i kulturna zbivanja
#440 na kioscima
Lovorka Kozole
Jedan, dva, tri, četiri... Izgubljeni?
Ako je ovo zaista bilo konačno zatvaranje Močvare, onda je to stvarno bilo uz “veliki prasak”, a, što je mnogo važnije, uz izvanredan koncert, i fenomenalan provod
Zvonimir Bajević
Glazbena bajka
Naravno da je nastup u Lisinskom bio sve samo ne ono što nam je u programskoj knjižici bilo priloženo kao program, a da je sam Lakatos dao ranije okvirne smjernice, sigurno bi opet bilo drukčije – u tome i leži draž svakog nastupa njegova sastava
Zvonimir Bajević
Raspjevani travanj
Čini se da je i Tamara Obrovac svoj izraz malo više zaokužila u glazbenom smislu –s njezinim tekstovima to nikada nije bio problem – pa nastup na Jazzarelli nije bio toliko otkačen koliko je velik dio publike očekivao i kako njeni koncerti često i završavaju. Ipak, prisnost i kontakt s publikom njen su vječni adut, koji je i ovaj puta dobro iskoristila
Lovorka Kozole
Pozitivno u najširem smislu riječi
Tekstovi pjesama su duhoviti, brzi, ponekad dojmljivo jednostavni, ponekad nekako više ispunjeni prkosom, nekad i gorčinom zbog stvari koje nas okružuju, onda emotivni zbog nekih drugih stvari, a uvijek stvarno uvjerljivi, onako kako su to neke rečenice u kojima se “nađete” kad ih čujete, iako to sami možda niste tako artikulirali
Zvonimir Bajević
Plodovi interpretativnog i pedagoškog iskustva
Uočljivo je da je u gotovo svakoj kompoziciji jedna od glazbenica preuzimala vodeću ulogu, što samo potvrđuje činjenicu o međusobnom uvažavanju glazbenica unutar sastava, ali i kvalitetu svake ponaosob
Trpimir Matasović
Pouka iz provincije
Vilde Frang je potpuno svjesna da joj izvanjski efekti nisu potrebni, pa im suvereno pristupa kao dodanoj vrijednosti sveukupnog protoka glazbe, tek povremeno diskretno ironizirajući njihovu površnost. S pravom uvjerena u svoje kvalitete, ova violinistica može si priuštiti da upravo kroz potpunu posvećenost djelu koje izvodi i zatomljivanje vlastite taštine prezentira svoju snažnu i zrelu umjetničku osobnost
Trpimir Matasović
Odjeci Janáčeka, Martinůa, Foerstera, Nováka, Zemlinskog, Schrekera, Korngolda
Mandićev je skladateljski zanat na visokoj razini – u Mirjani uistinu ima puno vrlo kvalitetne, nerijetko i odlične glazbe, samo što od nje nikako da se sklopi dobra opera
Ralph Djavi
Psalam sjekire
U kontinuitetu misli koju je zastupao i Béla Hamvas, Szabados klavirom potpiruje vatru, gelerima arpeggia
Trpimir Matasović
Autokrat i njegovi poslušnici
Pletnjov je pokazao kako je u svojoj samozadovoljnoj egocentričnosti spreman žrtvovati neotuđive temeljne postavke pojedinih skladbi, jasno stavljajući kult dirigenta ispred načela poštovanja skladatelja
Trpimir Matasović
Sraz kultura
Relativno skroman staž orkestralnog glazbovanja u slučaju je venecuelanskog sastava više prednost nego mana. Jer bilo je, doduše, dovoljno vremena da se usvoji tekovine europskog glazbovanja, ali one, srećom, nisu umanjile senzibilitet za folklornu neopterećenost krutim obrascima umjetničke glazbe
Trpimir Matasović
Kreativni potencijal različitosti
Ključ konačnog uspjeha bilo je vješto balansiranje između dviju latentnih opasnosti – predoslovnog shvaćanja odabranih djela samo kao “zabavne glazbe”, ali i suhoparne filološke analitičnosti, kao potencijalne druge krajnosti
Trpimir Matasović
Osluškivanje galantnog stila
Problematičnim se čini uobičajeno nazivanje Romana “švedskim Händelom”, čime se percepciji njegovog opusa više šteti nego koristi. Jer, s jedne strane, Roman nije tek puki Händelov epigon, ali, istovremeno, njegova glazba teško može izdržati usporedbu s onom njegovog starijeg kolege, a navodno i učitelja.
Trpimir Matasović
Susret Bizanta i suvremenosti
Rautavaara u drevnoj tradiciji pronalazi elemente koji se na začudan način uklapaju u zvuk sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Jer, klasteri, glissanda, mikrotonalitetni intervali i liturgijska recitacija, bez obzira što su ponovo otkriveni tek u novije vrijeme, svoje korijene, zapravo, vuku iz tisućama godina starih obrednih praksi, i to ne nužno samo onih bizantskih
Trpimir Matasović
Arhetipska heterofonija pokreta
Pažljivo gradeći svoj izraz, stvarajući najprije manje koreografije, pa onda postupno, kroz niz godina, sve veće i veće, Zurovac je danas konačno autor kojeg se može smatrati dostojnim Šparemblekovim nasljednikom, premda ne nužno i sljedbenikom
Trpimir Matasović
Klinički uredno
Zamisao paralelnog odvijanja dviju radnji u različitim planovima u Plaštu ostala je nedorečena, a gotovo ekspresionističke asocijacije koje donosi pretvaranje samostana u sanatorij u Angelici utopile su se u prečesto upravo grotesknoj scenskoj gesti. Režijski je stoga u potpunosti uspio samo urnebesno zabavan Gianni Schichi, što je ipak nedovoljno za posve pozitivnu ocjenu cjelokupne produkcije
