U vrijeme izlaska novog broja Zareza održava se Opća skupština Ujedinjenih naroda u New Yorku na kojoj se službeno prihvaća Agenda održivog razvoja za razdoblje 2015.-2030. U njoj je kultura odsutna
Živimo u doba u kojem je više od 16 posto svjetskog (odraslog) stanovništva nepismeno, u kojem 69 milijuna djece nema pristup osnovnom obrazovanju, u kojem su ekonomske nejednakosti svakim danom sve veće. Živimo u doba u kojem se jaz između bogatih i siromašnih produbljuje: danas više od milijardu ljudi živi u krajnjem siromaštvu, dok 1 posto najbogatijih na svijetu, prema podacima koje objavljuje međunarodna filantropska organizacija Oxfam, raspolaže s 50 posto svjetskog bogatstva. Oxfam ističe da se rastuća nejednakost ponajbolje ogleda u činjenici da je u 2014. godini 100 najvećih milijardera posjedovalo četiri puta veću sumu od one koja bi omogućila iskorjenjivanje siromaštva i gladi u svijetu.
Na samitu Ujedinjenih naroda održanom prije petnaest godina, točnije u rujnu 2000. godine, doneseni su Milenijski razvojni ciljevi 2000.-2015. Osam ciljeva obuhvatilo je, između ostalog, iskorjenjivanje siromaštva, postizanje općeg osnovnog obrazovanja, poticanje globalnog partnerstva za razvoj. Posljednjih nekoliko godina postalo je jasno da Milenijski razvojni ciljevi neće biti realizirani do kraja 2015. Izvjestan je napredak postignut (osobito u borbi protiv AIDS-a, malarije i drugih bolesti), ali su rezultati smanjivanja krajnjeg siromaštva i gladi, primjerice u Africi južno od Sahare i južnoj Aziji, daleko od postavljenih ciljeva. Stoga su se Ujedinjeni narodi angažirali, zajedno s civilnim društvom i drugim partnerima kao što su sveučilišta i istraživački instituti, u procesu post-2015, odnosno u definiranju ciljeva održivog razvoja 2015.-2030. Otvorena radna grupa Opće skupštine UN-a izradila je prijedlog/izvještaj o ciljevima održivog razvoja kao dijela nove agende/strategije održivog razvoja do 2030.: Transformirajmo naš svijet (Transforming Our World). Agenda će biti službeno usvojena na samitu UN-a u New Yorku, 25.-27. rujna 2015.
Inkluzija kulture Kultura nije bila uključena u Milenijske razvojne ciljeve 2000.-2015. Mnoge međunarodne organizacije, vladine i nevladine, osobito mreže, isticale su u tom razdoblju ulogu kulture u održivom razvoju i realizaciji nacionalnih i međunarodnih razvojnih ciljeva, izglasane su brojne deklaracije, održan niz foruma. Tako je na UN-ovom samitu o milenijskim ciljevima, održanom u New Yorku u rujnu 2010., u sklopu kojega je organiziran i UNESCO-ov okrugli stol pod naslovom Kultura za razvoj, prepoznata uloga kulture kao "transverzalnog faktora" koji obuhvaća različita područja ljudskog djelovanja. U prosincu 2010. Opća skupština Ujedinjenih naroda prihvaća Rezoluciju o kulturi i razvoju koja insistira na integriranju kulture u politike i strategije razvoja. Slijede druga rezolucija UN-a u prosincu 2011. i treća u prosincu 2013. u kojima se kulturu kao faktor održivog razvoja, povezuje s tri razvojna stupa (ekonomski, socijalni i okoliša), zatim UNESCO-va Deklaracija iz Firence 2014. sa zahtjevom uključivanja kulture u Agendu post-2015 ("da kultura konačno bude u središtu budućih politika i strategija održivog razvoja") i Deklaracija iz Hangzhoua 2013. u kojoj se precizira da je kultura pokretač i katalizator održivog razvoja.
Spomenimo ovdje i izvještaj generalnog sekretara UN-a Ban Ki-moona iz prosinca 2014. pod naslovom Put prema dostojanstvu do 2030. koji daje viziju programa održivog razvoja post-2015.: život dostojan za sve u sljedećih petnaest godina. U tom je pravcu tijekom 2014. djelovala i Međunarodna kampanja za uključivanje kulture u ciljeve održivog razvoja 2015.-2030. Kulturne mreže vodile su tu kampanju pod motom Budućnost kakvu želimo uključuje kulturu. Navedimo i skup Kultura i razvoj održan u Gironi 2010. na kojem je formuliran zahtjev zemljama članicama EU i Europskoj komisiji "da izrade globalnu strategiju uključivanja kulture u razvojne politike", zatim Svjetski kulturni forum 2013. u Baliju, Indonezija, o moći kulture u održivom razvoju. Sve ovo je tek dio aktivnosti koje su se u proteklom razdoblju odvijale na svjetskoj razini u zagovaranju kulture u programima i u Agendi održivog razvoja do 2030. Kultura transcendira podjele na bilo kakve sektore ili područja te omogućuje komunikaciju između različitih zemalja, društava, pojedinaca, različitih vrsta i oblika ljudskog stvaralaštva što ugledni svjetski ekonomist Amartya Sen naziva snagom kulturne interakcije.
Odsutnost kulture Razvojna uloga kulture odsutna je i u novoj strategiji 2015.-2030. Transformirajmo naš svijet: Agenda održivog razvoja do 2030. (Transforming Our World: The 2030 Agenda for Sustainable Development). Doduše, u Deklaraciji, u odjeljku "Nova Agenda" (The New Agenda), dvije su rečenice posvećene kulturi (od kojih je druga preuzeta iz Rio+20): "Zalažemo se poticati interkulturno razumijevanje, toleranciju, međusobno poštovanje i etičnost globalnog građanstva i zajedničke odgovornosti. Potvrđujemo prirodnu i kulturnu raznolikost svijeta i prepoznajemo da sve kulture i civilizacije mogu pridonijeti i ključno utjecati na promicanje održivog razvoja". Premda uključivanje kulture u ciljeve održivog razvoja 2015.-2030. ima široki konsenzus, premda su rezolucije, deklaracije i dokumenti o ulozi kulture u održivom razvoju osobito u prethodnih pet godina prihvaćani na globalnoj razini, kultura je još jednom, nakon Milenijskih razvojnih ciljeva 2000.-2015., odsutna. Održiv razvoj zahtijeva transverzalni i integrativni pristup različitim područjima, kombinaciju interaktivnih faktora. Kultura kao transverzalni faktor trebala bi prožimati svih sedamnaest ciljeva održivog razvoja u središte kojih Agenda stavlja potrebu osiguranja dostojnog života, pozivajući se na taj način na izvještaj generalnog sekretara Ban Ki-moona iz 2014. Samo, Ban Ki-moon je pritom mislio na humanu, kulturnu dimenziju razvoja koja se u Agendi ne spominje.
Uzmimo, primjerice, Cilj 3. koji se odnosi na zdrav život i blagostanje (well-being), ali kultura se ne spominje, nigdje se ne navodi da kreativnost pridonosi blagostanju i promicanju otvorenih, inkluzivnih i pluralističkih društava, na čemu se inzistira u Deklaraciji iz Firence 2014. Cilj 4., koji obuhvaća obrazovanje tek u jednoj točki (4.7) spominje obrazovanje za poštivanje kulturne raznolikosti i doprinos kulture održivom razvoju, ali nema mjesta, primjerice, potrebi veće zastupljenosti kulturnih programa u obrazovnim politikama. Cilj 5., o okončanju svih oblika diskriminacije žena, ne navodi ih kao kreatorice, građanke i sudionice kulturnog života što je, također, naglašeno u Deklaraciji iz Firence. Ni ostalih četrnaest ciljeva ne poziva se na transverzalnu ulogu kulture. Pristup održivom razvoju koji vodi brigu o kulturnoj dimenziji, bitan je u rješavanju ekonomskih i socijalnih problema, problema okoliša i drugih koji su međusobno povezani i s kojima se danas naš planet suočava. Umjesto da je integrirana u strategije i politike održivog razvoja, kultura i dalje svjedoči odsutnost dijaloga s drugim sektorima. To je svakako jedna od bitnih kočnica u realizaciji njezinih ciljeva, programa i aktivnosti. Razvoj može biti održiv samo ako je integralan, ako su njegove različite dimenzije uravnotežene i ako se međusobno inspiriraju. To se još uvijek ne shvaća u dovoljnoj mjeri usprkos tome što pristup koji uključuje sve aspekte održivog razvoja otvara put novim razvojnim modelima tako nužnim svjetskoj zajednici danas.
Razvoj i kultura O kulturi u ciljevima održivog razvoja raspravljalo se na međunarodnoj konferenciji Kultura i razvoj, održanoj u Luksemburgu, zemlji predsjedateljici Europske unije, 3. i 4. rujna 2015. Na plenarnoj sjednici postavljeno je krucijalno pitanje: Kakve bi bile posljedice Agende post-2015, ako u njoj ne bi figurirala kultura? Jasno je istaknuta potreba integriranog pristupa, odnosno uključivanja kulture u ciljeve održivog razvoja, ali to se sigurno neće dogoditi prigodom službenog usvajanja Agende na Općoj skupštini UN krajem rujna. Govor predstavnika UNESCO-a u Luksemburgu bio je osobito razočaravajući, kao da odsutnost kulture u ciljevima održivog razvoja do 2030. ne dodiruje UNESCO. Od osnivanja 1945., u cijeloj svojoj povijesti, UNESCO je bio ne samo sudionik promjena, već i inicijator promjena na globalnoj razini. Od Svjetske konferencije o kulturnim politikama u Meksiku 1982. i Perez de Cuellarove Naše kreativne raznolikosti 1995., do Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza 2005. i međunarodnog kongresa o kulturi u održivom razvoju u Kini 2013., da spomenem samo neke važne datume, UNESCO se zalagao za kulturnu dimenziju razvoja. Interkulturni dijalog, kulturna raznolikost, kulturne vrijednosti koje UNESCO promiče, danas su u središtu svjetskih evolucijskih tokova. Stoga je njegova zadaća, kao jednog od inicijatora promjena, još odgovornija.
Agenda održivog razvoja do 2030. pokazuje da svjetskoj zajednici ostaje vrlo dug put prema postizanju pune integracije kulturne dimenzije u strategije i politike održivog razvoja i suradnje, a time i uspostavljanja inovativnih mehanizama međunarodne suradnje. I da, budućnost kakvu želimo, uključuje kulturu.