Poezija Dražena Kujundžića.
***
Bježao sam vlakom,
autobusom,
autom.
Jednom i avionom.
Ravnina tvoja
muči moj
brdoviti duh.
Vjetrovi
koji ne idu nikuda
ne bistre
one koji vječno ostaju.
Njima me serviraš
na još jednu
lomaču povratka.
Rijekom ispirem mučninu
koja kroz tebe
protječe hladnija, tamnija.
Molim ju da me nosi.
Kažem joj: kada brodom pobjegnem,
Ti me ne vraćaj.
***
Volio bih da te čitam
ko u pjesmi onog kineza.
Duo Duo imena.
Al nemam šta.
Unukama koje ne viđaš
jebeš boga i kakao.
Zagledane u crtić
pustile te čekati
Tebe i tvoj kakao.
Šnite šunke i jaja
boje crvene ljuske luka
po podu
međ krhotinama.
Odbila je biti pokorna ženica
Tebi i tvojim
pijandurama.
Grah sa rebarcima
niže se zidom.
Ne sjećam se više.
Možda te je krivo pogledala.
Tebe i tvoje oči.
Sada smiruješ se tabletama.
Način oprosta tražim
pustinji u tebi koja siplje.
***
U sjeni vrbe
ljuljaju se
dječje nožice
Pas ih čuva
Zidine štite
Uniforme prate
Doručkuje ko i obično
žutu kajganu i crnu kavu
Sunce svijetli na manžetama
Trava mlada vrišteći se zeleni
Ljubi Svoje dodirom nježne ruke
Istom desnom potpisuje
Naredbe Nesreće
tuđe djece
Pokraj gole žalosne vrbe
Crvene cigle zidine ne zidaju
Horizontalne uniforme
Pas bez laveža
U vrtu ne ljuljaju se dječje nožice
***
Hrana teče do rascvjetale bradavice
cmokće prozirnim kapcima
na unajmljenim rukama
dok ona
u ogledalu garderobe pakira se
u zvjezdani celofan
Osvijetljena spušta se
Krevetić zrcali se
u njenim očnim krugovima
dok koncentrično emitira
prvotnu verziju sebe
Štikla treska rahatlokume
dvorani stranaca
izbjeglih od svojih uloga
Razmjena rukoglasovnih ekstaza
završava zgaženim opušcima
povratka u ishodište
Nad obraščićima odmotava se
utiskujući staru kožu u novu.
***
A čim sunce ledinu zazeleni
Evo i krava
Izbacuju smeđe torte na travi
Oni plavi poslužuju ih njoj
riđoj
Jedi - viču joj kao djeca blatnih nogu
Trpi - viču joj kao mladići spuštenih hlača
Šuti - viču joj kao muškarci pijanih ruku
Gledala ih mržnjom slabih
Gledala i jela
Gledala i krvarila
Gledala i plavila
U odbljesku šumskog klobuka
otvori se kapija njene glave
kroz koju ih ubrala
ubrala i skuhala
Na žlicu unijeli
Nikada iznijeli
Zagrljena gleda sunce rešetkasto
***
Zubi čisti, četkica u neseseru
U koferu
I drveni pinokio, terakota svijećnjak, par knjiga
Par godina
23 u nogama za taksi
Napisati ću novog sebe
tamo daleko, daleko
od njegove alkemije
ljubavi u silovanje
Crveno pa crveno pa crveno
Nožni prsti plešu sa
želučanom kiselinom
Krunica na retrovizoru
Baba sa vrećetinom plastičnih boca
na zebri rasuta za 0,50 lipa po komadu
Taksista u crvenom jauku, rascvjetana magnolija
smrad trulih jaja
Čopor očiju gleda, njuška, priča rukama
Bez kofera, noge mi trče
Ostanu li, on će ih zagipsati
***
U meni danas krv žubori
"slaže se sve na svoje mjesto"
Danas krvarim na novo
Novi posao, novu ljubav, novi smisao
Novo će prebiti staro i smrdljivo i stravično
i užasno
bez obzira na kišu.
Sreću vežemo za sunce,
a meni pokislom kiša nosi
rad i mir
i radimira
***
Bio si mi
poput tanjura,
plitkog, jednobojnog
Glas tvoj, nokti po ploči.
Pogled tvoj, tele pred klanje.
Bio si mi
poput
priče o umjerenosti
debelog popa.
Poput
političarke
pred izbore.
Bio si mi.
Kava bez kofeina.
Kolač bez šećera.
Pivo bez alkohola.
Poput
karanfila za 8. Mart,
bombonijere za Valentinovo,
ciglice za sestru,
pršuta za doktora,
bio si mi.