Iako su CD-i premješteni, šarm nije. Nestalo je mjesto na kojem su se (možda) poticale priče o različitim izvedbama, izdanjima, izvođačima, djelima
U tekstu Zapadni Istok u ovom broju Zareza (str. 9) spomenuta je i nostalgija vezana uz prostor Jugotonove tvornice u zagrebačkoj Dubravi. No, ona je bila veza i uz Jugotonovu prodavaonicu u Bogovićevoj ulici. Ta je trgovina pločama danas trgovina nešto šireg prodajnog asortimana u vlasništvu Croatia Recordsa. Prostor u kojem se prodaju nosači zvuka predstavlja i prostor u kojem se vrlo često razmjenjuju iskustva njegovih posjetitelja, odnosno kupaca, ili, ako treba biti precizniji, kolekcionara glazbe. Prodajni prostori određeni su ne samo onime što prodaju, nego i prodavačima, koji su također u interakciji s kupcima. Kulturološki, takva mjesta razmjene mišljenja i iskustava o glazbi i oko nje, postaju nezanemarivim mjestima glazbenog života.
Virtualno, internetsko tržište na kojem je glazba od slušatelja (ili, brutalnije, konzumenta) udaljena tek nekoliko klikova mišem, odigralo je važnu ulogu u životu takvih trgovina. Različite društvene mreže polako su zamijenile odlaske u trgovine nosačima zvuka i ponudile sasvim nove dimenzije diskutiranja o glazbi. Osim toga, virtualno (putem Deezera, Spotifyja ili, valjda uskoro, iTunesa), glazba je dostupnija još brže nego kupnjom fizičkog nosača zvuka putem interneta, a kamoli od odlaska u prodavaonicu.
Ipak, prodavaonice CD-a, DVD-a i u posljednje vrijeme ponovno vinila, još uvijek postoje. No neke i propadaju, kao što se to dogodilo i sa, za sada posljednjom, trgovinom specijaliziranom za klasičnu i jazz glazbu u Zagrebu (i Hrvatskoj). Bio je to prostor u kojem se očekivao posjetitelj koji zna što želi, a ugođaj, pomalo pretenciozan, s kožnom foteljom, visećim staklenim lusterom i imitacijom drvenog poda, želio je implicitno ukazati da je to mjesto na kojem se ne prodaje svašta, nego neka glazba dostojna vlastitog, fino uređenog prostora. No kada se apstrahira prostor, ostaju police s nosačima zvuka, koje su kupcima u toj trgovini mogle dati više ili manje dobar uvid u najnovija izdanja klasične i jazz glazbe.
Naravno, ekonomska bilanca, čini se, nije išla u korist izdavačkoj kući u čijem je vlasništvu trgovina bila, stoga je krajem listopada 2014. trgovina zatvorena. Proizvodi su, dakako, premješteni u trgovinu pokraj, koja je do sada prodavala isključivo popularnu glazbu. Iako su CD-i premješteni, šarm nije. Nestalo je mjesto na kojem su se (možda) poticale priče o različitim izvedbama, izdanjima, izvođačima, djelima. Mjesto u kojem se moglo pročavrljati s prodavačima, koji su ipak znali nešto više od utipkavanja naslova CD-a ili imena izvođača u računalo i provjere njegova mjesta na polici ili nalazi li se uopće u trgovini.
Do nekih boljih vremena, u kojima će (ponovno) postojati trgovina nosačima zvuka klasične i jazz glazbe (ne bi škodilo ni da joj se pridruži trgovina notnim materijalima), svim ljubiteljima klasične glazbe ne preostaje ništa drugo osim lutanja bespućima interneta ili obilaska različitih nespecijaliziranih trgovina u kojima će prodavači možda znati (a možda i neće) kako se, recimo, piše prezime Beethoven.