Jedan kafić, brojne avanture
Jedne kasnokolovoške večeri Silva je u svom omiljenom kafiću, kao i uvijek, pijuckala kolu. Pijuckala ju je, kao i uvijek, u muškom društvu. Ovaj put bio je to Kornel, lik s kojim je upravo na moru bila odradila jednu tipično neobaveznu ljetnu avanturu. Reda radi, pristala je otići na piće s njim, iako ga se, zapravo, htjela što prije riješiti. Za avanturu je, doduše, bio dobar, ali čim je trebalo prijeći s neverbalne na verbalnu komunikaciju postalo je jasno da tu ničeg ozbiljnijeg neće biti. On je piljio u nju pogledom zaljubljenog teleta, ona je očajnički nastojala biti pristojna. “Rastanimo se kao prijatelji,” prelomila je nakon nekog vremena, iako joj, naravno, nikakvo prijateljstvo nije bilo ni na kraj pameti. Ljeto je bilo gotovo i bilo je vrijeme da se krene dalje. Pa je i krenula. On ju je još nekoliko puta pokušao nazvati, slao joj dramatične srcedrapateljne poruke, a ona ga je ignorirala. Na kraju je odustao i zaboravio je, kao što je i ona već bila zaboravila njega.
***
Jedne kasnorujanske večeri Silva je u svom omiljenom kafiću, kao i uvijek, pijuckala kolu. Pijuckala ju je, kao i uvijek, u muškom društvu. Ovaj put bio je to Rudi, frend kojem je služila kao rame za plakanje. Reda radi, pristala je otići na piće s njim, iako ga se, zapravo, htjela što prije riješiti. Za neobavezna je druženja, doduše, bio dobar, ali čim je krenuo s jadikovkama o svojoj neostvarenoj ljetnoj romansi, postalo je jasno da večer neće biti osobito zabavna. On je cendrao, ona je očajnički nastojala biti pristojna. “Ma sve će biti u redu,” prelomila je nakon nekog vremena, iako je, naravno, znala da neće. Znala je da od te njegove priče neće biti ništa i da je vrijeme da se krene dalje. Samo što on nije krenuo. I dalje je odabranicu svoga srca pokušavao nazvati, slao joj dramatične srcedrapateljne poruke, a ona ga je ignorirala. Na kraju je odustao i zaboravio je, kao što je i ona već bila zaboravila njega.
***
Jedne kasnolistopadske večeri Silva je u svom omiljenom kafiću, kao i uvijek, pijuckala kolu. Pijuckala ju je, kao i uvijek, u muškom društvu. Ovaj put bio je to Lino, lik s kojim je upravo na jednom službenom putu bila odradila jednu tipično neobaveznu poslovnu avanturu. Reda radi, pristala je otići na piće s njim, iako ga se, zapravo, htjela što prije riješiti. Za avanturu je, doduše, bio dobar, ali čim je trebalo prijeći s neverbalne na verbalnu komunikaciju postalo je jasno da tu ničeg ozbiljnijeg neće biti. On je piljio u nju pogledom zaljubljenog teleta, ona je očajnički nastojala biti pristojna. “Rastanimo se kao kolege,” prelomila je nakon nekog vremena, iako joj, naravno, nikakva kolegijalnost nije bila ni na kraj pameti. Putovanje je bilo gotovo i bilo je vrijeme da se krene dalje. Pa je i krenula. On ju je još nekoliko puta pokušao nazvati, slao joj dramatične srcedrapateljne poruke, a ona ga je ignorirala. Na kraju je odustao i zaboravio je, kao što je i ona već bila zaboravila njega.
***
Jedne kasnostudenske večeri Silva je u svom omiljenom kafiću, kao i uvijek, pijuckala kolu. Pijuckala ju je, kao i uvijek, u muškom društvu. Ovaj put bio je to Stipe, frend kojem je služila kao rame za plakanje. Reda radi, pristala je otići na piće s njim, iako ga se, zapravo, htjela što prije riješiti. Za neobavezna je druženja, doduše, bio dobar, ali čim je krenuo s jadikovkama o svojoj neostvarenoj romansi na jednom službenom putu, postalo je jasno da večer neće biti osobito zabavna. On je cendrao, ona je očajnički nastojala biti pristojna. “Ma sve će biti u redu,” prelomila je nakon nekog vremena, iako je, naravno, znala da neće. Znala je da od te njegove priče neće biti ništa i da je vrijeme da se krene dalje. Samo što on nije krenuo. I dalje je odabranicu svoga srca pokušavao nazvati, slao joj dramatične srcedrapateljne poruke, a ona ga je ignorirala. Na kraju je odustao i zaboravio je, kao što je i ona već bila zaboravila njega.
***
Jedne kasnoprosinačke večeri Silva je u svom omiljenom kafiću, kao i uvijek, pijuckala kolu. Pijuckala ju je, kao i uvijek, u muškom društvu. Ovaj put bio je to Predrag, lik iz firme na kojega je nedavno bacila oko. Reda radi, pristao je otići na piće s njom, iako je se, zapravo, htio što prije riješiti. Za posao je, doduše, bila dobra, ali čim je trebalo prijeći s poslovne na privatnu komunikaciju, postalo je jasno da tu ničeg ozbiljnijeg neće biti. Ona je piljila u njega pogledom zaljubljenog teleta, on je očajnički nastojao biti pristojan. “Rastanimo se kao prijatelji,” prelomio je nakon nekog vremena, iako mu, naravno, nikakvo prijateljstvo nije bilo ni na kraj pameti. Ponesrećeni se dejt bližio kraju i bilo je vrijeme da se krene dalje. Pa je i krenuo. Samo što ona nije krenula. I dalje je odabranika svoga srca pokušavala nazvati, slala mu dramatične srcedrapateljne poruke, a on ju je ignorirao. Na kraju je odustala i zaboravila ga, kao što je i on već bio zaboravio nju.
***
Jedne kasnosiječanjske večeri Silva je u svom omiljenom kafiću, kao i uvijek, pijuckala kavu. Pijuckala ju je, kao i uvijek, sama. Jedino društvo bio joj je njezin laptop, za kojim bi, besramno koristeći čari besplatnoga interneta, satima skidala filmove, slušala ljigave pjesmuljke i, u nedostatku vlastitoga života, proučavala na Facebooku što se događa u životima ljudi koji život imaju. Ovaj put je, međutim, veza pukla, a s njome i Silvin doticaj sa stvarnim svijetom – ili barem onime što je za nju bio stvarni svijet. I što sad? Nije joj se išlo kući, u prazan stan i prazan krevet. Stoga je odlučila, prvi put u životu, napisati nešto kreativno. Otvorila je Word, želeći napisati priču o nepostojećim ljubavnicima i nepostojećim prijateljima. Ali najteže je priču bilo početi. A onda se dosjetila – treba je početi nečim efektnim. Recimo, nekom zvučnom aliteracijom. Nešto tipa “Jedne kasnokolovoške večeri...”
Fenomen pacijentice Mirne potvrđuje recentna istraživanja navedena u uvodnom tekstu ovog temata. Nakon bolnih događaja, primorana na odabir između punog Facebooka i praznog Worda, protagonistica se odlučuje na Word i pisanje. Siguran sam da brojne “mirne” i “nemirne” ovog svijeta čine isti odabir, a tim je više potrebno hitno djelovanje literoterapeutskog kolektiva.
Mirnin cilj odgovara kafkijanskom proznom stilu u smislu izbjegavanja linearnog napretka prema kraju, odnosno inzistiranja na događajnoj petlji. Tako se ponavljaju situacije, romantične teme, motivi, pa čak i pojedine riječi, slogovi i slova. U medicinskom žargonu, može se reći da pati od aliteracijske disonance, poznatije i kao asonantna deliteracija. Ukoliko se ovakvo stanje nastavi, pacijentica nikad neće izaći iz ove priče i ovog stanja. Kako prerezati taj “gordijski čvor“? Kako umaknuti konstantnoj repeticiji koja autoricu drži zatočenom unutar sklopa površnih ljubavnih priča?
Najefikasniji način je krenuti od osnovnih verbalnih jedinica, tj. od samih slogova. Izbjegavanjem slova, slogova i riječi, autorica će ubrzo napustiti i motive, teme, situacije i, naposljetku, priče kao takve. Stoga Mirni preporučujemo obavezno učenje i korištenje bušmanskog jezika koji potpuno izmiče fonetičkoj logici zapadnih jezika. Jednom kad se nađe u bušmanskom verbalno-pojmovnom univerzumu, neće se više baviti ovakvim trivijalnostima.
Uredio dr. med. dr. med. Ostojić
Posebna zahvala: Doktori bez granica, HZZO, Imunološki zavod