Dugo očekivani četvrti album samozatajne škotske skupine
Dugo očekivani četvrti album samozatajne škotske braće predstavlja spoj njihove prepoznatljive nostalgije i gotovo opipljivog futurizma sadržanog u agorafobičnoj atmosferi albuma. Tommorow`s Harvest se jasno naslanja na soundtrack radove Johna Carpentera, Goblina i ostalih suspense majstora soundtracka za trilere i horore s kraja sedamdesetih, koji su new age ideje i zvukove transformirali u materijal koji ledi krv u žilama. No, premda je inspiracija izrazito očita, Boards Of Canada su ovim albumom postigli nešto iznimno. Slažući kroz sedamnaest stvari nevjerojatno gustu soničnu koprenu uspjeli su stvoriti glazbu koja bi doslovno mogla funkcionirati kao soundtrack za imaginarni egzistencijalistički horor u kojem, primjerice, glavni junak postepeno shvaća da je Zombie.
Drugim riječima, dok je filmska glazba, u pravilu zbog njezine funkcionalne prirode okrenuta praćenju ponajprije radnje pa tek potom ljudskih emocija, Tommorrow`s Harvest radi upravo suprotno i zvuči kao da se odmotava unutar nečije psihe. Jezivi, proročanski štih ovog albuma jako je teško opisati nekom tko ga nije zavrtio barem dva puta. Nakon opetovanih slušanja cijela priča s ostavljanjem singlica posvuda i premjernih preslušavanjem albuma u kalifornijskoj pustinji čini se ne samo sjajnim marketinškim trikom, nego i vrlo prikladnim utjelovljenjem te glazbe. Ukoliko se potpuno prepustite shvatit ćete da Marcus Eoin i Mike Sandison ovdje doista govore apstraktnim jezikom budućnosti, koji zrcaljen u nostalgičnim ogledalima, očitava prije svega neočekivani smiraj koji će donijeti strahote koje se tek trebaju dogoditi.