Novi krimić irske spisateljice upečatljivo i književno uvjerljivo raznovrsnim sredstvima govori o našem vremenu
Tana French, The Secret Place, Viking, 2014.
Holly, kći dablinskog detektiva Franka Mackeyja, jednog se dana pojavljuje na vratima ureda očevoga mlađeg kolege Stephena Morana. Dok je još bila djevojčica, Moran je pripremao Holly za nastup u sudnici u slučaju ubojstva u kojem je bila jedini svjedok. Ona je sad tinejdžerica i pohađa luksuzni internat izvan grada, a dolazi u vezi s drugim, recentnim ubojstvom. U susjednome, muškom internatu godinu dana ranije je ubijen jedan učenik, a policija nije uspjela rasvijetliti slučaj; Holly sad misli da je nabasala na bitan trag. Naime, na ploči na kojoj učenice anonimno ostavljaju poruke i ispovijedi – eponimnom "tajnom mjestu" – jednog je dana osvanula mladićeva fotografija s natpisom ZNAM TKO GA JE UBIO. Moran odlazi detektivki Antoinette Conway, koja je vodila istragu, i uspijeva je uvjeriti da ode posjetiti ženski internat i pritom ga povede sa sobom.
Krimić Tane French The Secret Place peti je nastavak njezinog serijala Dublin Murder Squad. Moran, koji je figurirao kao sporedni lik u romanu Faithful Place (u kojem je među ostalima i upoznao Holly), promoviran je u pripovjedača i fokalizatora većeg dijela novoga romana. Paralelno s istragom u internatu, koju pratimo iz Moranove perspektive i koja je cijela smještena u jedan dan, pratimo i flashbackove koji prikazuju život Holly i njezinih triju prijateljica u mjesecima, tjednima i danima koji su prethodili ubojstvu. Dvije pripovjedne linije nadopunjuju jedna drugu, otkrivajući nam postupno djeliće slagalice.
Vargas u Skandinaviji
Na planu strukture, The Secret Place sadrži sve elemente koje vežemo uz kvalitetan whodunnit (krimić u čijem je pripovjednom epicentru pitanje identiteta ubojice) trebao sadržavati. Tu je dobro konstruiran zaplet s mnoštvom likova čije se priče i motivi isprepliću do samoga kraja; odlično pogođen i održavan ritam radnje, zahvaljujući kojemu napetost ne popušta; iznijansiran i razrađen društveni i politički kontekst. Na krupnome planu, pripovjedni postupak s dvostrukim tokom izveden je s izvrsnim osjećajem za tajming, te sve vrijeme ostajemo u neizvjesnosti i nagađanju. No, osim što zadovoljava u svakom spomenutom pogledu, The Secret Place sadrži i puno više. Ovim ne želim reći kako roman French nije "samo krimić", te da bi valjalo agitirati za njegovo uzdizanje u nebesa visoke književnosti. Ne samo da autorica nema takvih pretenzija, nego, smatram, ovom romanu legitimitet "više-nego-žanrovskog djela" nije niti potreban: on i kao krimić uspješno ispunjava kriterije da ga podvedemo pod vrlo dobru književnost. Kad kažem da The Secret Place "sadrži puno više" od onoga što je potrebno za kvalitetan whodunnit, mislim na neke rijetke tematsko-motivsko-narativne spojeve koje nalazimo u njegovom fiktivnom svijetu, a iz kojih, među ostalim, izrastaju i iznimno uspjeli likovi.
Jednostavno rečeno, French je pošlo za rukom da stvori konzistentnu i uvjerljivu smjesu fantastičko-lirskih s jedne, te realističkih elemenata s druge strane. Ova dva registra neprestano se pretapaju i zahvaćaju jedan u drugi. Atmosferu The Secret Place stoga bismo možda najbliže mogli opisati kao susret između nordijskog noira i bajkovitih krimića Francuskinje Fred Vargas. Svijet tinejdžerica, odrastanja i ženskoga bondinga u mikrokozmosu bogataškog internata prikazan je u lirskom, na trenutke gotovo bajkovitom ključu. A ipak, pitanja roda, rase i klase ne samo da nisu potisnuta – nego se uvijek iznova vraćaju, kroz djelovanje i interakcije samih likova kao i kroz pripovjedačke intervencije. Među štićenicama internata itekako se zrcale materijalni odnosi koji vladaju u vanjskome svijetu, katkad i na neposredniji način i s okrutnijim posljedicama. Osim socijalnog darvinizma koji se uvelike reproducira, te mlade djevojke također masovno internaliziraju seksizam i patrijarhalne norme, objektivizirajući vlastita tijela. Holly i njezine prijateljice bore se da u takvom okruženju oforme društvenost, da se održe kao zajednica u individualističkom i makijavelističkom ozračju u kojem žive.
U kritikama ovoga romana mogao se naći prigovor da autorica stereotipno i karikaturalno oslikava suvremene tinejdžerice. Doista, neke od njih na trenutke se doimaju kao karikature pripadnica narcističke Facebook generacije, koje koriste izraze poput awesomesauce i amazeballs, opsjednute su selfiejima, i govore isforsiranim MTV-jevskim američkim naglaskom. Međutim, pažljivije čitanje otkrit će nam da se junakinje French na taj način drže u prvom redu u komunikaciji prema vani, tj. s odraslima; u međusobnim interakcijama, one se ponašaju daleko manje izvještačeno (premda ne nužno nježnije ili suptilnije). Ovaj kontrast dobro ilustrira autoričin osjećaj za detalj, kojim nas u ovom romanu u više navrata iznenađuje.
Nesvakidašnji dvojac
Detektivi Conway i Moran čine krajnje zanimljiv dvojac, pogotovo ako ih usporedimo s muško-ženskim istražiteljskim parovima kakvi danas dominiraju u američkim televizijskim policijskim serijama. Potonji su, od Dosjea X naovamo, obično konstruirani po formuli: ekscentrični, djetinjasti muškarac i racionalna, odgovorna žena, između kojih se neprestance nešto krčka, no seksualna se tenzija nikad ne realizira ili se realizacija odlaže do u beskraj. Ako u prvim scenama njihove interakcije i povjerujemo da bi Conway i Moran mogli funkcionirati na opisani način, brzo ćemo biti razuvjereni. Nakon bezbroj seksističkih epizoda koje je doživjela za vrijeme svoje formacije, Conway nema odveć povjerenja u muške kolege, i drži se hladno i grubo. Moran je toga svjestan i ne želi se nametati, ali mu je stalo da izgrade dobar partnerski odnos, koji vidi kao preduvjet za uspješnu istragu. Tek kroz dug i mučan zajednički dan na poslu, kako se Moran bude pokazivao vrijednim povjerenja, Conway će se pomalo početi otvarati. Značajnu ulogu u njihovu zbližavanju igra i klasna solidarnost: i jedno i drugo su radnička djeca, čiji ih naglasak u okruženju više klase u kojem su se našli istog trenutka odaje i stigmatizira.
The Secret Place pripovijest je koja se može čitati s naglaskom na radnju ili na likove, tj. kao plot-driven ili kao character-driven proza. U oba slučaja, pokazat će se kao slojevito i iznimno privlačno štivo, koje će nas držati zalijepljenima među stranicama (ili uz ekran čitača). Iz pozicije komercijalne i žanrovske spisateljice, bez pretencioznosti i pompe svojstvene, primjerice, srednjoeuropskim bardovima koji tvrde da "pišu iz pozicije čistog morala" (László Krasznahorkai) – Tana French napisala je djelo koje upečatljivo i književno uvjerljivo raznovrsnim sredstvima govori o našem vremenu.