1.
GOVORITI ZNAČI KAZATI
RAZUMJETI
DODIRNUTI SE SIMBOLIMA
to povezivanje je nestalo
pretvorilo se u čorbu
od plastičnog povrća
i ugljenisanih začina
u kuvara koji je pojeo glavu
kao što smo pojeli etiku
oglodali je kao ugojeni pacovi
koji imaju automobile
i motore
i zalizane dlake na trbuhu
koji piju sok
koji se dobija od vina
koje se dobija od đubreta
koje se dobija reciklažom knjiga
i pohovanjem frazeologija
i ovo čitanje koje nije
i ovo stvaranje koje nije
i ova umjetnost koja ne može
i ovaj jezik koji mekeće
i nakurčeni kanoni
i erudicija koja je sendvič
i neprestano štediš
i ne maziš se
i ne voliš se
i pljačkaš pokojne roditelje
i diviš se nalazima o holesterolu
i kupuješ digitron koji računa
kakve su nam impresije
kakve su nam depresije
kakve su nam represije
nema više integriteta
nema više identiteta
ostali samo posteri
reklame
mirišljave sličice
i ove potkupljene guzice
koje su svemu okrenule leđa.
2.
Čujem talog užasa
glas osobe
koja pokušava da izrazi
emociju koje nema
brujanje frekvencija
rasparčanost mira
spokoj je apsolutno slijepilo
skinuti uši sa glave
čekati stranca
da ih odnese kući
zalijepi za glavu
i sluša užase umjesto tebe
pitanje donosi samoubistvo
počinje da te grebe
da te grize
da te usisava
ne dopuštam sebi da vidim
pravim smeće
kupujem smeće
održavam higijenu smećem
nema simfonije
nema kretanja
nema vizije
linija postaje kriva
pretvara se u krug
sužava se u tačku
stapa se sa ludilom
ne mogu da dohvatim
ne mogu da priđem
ne mogu da izustim
okretanje
u vakumu prostora
osipanje
u istrajnosti vremena
istorija divljaštva
relikti uzaludnosti
kipovi destrukcije
nešto je na leđima
težina kosmosa
odvratnost stopala
koja nose
koja gaze
koja pucaju
hodaš u pravcima
čekaš u dijagonalama
moliš u kvadratu
skupljaš se
sam
urušavaš se
sam
raspadaš se
sam
mehanizam straha
permutacija dihotomije
ravnoteža sječiva
neizlječivi stid
koji nas je oglodao do kostiju.
3.
Iz mojih usta
izlaze ljudi
koji su davno pocrkali
i ovi koji uporno mrdaju
izlaze francuski filmovi
španske tradicije
japanske estetike
izlaze patuljci koji pate
rugobe koje vole
nepravilni oblici
koji gutaju piramide
pokojnih pjesnika
i njihovih dlakavih ljubavnica
iz mojih usta
izlaze revolucije
ubistva na gradskim trgovima
bestidnosti napaljenih staraca
retorike unakaženih diktatora
demagogije svještenika
koji prašinu pretvaraju u vjeru
izlaze propali svjetovi
obesmišljeni prostori
unezvijerene duhovnosti
bezumnosti bitisanja
iz mojih usta
izlazi Pakao
pred čijim savršenstvom
ostajem nijem
poput svih svjedoka
ovog nepodnošljivog propadanja.
4.
JEZIK BIČUJE
DOGAĐAJI IZRUGUJU HRONOLOGIJU
kaktus je lizao staricu
starica je pojela potiljak
potiljak se smrvio u vazduh
vazduh se urezao u zube
zubi se skvasili u žilama
počeli da pište
da se rađaju iz utrobe
praznina kornjače
katalozi sa prasicama
krava koja muze psa
pas koji analizira Šekspira
Šekspir koji šminka vjeverice
vjeverice koje mrze Elvisa
Elvis koji usisava majonez
PACIJENT LIJEČI DOKTORA
uši me glođu
zato ih stavljam u oči
oči me bole
zato ih drobim u kosu
kosa me guši
zato je spuštam u stopala
stopala me svrbe
zato ih razvlačim u želatin
demontiranje oblika
kastracija definicije
formule u mozgovima
mozgovi u integralima
integrali u disanjima
disanje u čovjeku
čovjek u jeziku
NAKAZA PROŽDIRE SOPSTVENO LICE.
5.
MISAO UBIJA ČISTO POSMATRANJE
mozak u cjelofanu
ekseri u slijepočnicama
rasklopljena usta
poderane ruke
dinstane grudi
lizanje poda natopljenog želeom
lijepiti kosu za kosu
lijepiti uši za uši
spajanjem noseva formirati liniju
SVJESNOST JE OMČA OKO VRATA
pisanje poezije
čupanje noktiju
testerisanje stopala
nema tu razlike u bolu
preostaje ti da vrisneš
nepoznatom dimenzijom glasa
urlik znojenja
urlik egzistencije
pohotnost majke
impotencija oca
gušenje u sopstvu
mongoloidnim krompirima
simetričnim sardinama
egzotičnim tumorima
kuvanje sopstvene sahrane
u obogaljenom loncu
orgazam estetike
fetišizam poetike
senilnost eklektike
sluzima u prazninu
žilama u ništavilo
utrobom u odvratnost
i smrad koji liči na smrad
i otpad koji liči na otpad
i mrak koji liči na mrak
i biće zamrznuto ispred ogledala.
6.
Obukao sam bundu
i satima čekao da me voliš
kao pravu ženu
kao majku
kao ljubavnicu
da osjetim bar na trenutak
kako je to biti ona
tako ranjiva u svojim strastima
tako krhka u svojim melanholijama
dama sa ustima punim razvrata
u kojima netaknuta nježnost
urezuje sebe u pohotnost tišine.
7.
Odlazak do prozora
koji nema pogled
i čekanje
onoga što ne dolazi
i disanje
koje nije ništa
do uboga rutina
i dan koji me posmatra
a ja nemam ništa
što bih mu ponudio
i vrijeme
koje me više ne zanima
i ništa
jedno obično ništa
koje se proteže
kroz prazan prostor
u kojem nisam
u kojem nikada nisam.
8.
Pojavio se Kafka
u gradu
sa masnom ženom
koja smrdi na ribu
prošetali su
i pljunuli na spomenik
a onda prosuli vino
na mutavog starca
koji je spominjao Zamak
i prijetio Procesom
večerali su
pohovanog slona
nabodenog
na gvozdenu čačkalicu
a onda se začuo
Kafkin vrisak
i svima je bilo neprijatno
onda se začuo vrisak
gospodina Kafke
i svi su se pitali
šta mu se to dogodilo
dok je bio mrtav
nekako nije ličio na sebe
imao je kockastu glavu
odijelo mu je zaudaralo
i nosio je periku
napravljenu od guske
koja je bila depresivna
i činilo se da
nije više književnik
nego pijana vucibatina
a kako je samo pisao
i prožimao
i dotakao suštinu
a kako je samo osjećao
tačku u kojoj svijet nestaje
i britkim umom
stvarao oblake uzvišenosti
a pogledajte ga sada
dok leži u svojoj mokraći
i podsjeća na protraćenost
pogledajte tog bogalja
koji ima drvene noge
i masnu ženu
koja ne čita njegova djela
jer se vidi da je nepismena
kakav je to gubitnik
pa to svijet nije odavno vidio.
9.
Postojiš kao konzerva
koja se kotrlja
pred slijepim očima
kao stisak za muda
koji te je uzbudio u gužvi.
Misao o silovanju.
Žderačina pokvarenog mesa.
Na kraju se ipak sve zapamti
i ako se skrivamo u floskuli
ZABORAV ĆE NAS PROGUTATI.
Vidjeli su moj stid
i podrhtavanje ruke
i onda kada sam lagao o jebačini
bila im je savršeno jasna moja neistinitost
dok ja nastavljam
da pljujem sagovornicima u lice
i ponašam se kao puž
koji leži na svojoj kućici
i pušta Bramsa kako bi srušio zidove.
Kiseonik je potreban mozgu
jer onda ne otvaraš usta
i onda ne izlazi
o koje nije o
u koje nije u
i jezik koji bi samo lizao
i zubi koji bi samo žvakali
i konstrukcija koja je otac
i sisa u mojim ustima
i nedostatak batina
discipline
represije
gušenja dijalektike
previše dopuštenog razvrata
i onda sudim sebi
generaciji
silovanoj književnosti
koja je pjena
koja je pašta
koja se kuva u loncu idiota
Beket je postao samo obrok
a ja i dalje nemam logiku
jer sam pristao
jer sam pristao
jer sanjam kako me vole
kao što sam zavolio ŽIŽEKA
i ako dobro znam da nije bilo do mene
uvučen sam
i napaljen
i tvrd
i tvrd
i plivam u vlažnostima
u rijeci sopstvenih svršavanja
i zato laži sada
laži dok ne crkneš
dok ne crkneš
dok ne crkneš
dok ne crkneš
dok napokon ne crkneš.