Hrvatska je jedina zemlja u Europi koja ne ulaže u knjigu, nego cijedi iz nje zadnju kunu
Izdavačka tvrtka Izvori našla se sredinom siječnja pred blokadom žiro-računa jer je morala uplatiti 20.000 kuna poreza na dodanu vrijednost, ostavši bez lipe za podmirenje ostalih obveza. Krajem prošle godine, naime, Ministarstvo kulture otkupilo je od Izvora veći broj knjiga u iznosu od gotovo stotinjak tisuća kuna; potpisan je ugovor i otkupljene su knjige uredno poslane knjižnicama, a račun kupcu, tj. Ministarstvu. Prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, tvrtka mora u roku od četrnaest (po najnovijem mjesec) dana nakon ispostave računa uplatiti državi 22 posto PDV-a, što su Izvori i učinili.
Izdavač je tako na vrijeme podmirio državu, ali država nije na vrijeme podmirila izdavača, jer je rok naplate prema ugovoru o otkupu knjiga davno prošao, a novcu od Ministarstva ni traga! Na ponovljene upite kada će doći, u knjigovodstvu Ministarstva nemoćno su slijegali ramenima, odgovarajući: "Što možemo, niste jedini koji čekate. I mi čekamo da nam ga pošalje Ministarstvo financija."
Škegro je dakle uredno dobio svoj komad mesa, ali mu ne pada na pamet da isto tako uredno ispuni svoj dio obveza i na vrijeme dostavi novac Ministarstvu kulture namijenjen ublažavanju pogromnog utjecaja novoga sustava poreza na sudbinu knjige.
- Nakon svega što je drakonskim PDV-om učinjeno izdavačima i knjizi, čini se da izdavači još potpomaž u državu, a ne ona izdavače - kaže rezignirano Damir Mikuličić, suvlasnik Izvora i od kraja prošle godine novoizabrani predsjednik Hrvatske zajednice nakladnika i knjižara pri Gospodarskoj komori Grada Zagreba, naslijedivši na tom mjestu Nenada Antičevića, direktora Algoritma.
To je tek manji dio nevolja s kojima se izdavači susreću posljednjih godinu dana otkako proživljavaju šok zbog povišenja troškova za 22 posto poreza na dodanu vrijednost, budući da je sve do tada knjiga oslobađana poreznih davanja. Izvori nisu usamljen primjer, pa nazovete li bilo kojeg nakladnika u Hrvatskoj, čut ćete sličnu priču o blokadama računa, smanjenju broja naslova i naklada, otpuštanju zaposlenih ili dizanju kratkoročnih kredita da bi se na vrijeme uplatio PDV.
Sjećanje na knjigu
Prema podacima Nacionalne i sveučilišne knjižnice, prošle je godine u Hrvatskoj objavljeno 3100 knjiga (trećina su udžbenici), što je 20 posto manje od 1997. kada je izdano 3900 naslova. Stvarni postotak smanjenja, međutim, mnogo je porazniji, jer su u broj naslova tiskanih 1998. ušli i oni koje su nakladnici ubrzano izdavali koncem 1997. da iskoriste još neoporezivanje. Ionako već jadna, slobodna prodaja u već gotovo nepostojećoj distribucijskoj mreži prošle je godine pala za 70 posto, cijena knjige skočila za 15 do 17 posto, pa je individualni kupac knjige u Hrvatskoj izumrla vrsta.
- Najviše brine broj ljudi koji ulaze u knjižaru; gledaju, listaju, a ništa ne kupuju. Sada prestaju i ulaziti, a kad se jednom izgubi navika dolaženja, trebat će vremena da je ponovno oživite - kaže Nenad Bartolčić, suvlasnik Modernih vremena.
Sam početak 1998. bio je katastrofičan. Naklada Zadro u siječnju je prodala 10 posto od onoga što su tržili u siječnju godinu dana prije, a u prvih šest mjeseci prodaja im je bila smanjena za 50 do 60 posto. Algoritam je u tom razdoblju smanjio prodaju, i domaćih, i uvoznih naslova za 40 posto, a Školska knjiga zabilježila 30 posto slabiji promet. Izdavač Izvori, tipična mala izdavačka kuća koja nije specijalizirana, s troje zaposlenih i 112 naslova objavljenih u desetak biblioteka tijekom sedam godina postojanja, u prvoj pedeveovskoj godini nije smanjio broj naslova, zahvaljujući zadnjim unutarnjim rezervama i kojekakvu atipičnu snalaženju, koje Damir Mikuličić drži poslovnom tajnom. No, 25 naslova u 1998. izdao je u 35 posto nižoj nakladi od prethodne godine, a to čine i drugi izdavači, pa ono što je prije išlo u 1500 primjeraka, 1998. se tiskalo u 1000 komada, a naklade od 1000 smanjene su na 500 primjeraka, što smanjuje povrat sredstava i poskupljuje knjigu, a budućnost čini crnom. Sada, nakon prve godine iskustva s PDV-om i Škegrinim obećanjima, Srećko Lipovčan, glavni urednik u Erasmusu, male nakladničke kuće koja je prošle godine izdala petnaestak naslova, također razočarano kaže:
- Prošle godine nismo tiskali manje naslova nego 1997, ali sada osjećamo posljedice te činjenice. Naivno smo povjerovali tvrdnjama da će nam se posao na neki način alimentirati.
Nepodnošljiva lakoća laganja
Zbog te naivnosti troje zaposlenih u Erasmusu u prosincu je primilo umanjene plaće, mnogo niže od prosjeka ZET-a prije sporazuma s Gradom o povišenju plaća. Pritom valja reći da je Erasmus uspješan mali izdavač, dok su oni manje uspješni već dobrano oglodali osnovnu supstancu. Oni preživjeli, procjenjuju ekonomisti, tek su ove godine na pravoj kušnji.
Prije samo godinu dana ministar financija nepopustljivo je uvjeravao hrvatsku javnost kako je knjiga roba kao svaka druga, ali da će hrvatska država ipak uvažiti činjenicu da je to i kulturno dobro, pa će otkupom i subvencijama stimulirati izdavanje knjiga iz područja kulture, znanosti i obrazovanja.
- Za svaku kunu PDV-a ubranu od knjige, vratit ćemo najmanje dvostruko više ulaganjem u knjigu - šarmantno se razbacivao Škegro izjavama tih dana uoči uvođenja novoga poreznog sustava, najavljujući čak utopijske brojke od tristo novih knjižnica koje će posijati po Hrvatskoj sljedećih nekoliko godina, pa neka narod posuđuje, kad nema para za kupovanje.
Otkupljivati se trebalo putem ministarstava kulture, prosvjete i znanosti, a na pitanje koliko je u prošloj godini doista i ostvareno veliko obećanje Borislava Škegre o otkupu knjiga iz proračuna, novi predsjednik Zajednice Damir Mikuličić kratko odgovara:
- To bih i ja rado želio znati.
Koga boli javnost
Od triju ministarstva, kažu nakladnici, u otkupu knjiga i dodatnim subvencijama sustavno i redovito radi samo Ministarstvo kulture, čije se povjerenstvo sastaje svakoga mjeseca, no isplate ne ovise o njemu, nego o milosti Ministarstva financija. U Ministarstvu prosvjete povjerenstvo za otkup knjiga sastaje se jednom godišnje, a Ministarstvo znanosti ne radi niti to. Otkupi tek nešto iznimno za lektorate i s velikim zakašnjenjem subvencionira pokoje znanstveno izdanje. Sve u svemu, to su vam kao i Njavrini stambeni krediti - kaže razočarano jedan mali izdavač - rješenje dobijete, a novac kada stigne; što onemogućuje bilo kakvo planiranje.
Ministarstvo kulture otkupljuje knjige samo za 300 javnih knjižnica u Hrvatskoj, dok bi ih za 50 biblioteka u metropoli trebao otkupljivati Grad Zagreb koji to ne radi već četiri godine, što je poseban problem. A tim istim knjižnicama mali su izdavači ratne 1994. prodavali više knjiga nego danas.
Kada je riječ o raspodjeli i trošenju novca iz proračuna, dužnost je javnih institucija izvijestiti porezne obveznike o tome u što troše njihov novac.
- Ako to može u obliku oglasa objaviti Otvoreno društvo, onda to tim prije mora učiniti transparentnim svaka javna institucija u Hrvatskoj, a to na taj način ne čini niti jedno ministarstvo - kaže Srećko Lipovčan. Tek potom možemo razgovarati o kriterijima i ostalome, ovako možemo samo naklapati. U Ministarstvu prosvjete ne znate ni imena članova povjerenstva za otkup knjige.
U sveopćem gospodarskom kaosu i slomu hrvatskoga gospodarskog čuda, kome se još žuri sa službenim podacima o stanju knjige u Hrvata nakon prve godine Škegrina harača, pa nije čudo, kažu izdavači, da ih ministar krije kao zmija noge. Službenih brojki nema, nema ni istraživanja o utjecaju PDV-a na pisanu riječ, ali ono što se zna sada već debelo smrdi na izumiranje knjiga u zemlji s tisućljetnom kulturom.
Riječ koja ne obvezuje
U Ministarstvu kulture tek dovršavaju izvješće o broju otkupljenih naslova, a traje i revizija prošle godine, dok Ministarstvo financija tek treba reći koliko je ubralo poreza od nakladnika i knjižara. Među nakladnicima kruži brojka, a u nekoliko je navrata i javno objavljena procjena o uplaćenih 130 milijuna kuna (neki tvrde 150-160 milijuna), pa da živimo u zemlji u kojoj ministarska riječ obvezuje, država je prošle godine pisanoj riječi trebala vratiti povećanim otkupom i subvencijama barem 260.000.000 kuna! Stvarnost je mnogo prizemnija, jer se procjenjuje da je vraćeno tek četrdesetak milijuna ili samo trećina. Ako i lažu brojke, ne lažu odnosi. Kao što se očekivalo, Škegrinu obećanju ni traga, pa smo po svoj prilici umjesto dvije kune povrata za svaku kunu uplate poreza od knjige, dobili obrnuto: na svaku dobivenu kunu od države, knjiga joj vraća tri kune!
Tako to kaže prosjek, a u pojedinim slučajevima, kao u konkretnom slučaju Algoritma, stvari su mnogo gore. To uspješno poduzeće s pedesetak zaposlenih ostvarilo je 1998. godine 3 milijuna kuna prometa na vlastitim izdanjima objavivši 32 naslova, od čega 2 milijuna kuna u veleprodaji, na što PDV iznosi 440.000 kuna, a milijun u maloprodaji, što je daljnjih 220.000 kuna poreza. Budući da je rabat 50 posto, za toliko se više u knjižarama krajnjem kupcu obračunava porez na dodanu vrijednost, pa kad se sve zbroji, država sveukupno dobiva 1.100.000 kuna. Slijedi još 25 milijuna prometa od stranih časopisa i udžbenika (8 milijuna udžbenici, 17 časopisi), od čega je u maloprodaju otišlo 14 milijuna, a 11 milijuna u veleprodaju s rabatom od 20 posto. Kada se opet sve zbroji, državi ovaj puta odlazi 6 milijuna kuna PDV-a. Država je pak u 1998. od Algoritma otkupila knjiga u vrijednosti od nekih 200.000 kuna, što je trideset puta manje od onoga što je od njega ubrala. Algoritam, doduše, nije tipičan nakladnik, ali...
- Priča o tome da država potpomaže izdavače jednostavno ne drži vodu - kaže direktor te tvrtke Neven Antičević. - Pomaže samo one izdavače koje hoće pomagati, a to ionako može činiti i izravno, mimo natječaja.
Cinici i prosjaci
Dok je za druge europske zemlje knjiga doista njihov "duhovni, egzistencijalni minimum", kako bi to rekao predsjednik Hrvatskog sabora akademik Vlatko Pavletić, Hrvatska je jedina zemlja u Europi koja ne ulaže u pisanu riječ, nego iz nje cijedi zadnju kunu. Da su nakladnici i knjižari čak i pretjerali s procjenama o ubranom PDV-u na knjigu, onih 57 milijuna kuna za tiskanje i otkup knjiga koje je Predsjednik Republike ponosno obećao za 1999. u svome govoru o stanju hrvatske države i nacije, tek je neznatan dio onoga na što se tako svečano uoči uvođenja PDV-a obvezao ministar financija. Predsjednikova priča o tome da je "za otkup knjige i poticanje izdavaštva izdvojeno čak sedam puta više sredstava no prethodnih godina" (kojih?) stoga nije drugo do cinična, a još je ciničniji općeniti zaključak kako se "ukupnim izdvajanjima za kulturu Hrvatska približila visokim europskim standardima". "U državnom proračunu sredstva namijenjena kulturnim djelatnostima u ovoj godini, u usporedbi s proteklom, povećana su za 6.75 posto i čine oko jedan posto proračuna", izvijestio je tom prigodom zadovoljno Predsjednik, zaboravivši spomenuti koliko je ekstra pedeveovskog novca priteklo u državni proračun od kulture koja u gotovo svim zemljama Europe ima minimalnu ili nultu stopu PDV-a.
U Hrvatskoj je 2000 izdavača previše, neka ih PDV svede na pravu mjeru, izjavljuje Škegro, manipulirajući vješto brojkama, iako dobro zna da je riječ samo o registriranim nakladnicima, dok se na tržištu pojavljuje svega pedesetak ozbiljnih izdavača, kao što je i 400.000 registriranih tvrtki u Hrvatskoj. Ali nitko razuman ne računa s tolikim brojem gospodarskih subjekata.
U istoj maniri početkom ove godine iz Ministarstva financija proturili su i priču o povišenju poreza na autorske honorare: autorima će sada biti bolje, jer im odobravamo 25 posto popusta na iznos honorara, priznajući im to kao trošak, poručuju iz Ministarstva financija, ali ne kažu da su za onih preostalih 75 posto povisili stopu s 25 na 35 posto poreza, zbog čega će troškovi autorskih honorara poslodavcu porasti za 15 posto i poskupiti knjigu (i ne, nažalost, samo knjigu).
Spas u prostoru virtualnog
- U cjelini, PDV je dobar sustav jer ga u suprotnom ne bi uvelo više od stotinu zemalja i u tome nema nikakva spora. Problem je u visini stope, provedbenim propisima tog zakona u Hrvatskoj, koji nakladnika tretira kao krajnjeg kupca, te općem gospodarskom i socijalnom okruženju u kojemu je uveden - kaže Srećko Lipovčan. U zemlji s paraliziranim gospodarstvom zbog 15 milijardi DEM-a unutarnjega duga, i izdavač i čekaju mjesecima na isplatu potraživanja, ali još je gori problem distributivne mreže. Ono što se danas s Tiskom događa izdavač ima tiskovina, to se privatizacijom Mladosti dogodilo nakladnicima knjiga prije nekoliko godina, pa su problemi počeli davno prije uvođenja PDV-a, a s drakonskih 22 posto dodatne nameti na pamet samo do kraja zabetonirali jednosmjernu cestu koja vodi u bugarski model ubijanja knjige: nakon dviju godina primjene PDV-a po istoj stopi od 22 posto, Bugari su vratili nultu stopu, ali tada je već bilo kasno, jer su posljedice bile katastrofalne.
No, ako još nismo dosegnuli bugarsku stvarnost, nakladnik Damir Mikuličić upozorava da se opasno približavamo srpskom modelu:
- Knjige izlaze i u Srbiji, s naslovnicama od kartonskog otpada i u nakladama od stotinu primjeraka. Hoće li nam oni postati uzor?
Unatoč galami i prosvjedima, glas nakladnika ne čuje se kao ni glas umirovljenika, pa je knjizi u Hrvata preostalo još samo da se preseli u cyber-space. Nekoliko desetaka nakladnika otvorilo je na internetu svoje web-stranice, ali riječ je uglavnom o mrtvim adresama na kojima mjesecima nema novih podataka. No, Moderna vremena, jedna od najozbiljnijih knjižarskih kuća u Hrvatskoj, čine to prvi put vrlo ambiciozno i sveobuhvatno, kaže Nenad Bartolčić, pa će osim uobičajenih informacija, standardne prodaje putem interneta, nagradnih igara, obavijesti o izlascima novih knjiga, razgovora s autorima, recenzija itd., u dogovoru s nakladnicima objavljivati i ulomke novih knjiga. Dakako, hrvatska knjiga time postaje ekskluzivna povlastica vlasnika računala, ali kad već ne može opstati u škegrijanskom okružju, neka barem preživi u prostoru virtualnog.
Slučaj Bartola Kašića - Eutanazija oca hrvatske gramatike
Neobične odluke Ministarstva prosvjete o (ne)otkupu knjige Bartol Kašić, izabrana štiva nakladnika Erasmus za školske knjižnice ilustrativan je primjer kako se troši Škegrina crkavica za stimuliranje "društveno vrijedne knjige" za dobrobit hrvatske kulture.
Oca prve hrvatske gramatike današnjega standardnog jezika, objavljene u Rimu 1604. ne treba predstavljati obrazovanomu Hrvatu. Godine 1630. isusovac Bartol Kašić preveo je na hrvatski Bibliju, pisao rječnike, gramatike i prvi preveo Sveto pismo, ukratko, ostavio je devet kapitalnih djela za hrvatski jezik i kulturu, pa nije teško zaključiti zašto u diktaturi srpsko-hrvatskoga još donedavna u školama nije bio poželjna nastavna jedinica. Devedesetih je došlo vrijeme da se stvari stave na pravo mjesto što su dobrim dijelom obavili znanstvenici na posebnom simpoziju s kojeg je tiskan i zbornik radova. No, o Kašiću nije bilo niti jedne priručne knjige u kojoj bi prosječan čitatelj i školarac mogao naći podatke o životu, radu i ulomcima iz najvažnijih naslova velikog pisca i prevoditelja. Stoga je prije četiri godine zagrebački nakladnik Erasmus zamolio profesoricu Elizabeth von Erdmann-Pandžić, specijaliziranu za hrvatsku književnost s kraja 16. i početka 17. stoljeća, osobito za Kašića, da u sklopu Erasmusove biblioteke Školska knjižnica pripremi naslov Bartol Kašić, izabrana štiva. Na tih 140 stranica knjige u nas su napokon prvi put objavljene neke nove činjenice o piscu i ulomci nekih njegovih tekstova, a budući da je Školska knjižnica i svojevrsna školska lektira (ali ne po paradigmama Ministarstva prosvjete koje se mijenjaju svake godine), Erasmus je početkom 1997. ponudio knjigu na otkup Ministarstvu prosvjete. Ono je to glatko odbilo uz objašnjenje nadležnog činovnika da "Kašić nije u lektiri". Kašić te godine, naime, nije ušao u obveznu školsku lektiru, jer očito nije ulazio u temelje školske priče o hrvatskom jeziku.
Međutim, već sljedeća školska godina iznenada je proglašena "godinom Bartola Kašića", pa je Kašića odjednom otkrilo i Ministarstvo prosvjete. U zagrebačkoj gimnaziji koja nosi njegovo ime svečano je predstavljena brošurica o velikom isusovcu, autor koje je Vladimir Horvat, direktor Hrvatskog povijesnog instituta u Beču, crkvene organizacije. Brošurica bi zasigurno mogla dobro poslužiti da u njoj nema kardinalnih pogrešaka, od tipfelera do sasvim pogrešnih podataka, no dobila je svesrdnu potporu Sabora i Ministarstva prosvjete; tiskana je na račun Ministarstva prosvjete u nakladi od 40.000 primjeraka. Nakon kiše pohvala u uvodniku, smiješnih s obzirom na kvalitetu uratka, autor uvodnika, ministar prosvjete Božidar Pugelnik, štoviše tvrdi da je to prva knjiga uopće o Bartolu Kašiću.
Bio bi to možda tek propust neinformirana ministra, da mu izdavač Erasmus nakon proglašenja "godine Bartola Kašića" nije poslao pristojno pismo s primjerkom svoje knjige, nudeći je ponovno Ministarstvu na otkup, s obzirom na probuđeni interes za Kašića. Nakon mjesec dana uzaludna čekanja na odgovor, a potom zivkanja telefonom, ustvrdilo se da su i pismo i knjiga zagubljeni, iako su uredno urudžbirani. Slijedilo je novo pismo, novi primjerak i novi muk, da bi nakon tri mjeseca netko iz tajničke službe oko ministra javio da su to oni vidjeli, ali da nema novca.
Jedina korektna knjiga koja postoji o Bartolu Kašiću nije dospjela u škole, tamo gdje je namijenjena, što je skandalozno samo po sebi. Da je riječ o autoru tako posebna značenja kao što je Kašić za hrvatski jezik, a o njemu se u europskoj znanosti zna više no u nas, u svakoj bi pristojnoj zemlji zbog ovakva postupka netko povukao konsekvencije - zaključuje glavni urednik Erasmusa Srećko Lipovčan.
I epilog: gdje je završilo prvo izdanje brošurice s pogreškama tiskano u 40.000 primjeraka, ne zna se. Zna se samo da je tiskano drugo izdanje knjižurka s malo manje pogrešaka i može se kupiti u Knjižari MH po cijeni od 5 kuna.