Miroslav Cmuk  

Od umijeća pripovijedanja do umijeća pitchinga

Jasmina Kallay: Napiši scenarij (Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2015.)

U autobiografskom romanu Amarcord (Hena com, 2015.) redatelj i scenarist Namik Kabil (1968.) opisuje, između ostaloga, svoje prve scenarističke pokušaje. Budući da je silom (ne)prilika morao emigrirati u Ameriku, Kabil je egzistencijalno utočište pronašao u Los Angelesu, gradu koji slovi kao jedan od centara filmske industrije i u kojem, kako je ubrzo primijetio, gotovo svatko piše ili ima gotov scenarij: "Nigdje na svijetu nije bilo više scenarija nego u Los Angelesu, a nigdje dobar scenarij nije bio više tražen" (185)

Da pisanje scenarija nipošto nije mačji kašalj kojim se može baš svatko uspješno baviti, najbolje nam pokazuje kvaliteta (ispod)prosječnih filmova kojima nas svakodnevno bombardiraju i mali i veliki ekrani. Napisati kvalitetnu, donekle originalnu i smislenu priču, po kojoj bi nešto kasnije trebao biti snimljen podjednako smislen i pamtljiv film vrijedan prepričavanja, umjetnost je sama po sebi, ali i zanat koji se može istesati upornim radom, točnije, neprivlačnom metodom pokušaja i pogreške.

Od Belana do web-serijala

Upravo priručnik Napiši scenarij Jasmine Kallay[1] budućim scenaristima svakako može uvelike pripomoći u stjecanju nužnih znanja, ali i u izbjegavanju standardne greške s kojima se scenaristi najčešće susreću u svom radu, naročito na početku karijere. U intervjuu za tjednik Novosti, Kallay je objasnila kako je uopće došla na ideju da napiše prvi scenaristički priručnik na hrvatskom jeziku: "Kako sam se školovala u inozemstvu, u Parizu i Dublinu, uzimala sam zdravo za gotovo da na raspolaganju imam širok izbor priručnika i tekstova iz područja scenaristike; kad sam se vratila u Hrvatsku, iznenadilo me kad sam uvidjela da ne samo da nitko nije napisao takav priručnik nego da je na naš jezik dosad preveden samo jedan američki priručnik. S obzirom na to da je bila riječ o knjizi Lewa Huntera, koja ne spada među najutjecajnije scenarističke priručnike, shvatila sam da su oni koji ne barataju engleskim na razini čitanja stručne literature uvelike uskraćeni u svom scenarističkom razvoju."

U svojoj knjizi Kallay uvelike citira strane teoretičare filma, budući da se domaći filmaši u znatno manjoj mjeri aktivno bave scenaristikom. Svijetli izuzetak u ovoj priči predstavlja knjiga Scenarij – što i kako (Epoha, 1960.) svestranoga filmskoga radnika Branka Belana (1912-1986.), čije filmove Kallay u više navrata spominje kao primjere dobre prakse. Priručnik se ne sastoji samo od teorijskih podataka: osim što se u njemu obrazlaže kako pravilno formulirati temu, razraditi premise i motive te oblikovati lik, autorica ujedno uvrštava i brojne konkretne primjere, odnosno dijelove scenarija iz renomiranih hrvatskih filmova (H-8; Tko pjeva zlo ne misli; Kaja, ubit ću te; Oficir s ružom; Tri muškarca Melite Žganjer; Kako je počeo rat na mom otoku; Fine mrtve djevojke; Sonja i bik; Broj 55; Zvizdan…) – naravno, uz pomna objašnjenja na što scenarist tijekom pisanja mora paziti. Kallay ne nudi čitatelju samo osnovne upute o tome kako bi kvalitetan scenarij trebao izgledati, već se u drugom dijelu knjige posebno dotiče i novih medija kao što su web-serije (form webisodesa) i računalne igrice, koji od autora također zahtijevaju određene scenarističke sposobnosti[2]. Pojmom transmedija Kallay "označava pripovijedanje jedne priče preko više medijskih platformi” (119), a nove medije opisuje kao “promotivni alat za film prije projekcije". (120)

Napiši scenarij interaktivan je priručnik: osim korisnih uputa, knjiga sadrži i dodatne vježbe za čitatelje, buduće i nedovoljno upućene spisatelje koji možda nisu posve sigurni kako bi njihov scenarij za film trebao ili mogao izgledati. Kallay spominje scenarističke softvere (Final Draft, Movie Magic Screenwriter, Celtx, Plotbot) koji bi autorima trebali dodatno pripomoći u tehničkom kreiranju priče, a pritom se ne libi iznositi i osobna scenaristička iskustva: "Jedan od savjeta koji sam dobila rano u karijeri jest da se držim pisanja pet stranica dnevno – ovakav ritual bitan je kako bi se održao kontinuitet pisanja. Osim toga, kad se svaki dan vraćate tekstu, mnogo ste više angažirani. Vaš će mozak tijekom ostatka dana smišljati nova rješenja za scenu koju pišete ili koju ćete tek napisati." (16)

Od umijeća do umjetnosti (i natrag)

Kallay navodi i pomno analizira osam karakternih arhetipa koji, prema tumačenju Christophera Voglera, uz protagonista i antagonista čine radnju mnogih filmova: junak, mentor, čuvar prijelaza, vjesnik, promjenjivac, sjena, saveznik, vrckavac. Također, autorica prikazuje različite spisateljske tehnike, kao što su retrospekcija, prospekcija, otkrivanje, crvena haringa ili eliptično pripovijedanje; napominje kako bi scenaristi tijekom stvaranja priče znatno više pažnje trebali obratiti na upotrebu pauze i šutnje tijekom pisanja dijaloga, kao i na ritam govora, upotrebu žargona i izvanprizornoga glasa, ali i na tehničke detalje kao što su kut snimanja, eksterijer, interijer, rekviziti i duljinu kadrova jer su i oni veoma važni sastojci cjelokupne filmske priče: "Scenaristi početnici prostornom i vremenskom okviru u pravilu posvećuju znatno manje pažnje nego dijalogu ili radnji. I to posve neopravdano, jer prostor i vrijeme mogu značajno doprinijeti sceni ako se temeljito razmotre njihovi potencijali." (39.)

Da bi scenarist-početnik s vremenom postao što sigurniji i uspješniji u svom poslu, Kallay mu preporuča čitanje i uređivanje tuđih scenarija, a te radnje opisuje kao "vrijedno iskustvo koje može učvrstiti vaše vještine pisanja". (129) Kako kontaktirati producente, kojom se strategijama služiti u komunikaciji s njima, te kako scenarist može svoj scenarij učiniti još zanimljivijim i primamljivijim ljudima iz svijeta filma – eh, to već spada u umijeće pitchinga, o kojem se također govori u knjizi.

Napiši scenarij je, ukratko rečeno, prijeko potrebno štivo za domaće prilike, knjiga koja samo može pomoći sadašnjim i budućim scenaristima – konačno na jednom mjestu mogu pronaći osnovne upute kako napisati i u konačnici uspješno plasirati scenarij. Možda će upravo zahvaljujući priručniku Jasmine Kallay u skoroj budućnosti nastati više kvalitetnih scenarija, odnosno filmova?