Amputacija
odrezali su mi nešto
rekli su da je bilo bolesno
trulo da je tako bolje
i da boli ali će proći
a ja se ne sjećam
što su mi odrezali
nešto mi nedostaje
a ne znam je li to ono
što su mi odrezali
ono što je bilo bolesno
ili je to nešto drugo
čega se također
ne mogu sjetiti
Sok od jabuke
sok od jabuke ugodno je iznenadio
bogat i svjež
u boci koja je podsjećala na bocu za infuziju ili urin
no to nije smetalo jer sok od jabuke domaće proizvodnje
pomaže da neko vrijeme ne razmišljaš o tome kako se
nepovratno smanjuje broj ljudi koji te bezuvjetno vole
i kako nešto tu treba hitno poduzeti
pio sam ga dok se boca nije ispraznila
sok od jabuke koji je na nepcu ostavljao trpak okus
zdravlja i prirode
želudac mi je bio pun ali usta su tražila još
dok sam ga točio iz boce široka grlića
poželio sam nekome govoriti o soku od jabuke
koji je bio savršen iako je imao okus kruške
Zrno po zrno
ne boj se
jer ostvarit će se
sve čega se bojiš
ne misli
jer misli će te uznemiriti
a to nećemo
je li tako da nećemo
zato raščetvori šipak
očisti ga i jedi polako
zrno po zrno
Kuhinja
hladno je i pada kiša a ljeto je
i da mi je kuhinja veća
sjedili bismo u kuhinji
ali sjedimo na kauču u dnevnoj sobi
sparno je u kuhinji nema dovoljno prostora
nema zraka
sjedio sam u kuhinji na tvom rođendanu
sjedio sam u kuhinji kod njenog dečka
kad je njegov prijatelj uzeo nož i objasnio
da nož treba zabiti u bubreg
priđeš sprijeda zabiješ straga
bol je neizdrživ
govorio je to u velikoj kuhinji
koja je trebala biti prozračna i svijetla
a bila je mračna
rekao je umireš polako i znaš da ti nema spasa
umireš polako i svega si svjestan
Ljušte me
ljušte me
svaki me dan oljušte
i kažu da više neće
a onda opet dođu da me ljušte
ne zamjeram im
to im je posao
što će ljudi
dođu pa me ljušte
kažu to je za moje dobro
kažu što me je manje to me je više
uvjeravam se da je tako
to je jedini napor koji je potreban
nakon njega mogu se prepustiti
i prihvatiti činjenice
očišćen od odgovornosti
Ljuštim se
čistim se
malim švicarskim nožem
odstranjujem mrtvu ljušturu
režem ono što je bolesno
mrtvo tkivo ne krvari
ali svaki je pogrešan potez
nepopravljiv
svaka posjekotina
stvara divlje meso
koje raste zauvijek
Vlaga
ormar se gura da skrije mjesto na kojem zid truli
komadi žbuke koji otpadnu guraju se pod tepih
kada ih se nakupi zamotat će se u nj i baciti
sve je dobro isplanirano
ali dogodi se da ti nešto baš ne da mira
pa pogledaš iza ormara
ili slučajno zaviriš dok nešto tražiš
pa odlomiš prvi komad žbuke
i više ne možeš prestati
guliš ciglu, beton
širiš rupe u zidovima
u njima vidiš zrak, bistrinu, čistoću
pokušavaš očistiti sve
prstima zgradu pretvoriti u prah
moraš čistiti brzo
moraš očistiti sve odjednom
samo tako zaustavit ćeš
vlagu koja se i dalje širi
Pospremanje stakalaca
stakalca se moraju pospremiti
bila su u kutiji i nigdje drugdje
jednako kao da nisu bila nigdje
jednako kao da nisu bila
netko ih rasuo pa su sad svuda i neće nestati
točan broj nije poznat ali raste
skupljamo ih
broj pronađenih premašuje broj izgubljenih
kao da se dijele, razmnožavaju
iako je to nemoguće
malena su, ovalnih rubova
u njima bi se mogla ogledati vojska mrava radnika
mogla bi poslužiti i kao povećala
vole se zavući pod nokat
u slučaju nepažnje usijecaju se u kožu
moramo paziti da ih ne udahnemo
jedno je premaleno da bi izazvalo štetu
ali ona dolaze zajedno u velikim brojevima
s nepredvidivim posljedicama
stakalca se moraju pospremiti
Potiljak
dolazi s leđa a zapravo dolazi sa svih strana
pa se skuplja u potiljku i miluje ti epifizu
ježiš se iako nisi siguran je li hladan ili topao
ježiš se jer si siguran da ti čita misli
da ti ogoljava slabost
taj dah prolazi kroz tebe kao kroz prazninu
zato što u tebi nema praznine u kojoj bi se smjestio
zato što si potpuno ispunjen nevažnim
sad želiš misliti na nešto drugo pa se sjetiš djece
kako im glavu pridržavaš upravo na tom mjestu
na spoju potiljka i vrata
i nisi siguran držiš li ruku kako bi ih obranio od tog daha
ili je dah na potiljku odjek topline poznatog dlana
Odakle
taj pogled morao bi dolaziti odasvud
ali ne čini se da je tako
osjećaš kako je važno utvrditi
iz kojeg smjera dolazi taj pogled
čini se da dolazi s leđa
kao da dolazi s mjesta na kojem nisi i kamo ne ideš
baš kao da dolazi s leđa
nekako u potiljak
s blago povišena mjesta
pod kutom od trideset ili četrdeset stupnjeva
dolazi u potiljak i kao da reže
neuhvatljiv kako god se okretao
kad legneš na trbuh dolazi iza očiju
kad legneš na leđa dolazi oko glave
počinje tamo gdje prestaje vidno polje
bježi od tvog pogleda
ili reci iskreno
tražiš ga da ga ne nađeš
kao da dolazi odatle odakle si ti mogao doći
Da
ljudi nisu potrebni jedno drugom da bi bili nesretni
dovoljni su sami sebi
svejedno se pomažemo nesebično se pomažemo
pomažemo se u svemu zalijevamo se
zajedno rastemo njegujemo se
i nesreća divno napreduje
i ako ti ikada ovo izgovorim
pitat ćeš me mislim li to ozbiljno ili se šalim
a ja ću reći da
Let
pretjerao sam protežući se
pa sam se odvojio od sebe
sad gledam sebe
drugi ja gleda mene
on je težak
točnije ja sam težak
a drugi ja
ili prvi
lagan je može letjeti
on je bezbrižan
ili ja sam bezbrižan
sve do trenutka
u kojem ne osjetim potrebu za sobom
donjem ja potreban je gornji ja
pa je najmudrije spustiti se do sebe
i zaboraviti na cijelu stvar
Staza
dovoljan je jedan korak
pogrešan ili drugačiji
da stazom za šetnju dospiješ
tamo gdje nikada nisi bio
iako znaš da jesi
zdrav razum kaže ti da mora biti tako
ali mjesto koje si zapamtio
nije mjesto na kojem se sad nalaziš
i ne radi se tu o trideset godina
koje su promijenile kuću u kojoj si živio
jednom si gotovo pao s devetog kata te zgrade
ne sjećaš se toga jer si bio mali
tako su ti rekli i ti si povjerovao
misleći kako si imao sreće
no stigne te to što te mora stići
ma koliko bio brz
a ti nikako nisi brz
i ne voziš više bicikl koji si tada vozio
i pao iza zgrade baš na ovom zavoju
ako se to doista dogodilo
vrijeme je da kreneš kući
sadašnjoj kući ili trenutnoj
ne znaš kako bi je nazvao
vrijeme je da kreneš kući
dok se još uvijek sjećaš kako ćeš je naći
Sjena
bacao si sjenu
neočekivano da pokažeš da si tu
kao zaštitu kao predah od sunca
ne želim da nestane ijedan njen dio
prizvati ju je teško ali jednostavno i čisto
i ne znaš prezireš li ili žališ one kojima nije tako
sjene ionako nisu naše
iako ne bismo mogli živjeti da ne mislimo da jesu
bacao si sjenu
granice se gube vrijeme se preskače
i tvoja sjena stopila se s mojom
sjenom koju nemam gdje baciti