I čudovište nailazi na svakodnevne probleme malog čovjeka, ali ludi doktor mu naposljetku pomaže da ih prebrodi
Još na prvom spoju, Frankensteinu se Mlada i nije baš svidjela. Treba reći da je to bio spoj na slijepo, iako su se Frankenstein i Mlada upoznali nekoliko mjeseci ranije. Međutim, tad je on bio posve druga osoba – u međuvremenu je nabavio cijelu novu lubanju, spojio je novu lijevu nadlakticu, promijenio je i hrskavice u koljenu (iako to sad nije toliko bitno), a posebno za prvi spoj nabavio je nove oči – zelene, da odgovaraju uz sako, hlače i boju kože.
Frankenstein se zaista potrudio, a tiho je očekivao da će i Mlada uložiti nekakav napor. Na prvi pogled nije mu se dopala, što nije nužno loše jer to znači da postoji prostor za napredak, a i ljubav na drugi pogled uvijek je dugotrajnija od one na prvi pogled koja, poput puške s Galipolja, gromoglasno pukne da bi za sobom nakon nekoliko trenutaka ostavila samo tišinu, dim i prostrijelnu ranu.
No, Frankenstein je ubrzo na spoju shvatio da mu se ufanje u ljubav na drugi pogled nije isplatilo. Potvrdilo se ono što je vidio sad već bivšim očima: Mlada je bila odviše blijeda i neuhranjena za njegov ukus. Izgled bi se dao pregrmiti da je imala šarmantnu osobnost, ali cijelu je večer iznimno brzo pričala o raznim temama i tako vršila pritisak na Frankensteina da stalno bude koncentriran, za što on naprosto nije imao kapacitet. Naposljetku, naizgled manje važno, ali ipak - smetala mu je njena frizura. Izgledala je kao nakostriješeni jež. Ni mnogo ljepšim ženama ne bi stajala takva agresivno uzdignuta kosa. Kako se uopće odlučila na takvu, za ove krajeve posve nekonvencionalnu frizuru?
I povrh svega toga, Mlada je još imala obraza da tokom spoja konstantno drži stav koji se – kako je večer odmicala, Frankensteinu je to bilo sve jasnije – mogao bez imalo dvojbe nazvati arogancijom. U rijetkim trenucima kad ne bi pričala i kad bi on pokušao nešto reći o svojim sukobima s ludim doktorom koji ga je stvorio, ili kad bi joj pokušao opisati probleme s korištenjem rabljenih organa, ona bi zakolutala očima i okrenula glavu na drugu stranu ili bi ga, još gore, gledala tupo i nezainteresirano, direktno u oči, kao ovca ovcu. Na kraju večere, iako se Mlada hvalila poslom u seoskom salonu s odjećom, a Frankenstein se požalio da ga nitko ne želi zaposliti, ona nije ni pokušala platiti večeru. Frankenstein je bez riječi izvadio sav novac koji mu je doktor isplatio pod uvjetom da pristane na eksperimente s medvjeđim organima, nije joj glasno zamjerio, ali je zapamtio. Kad se sve zbroji i oduzme, kad se podvuče crta, računica je jasna: Frankenstein je trebao nekoga tko će ga voljeti i razumjeti, a to evidentno nije bila Mlada.
Noć prije svadbe, Frankenstein se zagledao kroz prozor svoje sobe u nebo, u blještave zvijezde Velikih kola, počešao se po kosi koja je već počela otpadati (iako ju je dao presaditi tek prije par mjeseci) i zapitao se - treba li to njemu? Ako mu i treba, je li to to? Hoće li ga ova ljubav, koja već sada crpi njegovu snagu, držati do smrti?
Otišao je do ogledala i pogledao odraz koji ga je mučio od početka života. Ma koliko mijenjao organe i koliko je god estetska tehnologija ludog doktora brzo napredovala, nije mogao reći da je zadovoljan svojim tijelom. Pogled mu je djelovao tupasto. Zbog širokih ramena i uskog struka sako mu je visio kao kriminalac na vješalima. Štogod napravio u vezi lica, vijci koji su mu stršili iz vrata uvijek bi narušili krajnji dojam. Kad je hodao ulicom, osjećao je gađenje svih prolaznika. Žene su uvijek sklanjale pogled, ali znao je da ga se boje. Čak bi i iritantni, divlji seoski psi prestali lajati kad bi ga vidjeli.
Jedino pozitivno na njemu bili su mišići, ali korištenjem modernih steroida i proteina svaka šuša se može tako “napuhati”. Frankenstein se sjetio lokalne mljekarice koja mu se jednom davno sviđala, a koja bi se onesvijestila svaki put kad bi ga vidjela. Kao da bi svakim njenim gubitkom svijesti umro jedan dio njega, a iako je to bilo stvarno davno, aroma mirišljave soli i dalje ga je bacala u tjeskobno raspoloženje.
Opet je pogledao u udaljene zvijezde i onda je, shvativši da mu hladne zvijezde ne uzvraćaju pogled, donio odluku. Ostat će s Mladom dok god ga ona želi.
Nažalost, ulaskom u brak sumnje nisu nestale, nego su sve jasnije poprimale oblik ozbiljnih problema. Mlada se doselila kod Frankensteina, u veliku vilu ludog doktora. Svakog je dana radila frizuru tako što bi se direktno priključila na struju, a peć je gorila većim dijelom godine. Iznos režija stoga je premašio i najcrnja predviđanja. Frankenstein je naposljetku morao prihvatiti angažman u cirkusu, i to u jednom lokalnom zabavištu gdje je radio u dvije smjene, te u putujućem cirkusu s kojim je povremeno odlazio na turneje.
Mlada nije iziskivala samo električnu energiju, već i onu ljudsku. Frankenstein je, dakako, bio posve spreman i voljan odgovoriti na bračne zahtjeve svoje žene, ali na kraju ni sve medicinske intervencije ludog doktora nisu uspjele pomoći Frankensteinu da ugasi Mladinu naizgled vječnu žeđ. Jedne je teške večeri Frankenstein jednostavno zakazao u ključnom trenutku. Iskreno, prije bi umro nego priznao da mu se ostvario najveći strah, ali njegov spolni organ bez srama i straha odbio je sudjelovati u iscrpljujućem, premda uhodanom seksualnom odnosu. Frankenstein ga je uzalud navlačio i potezao, a bilo mu je izrazito neugodno pitati doktora može li mu pomoći s nekim preparatom. Mlada ga je samo bezizražajno gledala svojim smeđim, mršavim očima. Nije mu ništa rekla, nego je u tišini legla na svoju stranu kreveta.
Frankenstein je bio kronično nesretan, bio je toga čak i svjestan, ali nije mogao učiniti ništa. Svaki put kad bi razmišljao o svom bračnom stanju i svom životu, odlučio bi ne učiniti ništa i vidjeti što će mu sudbina dugoročno pripremiti. Sudbina nije imala milosti.
Bilo je to u prosincu, kad je zbog blagdana i blagdanskog raspoloženja imao daleko najviše posla. Krenuo je na dvotjednu cirkusku turneju, ali već drugog dana morao je odustati jer mu je ludi doktor neposredno prije puta greškom presadio ruku osobe koja je tijekom života patila od teniskog lakta. Zbog bolova u ruci, nikako je nije mogao uspraviti i pravilno izvesti točku zastrašivanja, te je morao bez plaće napustiti karavanu. Zlovoljno je išao sam kući, razmišljajući kako će spojiti kraj s krajem sad kad su i troškovi života najveći, a onda je pred vratima vile zaboravio na novce i osjetio val hladnoće. Iz nekog posve iracionalnog razloga znao je da će otvaranjem vrata počiniti neku, nepoznatu, ali izvjesnu i strašnu pogrešku.
Stajao je nepomično pred vratima, ne znajući da li da uđe ili da ode negdje, bilo gdje, samo što dalje od ove proklete kuće. Na kraju je, vjerojatno iz prkosne dosljednosti svim drugim svjesno učinjenim životnim pogreškama, stisnuo kvaku na vratima, prošao kroz hodnik, pa kroz ogromnu, praznu dnevnu sobu da bi stao pred otvorenim vratima ordinacije ludog doktora.
Ludi doktor i Mlada su se jebali na operacijskom stolu. Kad je Frankenstein stao pred ordinaciju, njih dvoje su, nesvjesni njegove prisutnosti, nastavili još sekundu-dvije: ludi doktor je zvučao kao propeti konj, a Mlada poput uvrijeđene mlade dame. Kad su shvatili da su ulovljeni in flagrante, Mlada je naglo odskočila i dignula gaćice, a ludi doktor je ostao u skleku, okrenut guzicom prema Frankensteinu.
- Zašto? – upitao je Frankenstein, više zbunjen nego tužan.
- Ti si moj projekt i volim te kao sina – priznao je doktor – ali ja sam lud čovjek i ne mogu se suzdržati u ovakvim situacijama!
Mlada nije ništa rekla. Samo ga je promatrala, istim onim pogledom kojim ga je gledala kad su se upoznali: nezainteresiranim, tupavim, podlim. Frankenstein je uzeo bočicu ružne kiseline, bacio je na pod i izletio iz vile, odlučan da razbije još nešto, da pobjegne i uništi sve čemu bi se ikad više mogao vratiti. Kako se spuštao s brda u selo, nešto je grozno ušlo u Frankensteina. Možemo biti sigurni da je bio spreman ubiti čovjeka – ipak je riječ o čudovištu nastalom u misterioznom, protuprirodnom procesu s opasnim nusproduktima. Srećom, na prilazu u selo nije bilo žive duše. Frankenstein je stoga tek srušio putokaz za lokalnu školu, ranio tri psa, ubio četiri kokoši i dva purana te preplašio jednu kravu koja navodno mjesecima kasnije nije davala mlijeko. Nakon desetominutnog mahnitog pohoda, Frankenstein se srušio na ulicu i zatvorio oči.
Drugog dana na operacijskom stolu ludi je doktor predano radio na nepomičnom tijelu svog projekta. Crni podočnjaci oko vodenasto plavih očiju ludog liječnika debelo su podcrtavali njegovu evidentnu poremećenost. Naime, doktor cijelu noć nije spavao jer je prvo morao isplatiti odštetu svim seljanima čije je životinje Frankenstein ubio ili preplašio, prenijeti njegovo tijelo natrag u vilu, da bi se tokom noći vratio u selo, do groblja, i izveo otmicu leša gospodina Huga, lokalnog svirača koji je dan ranije podlegnuo pošteno zasluženoj cirozi jetre. Njegov je leš sada ležao na drugom stolu, prerezane glave i bez mozga, iskorišten i prepušten daljnjem raspadanju.
Doktor je bjesomučno radio, a onda, kao pijanist na kraju koncerta, naglo stao. Zakvačio je kliješta za vijke na Frankensteinovom vratu. Polako je krenuo do dizala i pritisnuo gumb. Operacijski stol se podignuo do samog visokog stropa. Ludi doktor pritisnuo je drugi gumb i ubojita struja počela je šibati zrakom. Rutinskoj operaciji bližio se kraj.
Tri dana kasnije Frankenstein je otvorio smeđe oči i pogledao oko sebe. Nalazio se u krevetu sa čistom, bijelom posteljinom. Osjećao se kao da je pio tri dana bez prestanka. Pogledao je kroz veliki prozor pokraj svoje postelje. Vani je lagano padao snijeg. Bio je Božić