Zvonimir Bajević  

Društveno-politički apel

Zagreb je u utorak 2. studenoga drugi put pohodio afrički pop glazbenik Femmi Kuti sa svojim pratećim bandom. Njegov prvi nastup prije dvije godine na otoku Trešnjevka na Jarunu ostao je u više nego dobrom sjećanju svim posjetiteljima, kao i onima koji su imali prilike vidjeti TV-snimku. Bila je to više nego dobra preporuka da Tvornica kulture bude gotovo dupkom ispunjena te večeri. Kuti je sa svojim jedanaesteročlanim bandom promovirao dva albuma: African Shrine i The Best Off. Prvi je album svojevrsni hommage njegovu ocu Feli i njegovu legendarnom klubu Shrine u Lagosu, koji je nakon njegove smrti 1997. bio zatvoren, a Femmi ga je ponovo otvorio 2000. Jedan je to od najpoznatijih afričkih klubova, a u kojemu je svojedobno Fela pronosio glas o korupciji, ugnjetavanju i neslobodi u Nigeriji, ali i inače u Africi.

Istinska ljepota i jednostavnost

Nažalost, ni danas situacija nije mnogo bolja. Afrika se bori s glađu, diktatorskim vladama, AIDS-om, korupcijom, razjedinjenošću. Gdje je otac stao, sin je nastavio. Femmijeve pjesme također na izravan način progovaraju o prethodno spomenutim problemima, a on i bend energično pronose glas o problemima svojih zemljaka, jer su uvjereni da svojom glazbom mogu inicirati socijalne promjene. Femmi je već kao šesnaestogodišnjak nastupao s ocem u njegovu 40-članom orkestru, tako da gledajući i slušajući njegov nastup dobivate dojam da je pozornica izmišljena za njega.

Koncert je u većem dijelu bio promocija albuma The Best Off, jer smo čuli većinu pjesama s albuma Fight To Win i Shoki Shoki. Dobar dio tih pjesama se mogao čuti i na Kutijevu prvom zagrebačkom koncertu, no uvijek se vraćam na to da su njegovi koncerti svojevrsni društveno-politički apeli. Naravno, glazba koju izvode ti afrički glazbenici je doista iznimna. Ritmovi, koji su se s Crnog kontinenta preselili u obje Amerike, pa i u pop glazbu, pogotovo onu recentnijeg datuma, u interpretaciji Kutijevih glazbenika poprimaju istinsku ljepotu i jednostavnost, koja je nama tako često previše komplicirana i teška.

Goleme količine energije

Fuzija jazza, funka i bluesa upotpunjena plesnim ritmovima Afrike ispunila je svaki kutak Tvornice. Bend je gotovo dva i pol sata ushićenoj publici neprestano isporučivao goleme količine energije. Uz svesrdnu pomoć problematične ventilacije to je bilo i vidljivo: ljudi su bili doslovce mokri, teško disali, no nitko nije ni pomišljao o napuštanju dvorane. Ni glazbenicima nije bilo drukčije, možda još i gore. U toj priči su najbolje prošle tri plesačice, ujedno i pjevačice, koje su oskudno odjevene svojim plesnim nastupom atmosferu dovodile do usijanja. Naravno, Femmi Kuti, alfa i omega banda, svojim je solima na različitim saksofonima, hammond orguljama, trubi, te naravno pjevanjem pokretao band. Ritam sekcija odlična, brass sekcija izvrsna, sve savršeno uklopljeno, ponudilo je svima nama prisutnima jedinstven doživljaj. Više od 1500 rasplesanih ljudi s takvim veseljem rijetko se vidi. Glazbenici su to također osjetili pa su odnekud izvukli dodatnu energiju i odužili se s nekoliko dodataka.

Jedina crna točka koncerta je bilo ozvučenje. Naime, čak je i vrućina bila podnošljivija od zvučne slike. To, naravno, ne ide na adresu glazbenika, nego na “majstore” zvuka. Preglasna projekcija, kao i nesnalaženje u glazbenima zbivanjima dobro se čulo. Stari problem s nedostatkom stručnosti i znanja u tome području ponovo je aktualizirao pitanje nepostojanja bilo kakva  obrazovanja u tom delikatnom poslu. I da sami muzičari nisu uzeli stvar u svoje ruke, tako što su davali znakove glavnom ton majstoru, koncert bi bio u ozbiljnim problemima. Nakon naporne svirke glazbenici su svoj višak energije odlučili podijeliti s publikom na plesnom podiju na obostrano oduševljenje. Kuti je i sam izjavio da rado dolazi u Zagreb upravo zbog dobre interakcije s ovdašnjim fanovima, pa ga tako možemo ponovo očekivati u skorije vrijeme.