4.11.2004.

Colin Moynihan  

Kulturni jamming Rona Englisha

tema broja

Tijekom dva tjedna u ožujku 1999. pješaci koji bi hodajući ulicom East 14th na Manhattanu pogledali iznad sebe bili bi zapanjeni reklamom između Avenije A i Avenije B. Ta dvadesetdvometarska ploča, pričvršćena za šesterokatnu zgradu, sadržavala je poruku Misli drukčije, koja se od 1997. upotrebljava u reklamnoj kampanji računala Apple. Reklame Misli drukčije, na kojima su crno-bijele fotografije kulturnih ikona poput Gandija, Milesa Davisa i Pabla Picassa postale su prepoznatljiv dio urbanog krajolika i pojavljuju se na reklamnim pločama i zgradama diljem svijeta. Ali ono što je potpuno zbunilo promatrače na ulici East 14th bila je slika uz slogan: slika zloglasnog vođe kulta i ubojice Charlesa Mansona, koji je prikazan s tetovažom prepoznatljive zatvorske svastike između obrva. Teško je ne priznati da Manson ima jedinstven pogled na svijet, no to nije bila reklama tvrtke Apple. Bila je riječ o tipičnoj provokativnoj akciji Rona Englisha, umjetnika najpoznatijeg po crtežima na kojima Joe Camel djeci daje cigarete i koji od 1981. prakticira arkanistički i subverzivni oblik prosvjeda poznat kao preinačivanje reklama.

Na dan kada je English zalijepio Mansonovu sliku, našao sam se s njim u njegovu studiju u Tribeci, gdje on i njegova supruga Tarssa Yazdani, neovisna likovna kritičarka, žive s kćeri Zephry i sinom Marsom. Bilo je toplo, vjetrovito nedjeljno popodne i English je stajao ispod prozora na krovu i razmotavao pozadinski fotografski papir veličine 6,6 x 3,3 m, pokazujući veliku Mansonovu sliku koju je dva dana prije nacrtao akrilnom bojom. Riječi Misli drukčije bile su lijevo od slike. Iznad riječi, u svjetlozelenoj, žutoj, narančastoj, ružičastoj i plavoj Apple pruzi, bila su dva isprepletena salamandera koje je Ron English još od školskih dana u Dectauru, u državi Illinois, rabio kao svoj potpis, premda se na prvi pogled činilo da je to korporacijski logo.

Komercijalizam je religija naše kulture

Religija naše kulture je komercijalizam, no kada sam prvi put vidio reklame “Misli drukčije” to me izbezumilo, kaže English. Nisam mogao vjerovati da su prodali slike tih ljudi, to je kao da današnji revolucionar sutra postane korporacijski muljator. Pomislio sam, hoćete drukčije: i dobit ćete. English je kleknuo na bojom poprskani pod pokraj Mansonove slike.

Svaki put kad postaviš nešto poput ovoga, to utječe na sve legitimne reklame, kaže. Kada nakon toga ljudi vide prave reklamne ploče, u svojim glavama rade vlastiti kulturni jamming.

Kulturni jamming izraz je koji je stvorio rock bend Negativland, a 1990. u članku u New York Timesu popularizirao ga je kulturni kritičar Mark Dery.

U biti to je uporaba mainstream medijskih tehnika za podrivanje mainstream medija, kaže English. Tjeranjem ljudi da se zapitaju je li reklama istinita ili nije, demistificira se način na koji se predstavljaju komercijalne poruke. Ljudi tako postaju kritičniji mislioci.

English je počeo preinačavati reklame dok je studirao umjetnost na North Texas State Universityju. U rujnu 1984. u Dallasu je vidio parkiralište obrubljeno s dvadeset sedam reklama. Jednoga subotnjeg jutra English i osam njegovih prijatelja iz Austina – od kojih su neki nosili fluorescentna odjela i znak na kojem je pisalo Mrtvi umjetnik – stigli su na parkiralište. Dok je mnoštvo pilo pivo i promatralo, počeli su lijepiti svoje murale preko reklama. Uskoro je stigla policija. Uhitili su Englisha i njegove prijatelje i optužili ih za kazneno djelo drugog stupnja. Nakon što je English mjesecima molio za blažu kaznu, predstavnik tvrtke koja je vlasnik reklama koje su umjetnici prelijepili odustao je od svih optužaba u zamjenu za 800 dolara kao nadoknadu za trošak skidanja umjetničkih djela.

English procjenjuje da je od tada preinačio 850 reklama. Dok je sredinom osamdesetih živio u Teksasu, ponekad bi ih preinačio čak petnaest na tjedan. Jedan prijatelj koji je radio za neku tvrtku za postavljanje reklamnih ploča jednom je procijenio da treba gotovo milijun dolara da se maknu Englishove akcije.

Oštre političke poruke

Akcije s reklamnim pločama počele su kao način da umjetnici pokažu svoje slike, no nakon što se preselio u kuću u Austinu i počeo živjeti sa skupinom ljudi uključenih u radikalni pokret za zaštitu okoline, English je postao svjestan političkih mogućnosti takva rada. Najpoznatije Englishove političke mete postale su reklame za cigarete Camel na kojima su se prikazivale deve koje puše cigaretu za cigaretom. Kao odgovor na te duhanske reklame, English je dizajnirao desetke preinačenih reklama. Jedna je prikazivala kako jedna deva pita drugu: Jesi li navukla kojeg novog klinca danas? Druga je imala devu koja puši, a na crtežu je bila riječ Cancer (Rak) u istome fontu koji se upotrebljava za pisanje Camel u reklamama.

Osim tih parodija duhanskih reklama, English je lijepio i umjetnička djela koja su prenosila oštrije političke poruke. Godine 1991. na uglu Broadwaya i Houston Streeta postavio je djelo koje se zvalo Novi svjetski poredak. Samo nekoliko dana kasnije, nakon što je predsjednik Bush izrekao tu frazu u govoru o Zaljevskom ratu, English je iskoristio junake crtanog filma kako bi iznova stvorio Picassovo djelo iz 1937., Guernicu, koja je naslikana kao odgovor na fašističko bombardiranje baskijskog sela tijekom španjolskoga građanskog rata. Godine 1990. tijekom prosvjeda protivnika ozakonjenja pobačaja, English je nekoliko blokova dalje prekrio reklamu slikom koja je prikazivala žičanu vješalicu, simbol mračnih vremena ilegalnih pobačaja. Nakon što je postavljen znak, gola žena, koju je unajmio English, stala je ispred preinačene reklame, potrgala plastičnu vreću umjetne krvi i prolila je po slici vješalice. Umjetna se krv razlila po slici, a bijela i žuta pozadina tvorile su srcoliku mrlju.

Ponekad su ga kontroverzne poruke njegova umjetničkog rada dovodile u opasne situacije. Godine 1998. odvezao su u Jersey City. Skupina muškaraca iz susjedstva okupila se kako bi promatrala: English i njegova ekipa razmotali su i postavili rad nazvan Seljačina Nietzsche, sliku razapetog Englisha ispod koje je pisalo Hajde da se napijemo i ubijemo Boga.

English je rekao da su slika i njezina poruka komentar na hipokriziju religijske desnice čiju nesnošljivost on uspoređuje s nesnošljivošću rulje koja je tražila od Poncija Pilata da osudi Isusa Krista.

Trebalo im je oko pet minuta da shvate da su ljuti, govori English o muškarcima koji su promatrali prizor. Ganjali su nas dok smo se udaljavali, udarajući bejzbolskim palicama po našim automobilima.

Opasna misija

Neke od opasnosti s kojima se susretao bile su profesionalne prirode. Jedanput dok je rabio gumeno ljepilo kako bi zalijepio umjetnički rad preko jedne reklame u Teksasu, nagrizajuće ljepilo prouzročilo je opekline drugog stupnja na njegovim rukama. Drugom prigodom nagazio je čeličnu skelu i doživio električni udar prouzrokovan lošim instalacijama reflektora koji su noću osvjetljavali reklame.

Dok je postavljao svoja preinačenja, English je radio u ekipama od dvije do šest osoba. U većini slučajeva to su prijatelji ili drugi umjetnici. Sredinom osamdesetih radio je s Charlesom Tunstallom, koji bi preciznim uravnoteženim hodom po vrhu reklamnih ploča i viseći sa skela oduševio promatrače i prestravio Englisha.

Tog dana kada je postavio modifikaciju s Mansonom, Englishu su se u njegovu studiju pridružili urednik izdavačke kuće na Lower East Sideu Don Goede, članica jedne suvremene plesačke skupine Janet O’Faolain, te vlasnik nezavisne glazbene izdvačke kuće Jake Szufnarowski. Sve troje su u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim i nedavno su upoznali Englisha te se ponudili da volonterski pomognu. Pomagati mu opasno je i ne nudi mnogo toga u zamjenu. Ali njegovi pomagači svoj rad vide kao prigodu da sudjeluju u nekoj pustolovini i nekom obliku aktivizma. Goede, koji je Englisha upoznao prije šest mjeseci na izložbi umjetničkog rada samotnjačkog teksaškoga glazbenika Daniela Johnstona, rekao je da je spremno iskoristio prigodu sudjelovati u misiji preinačavanja reklama. Ljudi su umorni od cjelodnevnoga gledanja reklama, a pritom nemaju izbora, kaže on. A pridružiti se Ronu dobro je, jer ti omogućuje da malo podbodeš korporacijsku Ameriku.

U telefonskom razgovoru prije više od godine, Englishu i Jacku Napieru, vođi grupe Billboard Liberation Front, pala je na um ideja o izložbi koja bilježi načine na koje se preinačuju reklame. Izložba koja je proizašla iz toga uključivala je radove Englisha, Napiera i drugih. English je bio uzbuđen mogućnošću približavanja estetike kulturnog jamminga novoj publici. Ubrzo nakon što je izložba otvorena priključio sam mu se u galeriji kako bih pogledao fotografije. Istaknuo je preinaku koju su izveli pojedinci, među kojima D. S. Black i Packard Jennings te skupine Hocus Focus i Cicada.

Voljeli bismo vidjeti da ljudi posvuda stavljaju umjetničke radove na reklamne ploče, kaže English. Voljeli bismo da tvrtke koje postavljaju reklamne ploče znaju da bismo mogli, ako postave ploču u naše dvorište, jednostavno preinačiti njezin sadržaj, nalijepiti nešto na njoj.

S engleskoga prevela Suzana Kovačević.

Uvod u knjigu Popaganda: The Culture Jamming and Art of Ron English, Soft Skull Press, 2004.