Biserka Cvjetičanin  

Elektronički časopisi u kulturnoj komunikaciji

kolumna

Nakon ponovnog izbora predsjednika Busha, pojavili su se komentari o mogućem odlasku mnogih američkih znanstvenika i umjetnika, nezadovoljnih izbornim rezultatima, u Kanadu i Europu. Već dulje traje exodus američkih stručnjaka u neke azijske zemlje, pa se mnogi zabrinuto pitaju što će se dogoditi s Amerikom u budućnosti. Stoljećima su se u SAD useljavali ljudi u potrazi za poslom i boljom egzistencijom, a danas je na djelu preokret. Tim povodom američki uvodničar David Rieff u rimskom tjedniku Internazionale ističe da je Amerika izabrala Busha povodeći se za kulturnim, a ne političkim kriterijima. Izborna baza na kojoj počiva pobjeda predsjednika Busha, piše Rieff, pokazuje, kao i 2000., da su je više motivirala pitanja kulturnih i moralnih vrijednosti (istospolni brakovi, pobačaj itd.), nego rat protiv terorizma ili gospodarstvo. Američko društvo podvojenog je mišljenja i između dva “bloka” vlada nerazumijevanje: s jedne strane religiozna i revna Amerika predsjednika Busha, sklona političkom unilateralizmu i kulturnoj izolaciji, u najmanju ruku naspram postreligijskih društava Zapadne Europe, a s druge laička Amerika, koju obilježavaju multikulturalnost i kozmopolitizam.

Pad kulturne razmjene SAD-a

Bez obzira na pojednostavljenu tezu dvaju “blokova”, stoji činjenica da kulturna razmjena u SAD-u doživljava pad, i kako upozorava najnovija američka studija Cultural Diplomacy: Recommendations and Research, “međunarodna kulturna i znanstvena razmjena dramatično je opala posljednjih osam godina”, što vodi kulturnoj izolaciji. Godišnje aktivnosti u kulturnoj razmjeni smanjile su se od 45.000 u 1995. na 29.000 u 2002. godini. Studija također pokazuje trend smanjivanja fondova za inicijative u kulturnoj razmjeni, sugerirajući da su takvi projekti sve manje vladin prioritet. Ulaganje u javnu i kulturnu diplomaciju smanjilo se za 20 posto u razdoblju od 1995. do 2002. U studiji se naglašava da bi se financiranje programa kulturne razmjene trebalo znatno povećati u 2005. godini, te da posebnu važnost treba dati novim programima i sustavima kulturne razmjene.

A što se događa s kulturnom razmjenom u svijetu u prvim godinama novog stoljeća? Kulturna razmjena danas pronalazi nove puteve i načine realizacije, osobito zahvaljujući najnovijim komunikacijskim tehnologijama, pa postaje već teško i prisjetiti se klasičnih oblika razmjene i suradnje. Multimedijske prezentacije, interaktivni pristupi, transsektorski clusteri, uvjetuju drukčiju komunikaciju kojih važan dio čine i elektronički časopisi (e-journals).

U posljednjih desetak godina sve veći broj časopisa prelazi iz papirnatog u elektronički format, osobito u prirodnim i tehničkim znanostima, medicini, pravu, sporije u društvenim znanostima. Pozitivna obilježja su evidentna: lakši pristup i pretraživanje, brže cirkuliranje i diseminacija ideja i spoznaja, širenje dijaloga na daleko veći krug ljudi, mnogo manji troškovi (tiskanja, slanja časopisa), mogućnost upotpunjavanja tekstova slikom, zvukom itd., otvaranje novih pogleda na istraživanja, analize, različita područja stvaralaštva. Elektronički časopis može uključivati žive “linkove” na bibliografije ili baze podataka.

Rast elektroničkih časopisa

Drugim riječima, elektronički časopisi slijede brzi tehnološki razvoj i njihov broj naglo raste (samo na kanadskom Sveučilištu u Calgaryju u posljednjih pet godina upisano je 6000 elektroničkih časopisa, a broj pristupa godišnje se povećava za 50 posto, što nijedan tiskani časopis ne bi mogao ostvariti). Zasad je najveći broj časopisa dostupan u oba oblika, elektroničkom i tiskanom, ali “papirnati” časopisi sve više ovise o velikim nakladnicima koji pronalaze svoj (komercijalni) interes u okupljanju i izdavanju časopisa većeg broja sveučilišnih, znanstvenih i drugih institucija, na primjer Elsevier koji izdaje oko 1700 časopisa, Kluwer, Sage.

Istraživanja, međutim, pokazuju da korištenje tiskanih časopisa opada te da časopisi koji su se malo koristili u tom obliku postaju daleko posjećeniji u elektroničkom obliku. Sve ovo ne znači nestanak tiskanih časopisa, nego će se kao i cjelokupna izdavačka industrija morati prilagođavati promjenama i novim uvjetima. Naime, riječ je o promjeni “formata”, a ne ideja i sadržaja, o razvoju tradicionalnih metoda nakladništva u “netradicionalnije” metode, pa se stoga treba složiti s Nicholasom Carrom, autorom knjige Does IT Matter? (Harvard Business School Press, 2004.) – sve je to samo infrastruktura. Uvijek su važniji, kaže ovaj autor, pozitivni aspekti, pa u tom pravcu, da se vratim na početak članka, treba gledati i mogući američki braindrain.