Analiza izvanrednog profesora s Ekonomskog fakulteta u Splitu
Prije nego se dohvatimo mogućeg utjecaja eksploatacije nafte na turistički industriju u RH svakako je važno istaknuti nekoliko ključnih dilema našeg turizma, a posebice kad govorimo o njegovu utjecaju na ukupnu ekonomiju Hrvatske.
Ti aspekti izgledaju otprilike ovako:
1. U Republici Hrvatskoj, usprkos evidentno značajnom udjelu turističkog prihoda u nacionalnoj bruto bilanci, nema konsenzusa o značaju turističkog gospodarstva ni na razini Vlade, ni na razini makroekonomske struke. Posljedice takvog nesuglasja se ogledavaju kroz niži prihod turističkog gospodarstva od mogućeg i kroz rizične projekte kojima se može dugoročno ugroziti nacionalno turističko gospodarstvo.
2. Pojedini makroekonomisti svoj stav generaliziraju na način da tvrde da se turizam državi ne isplati. U slučaju RH to se ne može ekonometrijski dokazati s obzirom na to da su ranijih godina već izvršena značajna ulaganja u prometnu infrastruktura, što je preduvjet rasta turističkog prometa. U turističkom gospodarstvu Republike Hrvatske danas prevladavaju investicije privatnog sektora, a značajan dio ulaganja koja se mogu smatrati troškovima turističkog razvoja na lokalnim razinama se pokriva iz budžeta jedinica lokalne samouprave. I ta činjenica osporava tvrdnju da se u slučaju Republike Hrvatske "turizam ne isplati". Jedino što može argumentirati stav o "neisplativosti turizma" za državu je činjenica da od turističkog prihoda državi ostaje PDV, dok se preostali dio prihoda prelijeva direktno i indirektno turističkim dionicima (turistički subjekti i lokalno stanovništvo koje se bavi turističkom djelatnošću). Globalna praksa dokazuje da razvijeno turističko gospodarstvo maloj zemlji (u koju kategoriju Republika Hrvatska spada brojem stanovnika) osigurava društvenu i socijalnu stabilnost, uštede financijskih transfera države koji su u funkciji sprječavanja socijalnih i društvenih nemira. U periodima recesije devizni prihod od turizma maloj zemlji osigurava i jednostavnije servisiranje godišnjih obaveza inozemnim kreditorima. U svjetlu navedenog postavlja se pitanje ima li u Republici Hrvatskoj turizam alternativu?
Uvažavajući globalne trendove razvijenih ekonomija zemalja koje također ostvaruju značajan turistički prihod, postoje alternative, ali dobra praksa sugerira one varijante koje nisu u koliziji s turističkim gospodarstvom, već kroz njega šire tržište i koriste ga kao specifičnu promociju. Tako se u razvijenim ekonomijama, u kojima je prihod od turističke djelatnosti značajan u BDP-u, danas potiču razvoj inovativnih informatičkih tehnologija, razvoj i proizvodnja obnovljivih izvora energije, proizvodnja ekološke hrane, crpljenje, flaširanje i distribucija pitke vode i dr.
Idu li platforme i turizam skupa?
Kako u kontekstu takvih trendova razvijenih ekonomija analizirati prijedlog realizacije projekta istraživanja ugljikovodika u Jadranu koji potiče upravo Vlada Republike Hrvatske, odnosno Ministarstvo gospodarstva?
Prema predstavljenom modelu podjele dobiti s koncesionarima koji bi crpili naftu i plin u Jadranu, godišnji prihod Republike Hrvatske iz tog projekta bi iznosio otprilike jednu stotinu trenutnog godišnjeg prihoda od turizma. Svaki dodatni prihod u BDP-u je dobrodošao, ukoliko ne ugrožava djelatnosti koje godišnje osiguravaju znatno veći prinos. S obzirom na rast ekoloških incidenata na morskim prostorima u kojima se vrši ekstrakcija ugljikovodika, ova problematika s aspekta ekonomske logike zahtijeva kompleksnu cost-benefit analizu, posebice s obzirom da je Vlada odlučila u koncesiju ponuditi 90 posto hrvatskog dijela Jadrana, koji je za razliku od drugih morskih područja (na kojima se ovakve aktivnosti provode u značajnijem obujmu) malo i poluzatvoreno more.
Upravo zbog tih specifičnosti Jadrana i bivša Jugoslavija je privrednim reformama iz sredine 1960-ih ograničila moguće aktivnosti u ovoj sferi. Italija je definirala zone u kojima provodi te aktivnosti na područja u kojima ne razvija turizam, ili turistička ponuda nije vezana uz more (npr. Venecija). Prema javno dostupnim podacima, na talijanskoj strani Jadrana je aktivno tek sedam platformi, od kojih su neke u neposrednoj blizini obala koje nikada nisu ni bile u turističkoj valorizaciji. Uz par platformi na sjevernom dijelu hrvatskog Jadrana postojeće opterećenje morskog prostora ovim aktivnostima u usporedbi s planiranim koncesioniranjem 90 posto hrvatskog teritorijalnog mora je zanemarivo. U istom kontekstu treba promatrati i rizike zauljenja i većih ekoloških incidenata po turističkog gospodarstvo.
Koliko nam je turizam važan?
Ako oko nečeg ne treba biti sumnje onda je to činjenica da je turizam strateška grana našeg nacionalnog gospodarstva. Tako je RH prema globalnim ekonomskim kriterijima klasificirana kao:
4. na svijetu prema udjelu broja zaposlenih u turizmu u odnosu na ukupan broj zaposlenih;
4. na svijetu prema udjelu turističkog gospodarstva u nacionalnom BDP-u;
13. na svijetu po broju registriranih hotelskih soba u odnosu na broj stanovnika (ovogodišnje značajne investicije u ovoj sferi će je sljedeće godine pozicionirati još više);
23. u svijetu po ukupnom broju međunarodnih turističkih dolazaka (što je za malu zemlju vrlo visoki rang);
33. u svijetu prema indeksu konkurentnosti nacionalne turističke ponude;
43. u svijetu prema broju prirodnih resursa zaštićenih UNESCO-ovom svjetskom baštinom.
Ovi pokazatelji, uz niz drugih prema standardiziranim makro ekonomskim kriterijima na globalnoj razini, svrstavaju turizam kao gospodarsku granu Republike Hrvatske u stratešku kategoriju, te bi ova djelatnost vladinim mjerama tako i trebala biti tretirana. Je li u praksi doista tako?
Sama ideja da se na 90 posto našeg dijela Jadrana eksploatiraju ugljikovodici nam sugerira odgovor na to pitanje, ali pogledajmo što kažu konkretni globalni pokazatelji:
Po postotnom udjelu državnih ulaganja u turizam Hrvatska je na 124. mjestu u svijetu;
Po postotnom udjelu vladinih mjera potpore turističkom gospodarstvu Hrvatska je na 37. mjestu u svijetu;
Po učinkovitosti marketinških aktivnosti na nacionalnoj razini u cilju privlačenja novih turističkih segmenata Hrvatska je na 45. mjestu u svijetu;
Po regulacijama vezanim uz zaštitu okoliša Hrvatska je na 57. mjestu u svijetu;
Prema broju zaštićenih područja, koja predstavljaju jedan od temelja konkurentnosti turističke ponude Hrvatska je na 89. mjestu u svijetu;
Navedeni podaci predstavljaju svojevrstan ekonomski paradoks, obzirom da 30 posto stanovništva Republike Hrvatske direktno, ili indirektno, živi od turizma, a ove će godine ukupni turistički prihod doseći 8 milijardi eura. Iz te izviđajne analize evidentni su uzroci slabosti nacionalne turističke ponude. Ista se još uvijek temelji na očuvanim prirodnim ljepotama i čistoći hrvatskog dijela Jadrana (rangirano kao 3. more po čistoći na prostoru Europe). I ta činjenica argumentira ekonomsku nelogičnost prijedloga projekta istraživanja ugljikovodika u Jadranu. U tom se kontekstu do danas nije izjasnilo ni resorno Ministarstvo turizma, pa se stječe dojam kao da se prešućuje moguće posljedice koje nisu isključivo u ekonomskoj sferi.
Bez ekonomskog opravdanja
Postoji li uopće ekonomska logika Vlade RH za predlaganje projekta istraživanja ugljikovodika u Jadranu? U nastojanju da se pokuša ekonomski opravdati lobiranje aktualne hrvatske Vlade za taj projekt treba analizirati raspodjelu ukupnog turističkog prihoda na razini države. Postojeći oblik raspodjele tog prihoda je i argument pojedinim makroekonomistima da se turizam državi ne isplati. Takva se tvrdnja i može argumentirati u situaciji kada zemlja koja planira razviti turizam nema izgrađenu prometnu i drugu infrastrukturu. U slučaju Republike Hrvatske to nije tako, te će ugrožavanje sigurnog godišnjeg prihoda od turizma imati reperkusije i na servisiranje kreditnih zaduženja države zbog izgradnje mreže autocesta. Argument neisplativosti turističkog gospodarstva za državu se brani činjenicom da od turizma u prihodu državnog proračuna završava naplaćeni PDV. No, pritom se zaboravljaju prateći prihodi proračuna od turističkih subjekata i njihovih zaposlenika, kao i multiplikativni učinci turizma koji prema nekim analizama za Republiku Hrvatsku mogu iznositi dodatnih 30 posto na godišnji turistički prihod.
Širi aspekt promatranja tijekova novca od turističkog gospodarstva i multiplikativnih učinaka vodi u smjeru ekonomskog paradoksa. U scenariju ugroze turističkog gospodarstva Republike Hrvatske posljedicama projekta, BDP će trpjeti gubitak u dijelu turističkog prihoda od naplaćenog PDV-a. Paradoks se ogleda u činjenici da se takvom analizom zanemaruju mogući enormni gubici od turističkog prihoda koje će trpjeti turistički dionici i jedna trećina hrvatskog stanovništva koje direktno, ili indirektno, ostvaruje prihod od turizma i koje je aktualnoj Vladi dalo legitimitet.
Ovisno o mogućim štetnim scenarijima po turističko gospodarstvo, može se raditi o iznosima koji mogu trajno ugroziti socijalno i društveno stanje značajnog dijela stanovništva Republike Hrvatske. Pored njih ekonomske posljedice takvih scenarija će trajno trpjeti svi turistički subjekti i pojedinci čiji je ukupni udjel u godišnjem prinosu od turizma 3 do 4 puta veći od prihoda Republike Hrvatske.
Poduži popis posljedica projekta
Koje su posljedice istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Jadranu na turističko gospodarstvo Republike Hrvatske? Da previše ne filozofiramo, posljedice su značajne i brojne:
Smanjivanje prihoda Republike Hrvatske od turizma;
Značajno smanjivanje prihoda lokalnog stanovništva u priobalju i na otocima;
Trajno zaustavljanje trenda rasta zapošljavanja i samozapošljavanja stanovništva Republike Hrvatske u turizmu;
Socijalne posljedice po lokalno stanovništvo otoka i priobalja zbog značajnog smanjenja godišnjeg prihoda (od turizma);
Značajni gubitci turističkog prihoda jedinica lokalne samouprave (JLS-a) u čijem će se akvatoriju vršiti istražna bušenja i ekstrakcija ugljikovodika, te uneravnoteženje godišnjih budžeta tih JLS-a;
Trajna ugroza cruising turizma u akvatoriju Republike Hrvatske;
Značajno smanjivanje prihoda od nautičkog turizma i narušavanje imidža RH koja se danas percipira tipičnom nautičkom zemljom;
Smanjivanje udjela turista s platežno potentnijih emitivnih tržišta u ukupnoj strukturi gostiju RH (globalna iskustva);
Gubitak dijela prihoda od ronilačkog turizma zbog narušavanje imidža RH kao očuvane ronilačke destinacije;
Gašenje svih aktivnosti ronilačkog turizma u akvatoriju istražnih bušenja i platformi, te smanjenje komercijalnog turističkog ronjenja na Jadranu;
Snižavanje atraktivnosti i ugrožavanje poslovanja Nacionalnih parkova i Parkova prirode na moru (Mljet, Lastovsko otočje, Kornati, Telašćica, Brijuni);
Slabljenje učinkovitosti svih oblika marketinga u turizmu (ugroza turističkog identiteta priobalja RH);
Ugroza standarda održivog i odgovornog turizma RH – onemogućavanje ostvarivanja premijskog dodatka u cijenama turističkih proizvoda i usluga, snižavanje cijena i zarade u turističkom gospodarstvu priobalja;
Smanjivanje interesa za domaća i inozemna ulaganja u turističkom gospodarstvu;
Snižavanje globalnog indeksa konkurentnosti nacionalne turističke ponude RH zbog sniženja čistoće Jadrana;
Narušavanje vizualnog imidža turističke ponude priobalja RH;
Narušavanje postojećeg imidža marke nacionalne turističke ponude zbog zauljenja i mogućih polucija Jadrana;
Nemogućnost naknade šteta na lokalnim razinama (i stanovništvu) s nacionalne razine u slučaju ekoloških incidenata;
Erupcije plina u procesima istraživanja u teritorijalnom moru rezultirati će paničnim odlaskom turista i negativnim publicitetom za buduće sezone;
Police osiguranja s nepotpunim i nedovoljnim pokrićem svih rizika koji se mogu ostvariti po Republiku Hrvatsku i lokalno stanovništvo;
Aktivnostima istražnih bušenja, a posebice ekstrakcijom ugljikovodika u podmorju se potiče tektonska aktivnost tla (znanstveno dokazano), što će trajno narušiti turistički imidž Republike Hrvatske kao zemlje sigurne od zemljotresa;
Obustavljanje inozemnih investicija u turističko gospodarstvo;
Rast nezaposlenosti, smanjivanje nataliteta i iseljavanje stanovništva s otoka;
Doprinos projekta negativnim klimatskim promjenama u akvatoriju Jadrana;
Smanjenje razine platežne moći stanovništva otoka i priobalja – ograničenje tekućih investicija u turističko gospodarstvo;
Trend smanjivanja nataliteta na otocima i u priobalju uzrokovati će nedostatak djelatnog kadra u priobalju;
Ozbiljni ekološki rizici po krajobraz koji je temelj turističkog gospodarstva priobalja;
Zakonske neusklađenosti i neadekvatno regulirana zakonska platforma za projekte koji mogu rezultirati katastrofalnim gubitcima po turističko gospodarstvo i standard stanovništva priobalja;
Niveliranje procjena rizika projekta po turističko gospodarstvo na razini Vlade RH prema standardima Norveške (gdje su platforme 100 km udaljene od obale), Škotske (gdje su platforme u epikontinentalnom pojasu) i dijelova priobalja Italije, Kalifornije i Australije (gdje se prakticiraju drugačiji oblici i vrste turističke ponude, nego što je to slučaj u akvatoriju istočnoga Jadrana);
Nedovoljna informiranost stanovništva otoka i priobalja o posljedicama projekta istraživanja i ekstrakcije ugljikovodika po turističko gospodarstvo i godišnji prihod stanovništva – mogućnost socijalnih nemira – dodatna ugroza turističkog gospodarstva priobalja;
Toksične isplake i drugi otpadni materijal kao posljedica istražnih bušenja trajno će ugroziti postojeći turistički imidž RH i zdravlje turista i lokalnog stanovništva.
Nakon svega gore navedenog možemo se zaključno zapitati je li ovaj projekt samoubojstvo našeg turizma?
Meksički zaljev Mediterana?
Republika Hrvatska je danas i članica Europske unije, pa problem treba promatrati i kroz činjenicu da se projekt istraživanja ugljikovodika u Jadranu temelji na konceptu paleoindustrijalizacije, na što afirmativno ne gledaju relevantni inozemni ulagači, ni vlade zemalja Unije koje Jadran smatraju europskom rivijerom. Takvi su projekti prihvatljivi za nerazvijene zemlje, na područjima u kojima turizam nije razvijen. Svaki, čak i najmanji ekološki incident u akvatoriju Jadrana imat će značajne posljedice zbog krškog karaktera istočne jadranske obale. Hitnost u donošenju zakonskih i drugih odredbi kojima se nastoji regulirati realizaciju ovoga pored onemogućavanja izrade relevantne cost-benefit analize otvara i mnoge druge dileme koje će Republici Hrvatskog generirati negativni publicitet u institucijama Europske unije. Čak 29 istraživačkih područja veličine od 1020 do 1635 km2 predstavljalo bi problem za relevantan monitoring i za ekonomski mnogo razvijenije zemlje od Republike Hrvatske. Republika Hrvatska trenutno ne raspolaže tehničkim sredstvima niti da odsuče 3 teretna broda koja su stradala u nevremenu pred par mjeseci kod Splita, a kamoli da pravovremeno reagira na onečišćenja mora. 25-godišnja koncesija 90 posto hrvatskog dijela Jadrana pitanje koje postavljaju zagovornici projekta: "Jeste li za to da Hrvatska bude mala Norveška?" preformulira u pitanje "Prihvaćate li rizik da Hrvatski Jadran postane mali Meksički zaljev?" O tim rizicima pišu i eminentni turistički eksperti na globalnoj razini. Britanski The Guardian je objavio već nekoliko članaka na temu istraživanja ugljikovodika u Jadranu. U člancima drugih medija međunarodni turistički eksperti upozoravaju na rizike provedbe takvog projekta po turističko gospodarstvo jedne od najboljih europskih destinacija. Paul Bradbury, jedan od relevantnih turističkih eksperata, u Guardianu projekt kvalificira "samoubojstvom hrvatskog turizma".
Bez obzira na to iznosi li mogući godišnji prihod od tog projekta za Republiku Hrvatsku 400 milijuna dolara (izračunato standardiziranim ekonometrijskim alatima), ili 1 milijardu dolara (prema tvrdnji Agencije za ugljikovodike, bez pojašnjenja metodologije izračuna), činjenica je da se već realizacijom istraživanja ugrožava godišnji turistički prihod Republike Hrvatske od 8 milijardi eura. Sve što se ostvari projektom istraživanja ugljikovodika predstavljat će prihod državnog proračuna, a tri četvrtine svega što se izgubi od turističkog prihoda će predstavljati isključivo gubitak trećine hrvatskog stanovništva koje se bavi turizmom. Nije poznato da je Vlada Republike Hrvatske regulirala procedure kojima će te gubitke nadoknaditi ni lokalnim JLS-ima, a pogotovo turističkim subjektima i stanovništvu priobalja.
Turistički proizvodi temeljeni na kriterijima odgovornog i održivog turizma podnose premijsku (višu) cijenu, jer ih odabiru imućniji turistički segmenti koji prihvaćaju da u cijeni bude uračunat i dodatak koji se koristi za unapređenje resursa koji se troše, zbrinjavanje turističkom valorizacijom nastalih onečišćenja i ekološku rentu. Imućnija turistička klijentela varijable odgovornosti i održivosti ne personificira isključivo kroz konkretan turistički proizvod, već i kroz nacionalni imidž turističke zemlje u koju odabire putovati. Nakana realizacije toga projekta kvalificira nacionalni turistički imidž Republike Hrvatske daleko od odgovornog i održivog turizma.