Prilagodba hip-hop mogula novim vremenima, oslobođena ambicija nizanja hitova
i radijskih refrena
Jay-Z je beskrupulozni kapitalist, a pravila umiruće diskografske industrije su izmijenjena upravo za njegov “prekretnički" dogovor sa Samsungom koji će učiniti Magna Carta… Holy Grail platinastim albumom prije nego li uopće bude objavljen. Svjestan je to čin prilagodbe jednog hip-hop mogula novim vremenima i grčevit pokušaj ostanka na vrhu. No, baš kao i prijatelj mu Kanye West, Jay-Z je svjestan da je govno, pardon, Bog. Premda je daleko manje eksperimentalan i očekivano nesklon konfrontaciji sa slušateljem, ovaj album dijeli sličan neskriveni, narcisoidni sentiment sa Yeezus-om. U nekim drugim, manje sebičnim vremenima, pop zvijezde se ne bi tako iskreno deklarirale kao egoisti. Danas ih pak od publike prvenstveno dijeli razlika u materijalnoj moći, a ne i sklonost agresivnoj samoživosti, očigledno dominantnoj osobini koja povezuje zapadnu civilizaciju.
Oslobođeni nepotrebnih ideoloških osuda, jer smo uostalom i sami svoja govna, pardon Bogovi, možemo pristupiti Magna Carta… Holy Grail kao pop albumu, a ne guranju korporativne šake u kolektivni jednjak. Dok je Blueprint 3 bio više nego jasan pokušaj održavanja relevantnosti, ali i nizanja hit singlova, MCHG je možda baš zbog prvotnog načina distribucije oslobođen takvih transparentnih ambicija. Umjesto toga, Jay-Z i Timbaland kao primarni producent ovdje pokazuju svoje glavne snage, i već u prve dvije stvari flowovi i beatovi se promijene nekoliko puta. Zašto? Zato što mogu. Unatoč sjajnoj “Oceans" s fenomenalnim refrenom Franka Oceana, Jay-Z je ovdje mahom u “I need no hook for this shit" modu, ne nužno u smislu nepostojanja refrena, nego prije svega nepostojanja
radijskih refrena.
Album od toga zapravo višestruko profitira, bilo da je u pitanju emocionalna crna rupa poput “F**kWithMeYouKnowIGotIt" ili ispovijedi poput “Jay-Z Blue" i “Nickles and Dimes". Krajnji rezultat je zapravo jedan od najujednačenijih Jay-Z-jevih albuma nakon odličnog The Blueprinta, čiju emociju, kohezivnost i majstorsko vizionarstvo, srećom, niti ne pokušava više imitirati