljetnih fraza.
Jedna od rečenica koje sam tada izgovarao bila je: “Bolje je raditi političku emisiju o pederima nego pedersku o politici”. Koliko god bi danas ta rečenica mogla zazvučati nekorektno, treba je razumjeti iz konteksta centralnih komiteta, partijskih omladinaca, stalnih zabrana novina i emisija i sveg ostalog oružja koje je nomenklaturi na vlasti bilo na raspolaganju.
Bila je to emisija o kontrakulturi, emisija koja se radikalno željela suprotstaviti proizvodnji lažne kulturne svijesti, proizvodnji ideologizirane kulture, proizvodnji podmlatka ljudi u čistim bijelim košuljama. Emisija je imala svog “dežurnog filozofa”, “dežurnog luđaka”, “kutak za cure dobre muskulature” (gdje su neke kasnije relevantne osobe pokušavale artikulirati feminističku poziciju). Emisija je imala svoju žensku i mušku dežurnu homoseksualnu verziju, a propitivala je (u radijskom eteru) i “budućnost erotskih telefona” (puno prije nego su nastali).
Promjena diskursa pokazala se punim pogotkom. Od prvog trenutka telefoni su bili užareni, a u jednom od pisama saznali smo da se u gradu prvi put dogodilo da u jednom neboderu kotlići u WC-ima prorade na kraju jedne radijske emisije. Bilo je dakle nekog magnetizma…
Kad sam (kao urednik i voditelj) tadašnjem glavnom uredniku donio koncept emisije i kad je vidio da imam dio emisije u kojemu će glavnu riječ imati “dežurni homoseksualac”, odmah je predložio Tonija Maroševića. Toni je svoj dio odradio puno bolje od ostalih sudionika projekta i stoga nije čudno što su Frigidna utičnica i Toni Marošević ostali vezani jedno s drugim do kraja njegova života. Vjerojatno će tako biti i dalje. Inače, kroz emisiju (koja je išla samo četiri utorka) prodefilirali su vrlo zanimljivi ljudi koji će kasnije postati glumci, znanstvenici, poduzetnici, filmaši, aktivisti. Neki od njih tada su bili srednjoškolci/ke.
INTERVENCIJA 85.
Naredne godine pokrenuli ste emisiju Intervencija 85., iznimnoga koncepta, koja nažalost u današnjem medijskom kontekstu ne postoji, očito iz više razloga. Naime, riječ je o svojevrsnoj sintezi radijskoga i izvedbenoga prostora u okviru kojega ste kao jedan od organizatora uključili umjetnike/ice, građane/ke, aktiviste/ice, slušatelje/ice. Podsjetite nas na pojedine ulične akcije i pritom me zanima jeste li prethodno navedene akcije najavljivali u emisiji?
Dokumenti o Intervenciji 85 (a riječ je uglavnom o tekstovima i fotografijama objavljenima u Studentskom listu te godine) govore zapravo dovoljno sami za sebe. Bio je to pokušaj intervencionističke prakse kojom se željelo aktivno sudjelovati u kreiranju zbilje, kojom se htjelo buditi, mijenjati, otvarati pitanja i stavljati u pitanje ono što je tada bilo podijeljeno u pretincima politike, ideološke umjetnosti, lažne javnosti, šutnje, nepostojanja konstruktivnih sukoba, odnosno pasivno prihvaćanje jednoumlja ljudi u čistim bijelim košuljama. To nisu bile akcije koje je trebalo najavljivati. To su bile intervencije koje se kasnije moglo analizirati. Ono što je šokiralo i budilo, stavljalo u pitanje i donosilo rezove, nije trebalo najavljivati. Dapače, neke su akcije zadobile svoj puni smisao tek u radijskim emisijama koje su im davale novu dimenziju.
Tako ste u Praškoj ulici upriličili “vješanje ljudi”, a u središnjem dijelu grada održane su N/nijeme demonstracije – demonstracije s transparentima na kojima ništa nije pisalo ili pak s “transparentima” označenima samo s drvenim okvirima. Je li Vaše izvedbeno kretanje kontrolirala policija/milicija te na koji ste način prikupili, kako se vidi na snimci, popriličan broj sudionika/ica tih N/nijemih demonstracija?
Upravo su to akcije koje su svoju punu dimenziju zadobile večernjim interpretacijama u eteru. Naime, “vješanje ljudi” nije slučajno upriličeno u Praškoj ulici u proljeće. To nam je omogućilo dobiti dopuštenje vlasti za izvođenje artističkog koncepta. Spajanjem tih dviju informacija mi smo navečer interpretirali akciju koja se zvala Praško proljeće. Sjećam se da se jedna od podloga igrala tekstom “Svi turisti bili su u istim cipelama”, što je jasno povezivalo situaciju na Praškom aerodromu za vrijeme slijetanja velikog broja (naoružanih) turista u Prag i pasivnosti tadašnje javnosti koja se predala na milost i nemilost ljudima kockastih glava koji će se uskoro pretvoriti u velike liberale, zagovornike slobodnog tržišta, socijaldemokrate te igrajući te uloge nastaviti s igrama jedne te iste nomenklature.
Nijeme demonstracije izazvale su čuđenje. Za Zagreb je to bilo nevjerojatno. No vlast je ne samo odobrila tu akciju, nego se i potrudila da se uredno provede. Tadašnji milicijski automobili uredno su predvodili i pratili kolonu. To nimalo ne čudi jer je dopuštenje dobiveno zato što je manifestacija prijavljena kao dio obilježavanja jedne od okruglih godišnjica pisane riječi u Hrvata. Sve pet.
Druga dimenzija (a to je ono na čemu smo inzistirali, a i danas smatram da je neiscrpni rudnik kreativnih pristupa) došla je do izražaja kada smo u radijskom dijelu projekta otvorili četverosatni kontakt program u kojemu su ljudi četiri sata pogađali protiv čega/koga su demonstrirali ti mladi ljudi u Zagrebu. To je bilo nešto što vlast nije mogla očekivati. Bio je to šok i iznenađenje i prilika građanstvu da četiri sata nabraja stvari protiv kojih bi se zapravo trebalo i moralo prosvjedovati.
Tako je u Nijemim demonstracijama sudjelovala udruga Svarun. Podsjetite nas na neke oblike njezina djelovanja i jeste li i sami bili član navedene udruge?
Nisam bio član udruge Svarun. Riječ je o grupi u kojoj su se začele mnoge civilne inicijative. Naš zajednički projekt Nijemih demonstracija bio je posredovan inicijativom Vedrane Spadoni. Povremeno sam se kasnije susretao s pojedincima iz Svaruna, a s nekima sam i danas u kontaktu.
Koja je uloga Vedrane Spadoni u provedbi Intervencije 85.?
Vedrana je u taj projekt uložila ogromnu energiju. Komunicirala je, organizirala, pripremala akcije, radila na ishođenju dozvola za pojedine akcije, kreirala i provodila dio akcija. Pisala o njima. Bila je energija Intervencije 85. Bilo je to vrijeme kada se činilo da može prenositi planine. Stvarno je imala sjajnu energiju, strpljenje i tolerantnost potrebne za realizaciju tako raznorodnih, ponekad i kompliciranih akcija.
INTERVENCIJE U STVARNOST
U Studentskom listu 1985. godine (broj 899) otisnut je i manifest navedenog radijsko-umjetničko-političkog koncepta interveniranja. Koje ste zahtjeve pritom manifestno podstavili?
Sve ono što sam rekao/napisao 1985. godine potpisujem i danas. Mislim da nas vrijeme nije stiglo i da će potrajati do doba u kojemu će se teorijsko, praktičko i poetičko ujedinjavati u činu kojim se intervenira u stvarnost. Ukoliko se ne krene tim smjerom, i dalje ćemo imati turiste s istim (vojničkim) cipelama, ljude u čistim bijelim košuljama (ove ili one političke hijerarhije), odnosno agilnost masmedijskih porobljivača naših iskustava. A trebalo bi biti obrnuto.
Koji su sve umjetnici i s kojim projektima sudjelovali u provedbi Intervencije 85.?
Dio imena može se iščitati iz reportaža objavljenih u Studentskom listu te godine. Ono međutim što smatram važnijim je ukazivanje na smjer kojim je trebala i mogla krenuti kreativna energija generacije koja je nažalost svoje mjesto našla u pretincima koji su unaprijed postavljeni.
I završno, prema Vašem mišljenju, s obzirom da danas djelujete i kao vrlo zapažen teoretičar medija, kakva je uloga medija u našoj regiji, recimo, na primjeru praćenja događanja prilikom pokušaja (za sada pokušaja) uvođenja dvojezičnih natpisa u Vukovaru?
Knjige čitam i na ćirilici i na latinic