#440 na kioscima

9.10.2013.

Sonja Ognjenović  

Autoimune pripovijetke


Za m.

na jeziku o pticama

otjerala si crnog psa

ni snijeg, ni cesta, ni šuma, mama…

(ni mjesec iznad Krlenca)

nisu tad bili svjetliji; poput doma

poput tvoje utrobe



Za t.

u tvojim očima vidim boga

(i ti poput njega uvijek pronađeš pivo

u 4 ujutro)

da može, cijela bi se soba

otkotrljala u cameru obscuru

pod tvojim noktima



Za B.

dvostruko od svoje težine

nosila sam prema finalnom dijalogu

(scenarij je bio poznat, svakidašnji)

udah-život-izdah

i vrbe su, koliko vidim,

nedavno posječene



Za t.

što da si nas odveo na tanji dio?

jezero bi ostalo plutati na tekućem dijelu sebe

(na toj dubini možda bismo

pričali)

pošto još nije tako hladno

i dalje mi govoriš žicama





Za M.K.

iznenada se učmalo privuklo ljeto

(nisu ga morali dopremiti

preko oceana)

hibridne vrste otplutale su na svoje mjesto

a mi ostali sjediti na vlastitim stopalima



Za M.

ne moraš imati puder na koži

stotine domorodaca ipak će

nagurati lica među tvoje grudi

(u demokraciji se ne šuti,

kao ni među tvojim bedrima)

prokleti hipici simuliraju Godarda

na tvojim leđima

(ne uklanjaj dlačice, Ženo

koja promatra)



Za Z.

tvoja se poetika mirisom

širila iz majice na stolici

(razlivena poput jutarnje kave u krilu)

sad halapljivo upijam porama

paru njene želje za konstrukcijom

kao što to uvale čine poluotocima



Za Đ.

(svim svojim ljubavnicama

nudio si more)

umjesto ljubavi

gnojile su se bodlje ježeva u tabanima

umjesto sunca

na kožu si im prosipao konfete

(sluzavo odustajanje)



Za b.

kuća ti je uvijek bila topla

(palila si peći dugim prstima)

i tko više zna čime si punila piletinu nedjeljama

(lavež pasa je

karakteristični poticaj za vraćanje

u snijegom otupjela brdska područja)

u kraju za odrastanje

ukazala si mi put

Feralima



Za d.

podsjetili su me da te nema

(točno toliko

i toliko je točno)

dovoljno za mene da zaboravim

propustila sam udarce i kockanje

(i dalje ti na obiteljskom stablu

ljubavnice vise iz džepova)



Za Đ.

ne liječiš svoje autoimune pripovijetke

samo mijenjaš imena

(uloge si dijelio za stolom

i varao u kvaliteti i dozama)

ježevi su od ulice načinili

trnoviti gustiš

(kao što se proza prostre

gusto isprana

ispod nekoliko stihova)

preuzmi
pdf