U stavcima poput Sarabande do izražaja dolazi Hantaïjev specifičan osjećaj za protočnost skladbe u kojem se fraze prelijevaju jedna u drugu, što otklanja svaki mogući osjećaj težine, koji se vrlo često događa pri izvođenju sarabandi iz Bachovih Engleskih suita
Uz recital čembalista Pierrea Hantaïja, održan na Varaždinskim baroknim večerima 21. rujna 2015.
Čembalistički recitali u Hrvatskoj nisu učestala pojava, pogotovo ako nije riječ o recitalima domaćih umjetnika, među kojima recitale na čembalu ponajviše održavaju Višnja Mažuran, začetnica aktivnog muziciranja na čembalu u Hrvatskoj i, u nešto manjoj mjeri, Pavao Mašić i Krešimir Has. Veliko iznenađenje stoga predstavljaju recitali stranih umjetnika, osobito onih koji su se već u inozemstvu potvrdili uspješnima. Među takvima (vjerojatno prvo) mjesto zauzima i francuski čembalist Pierre Pierre Hantaï.
Protočna lakoća Varaždinska crkva sv. Florijana bila je dovoljna da primi sve znatiželjnike, koji su htjeli čuti doista majstorsko muziciranje na čembalu. “Koncert pod svijećama” započeo je Preludijem, fugom i allegrom, BWV 988 Johanna Sebastiana Bacha u kojima je već na samome početku koncerta Hantaï pokazao svoje znalačko umijeće vladanja čembalom. Isto je uslijedilo u Bachovoj Četvrtoj engleskoj suiti u F-duru. U stavcima poput Sarabande do izražaja dolazi njegov specifičan osjećaj za protočnost skladbe u kojem se fraze prelijevaju jedna u drugu, što otklanja svaki mogući osjećaj težine, koji se vrlo često događa pri izvođenju sarabandi iz Bachovih Engleskih suita. Niz suita nastavio se Suitom u d-molu Georga Friedricha Händela, koja je poslužila kao primjer Hantaïjeva dobrog razumijevanja stilskih razlika između Bacha i Händela, a njegova virtuoznost naročito je zabljesnula u Uvertiri operi Pastor Fido.
Osjećaj za smislenu organizaciju Drugi dio koncerta pripao je trima stavcima Françoisa Couperina: La Forqueray, Osmom preludiju i La Petite-Pince-sans-Rire. Osjećaj za smislenu organizaciju koncertnoga programa također je odlika koja bi trebala krasiti brojne glazbenike, a sigurno se može reći da taj osjećaj ima i Pierre Pierre Hantaï, koji je nakon samo triju stavaka Françoisa Couperina izveo još jednu, ovaj put Treću englesku suitu u g-molu, u kojoj je, baš kao i u prvome dijelu koncerta, pokazao majstorski smisao za predenje melodijskih niti koje je Bach majstorski upleo u svoju zbirku namijenjenu nepoznatom engleskom aristokratu. Za sam kraj koncerta preostala je virtuozna skladba Les Tourbillons Jeana-Philippea Rameaua, u kojoj je Hantaï publici samo potvrdio svoje umijeće muziciranja na čembalu uz besprijekorne artikulacije i sjajno fraziranje.
Sasvim zasluženo, festivalsko vijeće Varaždinskih baroknih večeri, proglasilo je Pierrea Hantaïja laureatom nagrade Jurica Murai za najbolju interpretaciju na 45. Varaždinskim baroknim večerima. Ovakvi recitali sjajan su primjer da je čembalo instrument koji je u Hrvatskoj publici još uvijek nepoznanica kada je u pitanju solističko sviranje (o continuu ne treba previše govoriti s obzirom na činjenicu da se još uvijek continuo više ili manje izvodi na prastarim Neupertovim instrumentima). Instrumentarij u Hrvatskoj i dalje predstavlja znatan problem, naročito u pogledu nedostatka majstorskih instrumenata, pa se tako dogodilo da je i ovaj koncert izveden na serijskome instrumentu, koji je u rukama sjajnog umjetnika (i uz tehničke preinake) zvučao znatno briljantnije i bolje nego inače. Stoga valja mašti prepustiti razmišljanje o tome kako bi cjelokupni program zvučao na još boljem instrumentu. Valjda će se stvari promijeniti potaknute upravo ovakvim recitalima.