Bicikl

Volite li više mehanizam bicikla, ili nježniji mehanizam ptice?

Ako bicikl cvili, to znači da ga nešto pokušava ubiti, koliko god strpljivo.

Njegova kratkotrajna prozračnost u zoru, kad je bicikl napravljen od pepela.

Bicikl se može skriti u svakom obraslom polju, primjerice u polju kukuruza visokog do prsa. Zatim se u vrijeme žetve iskrade natrag kući.

Dva puta na godinu zrak nosi taj blagi šum seobe bicikala.

Poput anđela bicikl je rođen s urođenom koreografijom, koju ne može propustiti razumjeti.

Puno godina moj je djed provodio vedre večeri u dvorištu pokušavajući razabrati konstelaciju srebrenog bicikla.

Iako se ne žali, mojem je biciklu očito neudobno na kauču.

Kao u transu ulazim u medvjedov brlog, a tamo se u mračnom kutu nalazi moj davno izgubljeni prvi bicikl, neozlijeđen.

Zasigurno nebo misli na bicikle. Svaki je oblak oblikovan kao posljedica bicikla.

Bicikl nosi svoje zvono kao uspomenu, prokletu i obožavanu.

Bicikl nosi svoje zvono poput kapljice otrova, nosi bobicu grmljavine.

Vozim svoj bicikl na rub grada i pronalazim mjesto u hladu. Došlo je vrijeme za poliranje.

Stižemo na zamršeno križanje. Dodajem kompas biciklu.

Današnji bicikl je promašen; on je nesavršen odjek jučerašnjeg bicikla. Potom primjećujem da sam i ja sam promašen, nesavršen odjek nečega.

Budim se u mreži, tinta mi je još vlažna na usnama, držim ručke bez ostatka bicikla.

Za rođendan sam svojem biciklu kupio par rukavica, nešto o čemu će moći noću razmišljati.

Razmislite o biciklu iz raja, njegovu okviru od morske pjene, kotačima od perja.

Somovi pregledavaju svoj novi podvodni bicikl i svaki od njih razmišlja o njegovu vozaču, kojeg je nemoguće pronaći.

Sestrin bicikl zapalio se u dvorištu, i tako gori nekoliko tjedana, stvarajući nemir u bajkovitu životu susjedstva.

Uz malu pomoć bicikl zaista može galopirati.

Od svih skrivenih gradova grad napuštenih bicikala najsavršenije je skriven. Možete dugo slušati nejasno šaputanje napuštenih bicikala na ulicama.

Svakako objesi svoj bikini na moj bicikl.

Crveni miš, rođen u gumi bicikla, napokon progriza put u veći svijet.

Dva brata. Jedan vozi isti bicikl po mnogim cestama, drugi mnoge bicikle po istoj cesti.

U toj hrpi pokošene trave moguće je naći odličan bicikl.

Ubojica je nosio pun tobolac strijela, komad sušena mesa i vozio je sjenu ukradenog bicikla.

Tako smo putovali dva tiha tjedna: samo uz zvuk vjetra koji je preo među žbicama naših kotača.

Nakon duge razdvojenosti otkrio sam da je mom biciklu narastao lijep sloj paperja, koje strši na hladnoći kasnog zimskog jutra.

Kroz tišinu svake večeri tiha pjesma, blago cviljenje bicikla slomljena srca.

Nailazimo na tvorca bicikala duboko u šumi, dok ruča juhu od rajčice, pohani sir i kiseli krastavac. Sunčeva svjetlost silazi u tracima kroz krov od lišća.

Odjednom sam siguran da je nešto napisano na unutrašnjoj strani mojeg bicikla.

U pripremi za putovanje preko pustinje privežem golemo jedro za svoj bicikl. Treće jutro probudim se i uviđam da samo vrh jarbola viri iz pijeska.

Noć mladog mjeseca, sva djeca prilagođavaju svoje reflektore.

Nakon toliko vremena u pokretu pokupio sam miris kretanja. Miriše blago na ostatak udara munje.

Niz glavnu ulicu dolazi bicikl boje prave limunade.

Stolar ostaje u svojoj radnji dugo nakon zalaska sunca, radeći na svojem biciklu. Čak je i zvono drveno, od drveta stare jabuke i toplo na dodir.

Izvrnem bicikl tako da može osjetiti mjesečinu na svojoj unutrašnjoj strani.

Svaki dan vozila je postupno uz sredinu ceste vukući svoj teret bezvremenskih, mirnih beba.

To ljeto otkopali su čitavu flotu primitivnih, fosiliziranih bicikala, posve očuvanih.

Vikend je. Fizičari i njihovi muževi i supruge utrkuju se svojim desetobrzincima kroz hodnike ubrzivača čestica.

Činilo se da pjesma cvrčka dolazi niotkuda. Prerušio se u raspadnutu kočnicu umirućeg bicikla.

Kako bi zaradio za život, čovjek mora otići ujutro na biciklu i vratiti se navečer s dva bicikla.

Da, nedostaješ mi. Da, još pedaliram.

Probudio sam se s češljugarom na prsima. Ugnijezdio se na mom sjedalu; gnijezdo poput dječje ruke, spretno uravnoteženo.

Malo kišnice zadržalo se na mojem biciklu, iako još nije pala kiša.

Bicikl jede sama sebe, ali ne nestaje, te nastavlja jesti sama sebe.

Ulovio sam prvi pogled na taj udaljeni trenutak kada će bicikl prestati biti nov; udaljeni trenutak stiže isti tren kad bicikl prestane biti nov.

U tri sata kukavica se pojavljuje na sjedalu bicikla. Do četiri sata čini se da je kukavica pala s bicikla.

Izmjenjujemo se na stetoskopu dok slušamo šutnju njegove unutrašnjosti.

Obratite pozornost na lijep, crven bicikl koji se oslanja na sunčanu stranu vanjskog WC-a.

Bicikl ne može znati da je bicikl. Ne može čak ni sumnjati.

Romantika. Bicikl parkiran na obronku.

Držao sam ga za stabljiku poput tulipana, dok su se njegova dva kotača dekorativno vrtjela na povjetarcu.

Bicikl nosi svoju gravitaciju poput masivna šešira s perjem čekajući povoljan vjetar s kojim će ponovno pobjeći.

Čujemo ga kako dolazi puno prije nego je postao vidljiv, gunđanje u istrošenim mehanizmima krvnikova bicikla.

Ono što sam smatrao biciklom ispada da je daždevnjak, ružičast s crvenim točkama. Ipak, čini se da razmišlja poput bicikla.

Svake večeri vozim se gotovo kroz mrak, mjesec mi je kompas, s nadom da će me u pravom trenutku vratiti na mjesto s kojeg sam došao.

Kad nema Mjeseca, vozim po instinktu, instinktu koji treperi u mojim laktovima.

Moj se bicikl uvijek kreće strpljivo. Njegova majka bila je veličanstvena krletka za ptice; njegov otac bio je djedov sat.

Kako lako pohranjujemo njegovu krhku ravnotežu u sjećanje.

Već je izašao Mjesec, a sunčeva svjetlost je tanka poput stranica Biblije; žene se voze ulicama u spavaćicama.

Tri dana sova je sjedila na prečki, i nisam joj mogao prići.

Ponovno razmišljam o svojem odredištu. Svojim sam razmišljanjem istrošio rubove biciklu tako da su sasvim glatki.

Pod gumama cesta pjeva svojim tajnim jezikom, sforzondo.

Nestajem sa svojim biciklom u oblaku noćnih leptira. Dok se ponovno pojavim, bicikl više nije čak ni sjećanje.

U vrijeme izlaska Mjeseca snijeg je jednake purpurne boje kao i nebo. To je tajanstven trenutak kad bicikl ne ostavlja tragove.

Idem prema mjestu gdje još suše rublje na konopcu.

Jednom na dan sunce obasjava dno bunara, i s pozorno okrenutim ogledalom možete vidjeti do bicikla koji se raspada. Pokušajte pogledati izravno i vaša će glava bacati sjenu koja će zaklanjati pogled.

Popravljam kravatu, poravnavam okovratnik. Danas ću voziti bicikl niz veliko spiralno stepenište.

Zalutala ping-pong loptica pada na izmučeni bicikl.

Godinama sam promatrao plimu čekajući da izbaci bicikl na obalu, da bih s njega mogao ostrugati školjke, njegovati ga, podmazati.

Njezine pjegice opisuju kretnje bicikla previše brzo da bi ga se dotaknulo.

Bicikl boje soka od cikle, bicikl boje prolivena soka od cikle.

Bicikl boje kokošje noge, bicikl boje njezina krila.

Zimzeleni bicikl, bicikl boje vatre na smetlištu.

Držao sam bicikl poput antičkog novčića, čudno laganog. Držao sam ga za vrat poput bebe lava.

S engleskog prevela Margareta Matijević Kunst.

Naslov izvornika Bicycle, Hotel St. George, 2008.