U povodu hrvatskog izdanja strip-serijala po kojem je nastala kultna serija o zombijima "Živi mrtvaci".
Nažalost, upravo nesreće povezuju ljude, naročito prirodne nepogode na čiji konačni ishod ne možemo pretjerano utjecati; no, to povezivanje ljudi je poput sezonske pojave. Nakon kolektivnog suosjećanja sa žrtvama, narod se vrati svojim svakodnevnim brigama, a žrtve ostanu prepuštene same sebi. Serija Živi mrtvaci (The Walking Dead, 2010. - ) televizijske kuće AMC, nastala po istoimenom strip-serijalu, nastoji prikazati kako bi izgledao postapokaliptični svijet nakon iznenadne katastrofe, te s kakvim bi se problemima, dvojbama i težnjama borili preostali preživjeli – koji se, ukoliko žele preživjeti u novim okolnostima, moraju kloniti živih mrtvaca, odnosno mrtvaca koji se malo nakon smrti transformiraju u zombije.
Stripovska sočnost i televizijska sramežljivost
Dok kvaliteta televizijske serije Živi mrtvaci varira iz sezone u sezonu (ili, još bolje, iz epizode u epizodu) zbog loše glume te predvidljivih ili nespretnih scenarističkih rješenja, strip u svakom pogledu pozitivno napreduje, ne gubeći na kvaliteti. U stripu su dijalozi daleko realističniji, ne manjka ni spontanih, sočnih psovki koje pojedine brutalne situacije naprosto iziskuju, dok u televizijskoj seriji kod protagonista prevladava anđeoski rječnik kao u sramežljivog mladomisnika. Opet, radnja između stripa i serije uvelike se razlikuje – televizijska serija ne prati radnju stripa, tek se djelomično služi njime kao predloškom. U seriju su ubačeni likovi kojih nema u stripu, a bitna razlika krije se i u broju konzumenata: dok se strip prodaje u manje od 100 tisuća primjeraka, seriju prati više milijuna ljudi (u pravilu se broj gledatelja kreće oko 10 milijuna, što opet varira od epizode do epizode). Seriju je kreirao (isprva producirao, a pilot-epizodu i režirao) Frank Darabont (1959.), redatelj najpoznatiji po filmskim adaptacijama novela Stephena Kinga (Shawshank Redemption, The Green Mile, The Mist).
Strip je premijeru doživio 2003. godine, a 2010. godine osvojio nagradu Eisner za najbolji serijal. Isprva su autori serijala bili scenarist Robert Kirkman (1978.) i Tony Moore (1978.). Moore je radio samo na prvih šest brojeva, a od sedmoga broja nadalje posao crtača preuzima Charlie Adlard (1966.). Pošto je riječ o mjesečnom izdanju, u Americi je dosad izašlo preko 130 svezaka. Prvo hrvatsko izdanje sastoji se od prvih 48 svezaka, odnosno od impozantnih 1088 stranica materijala, što je dosad najdeblje Fibrino izdanje, obimnije i od Chabouteovog Omnibusa (2012.).
S koje su strane čudovišta?
U središtu radnje serijala Živi mrtvaci je Rick Grimes, zamjenik šerifa. Rick, ranjen u pucnjavi, budi se u bolnici iz kome i zatiče posve novi svijet u kojem se čovječanstvo promijenilo – normalnih ljudi gotovo da i nema, a prevladavaju zombiji (ujedači) koji se hrane živim ljudima. Nakon prvotnog šoka, Rick odlazi prema kući koju zatiče praznu. Nailazi i na prve preživjele (Morgan i njegov sin Dwayne) koji mu objašnjavaju što se zapravo dogodilo. Nadajući se da će suprugu Lori i sina Carla pronaći žive, Rick kreće prema Atlanti; obitelj mu je, svemu i svima unatoč, još uvijek na prvom mjestu. Spletom okolnosti, Rick pronalazi obitelj i grupu preživjelih koji još uvijek vjeruju da će pomoć stići svaki čas, no ta iluzorna nada brzo splasne pa je grupa primorana krenuti u potragu za sigurnijim utočištem. Ni Rick zapravo nije isprva svjestan u kojoj je mjeri epidemija zahvatila svijet i njegove žitelje, a kasnije će uvidjeti da nema prevelike razlike između zombija i pojedinih preživjelih. Nekadašnju funkciju zamjenika šerifa Rick će morati zamijeniti sličnom, ali još odgovornijom ulogom: on će se ubrzo pokazati kao izvrstan vođa grupe preživjelih. Da bi grupa opstala, Rick će morati donositi ključne odluke koje neće uvijek dočekati odobravanje svih članova grupe…
U serijalu je podrobno obrađen odnos otac-sin (Rick i Carl), ali ne manjka ni karakternih studija drugih likova koji se ističu unutarnjim karakteristikama i neočekivanim karakternim mijenama. Kako se radnja širi, tako se uskoro jasno uspostavlja da u čitavoj katastrofi nisu toliki problem brojni zombiji – čiji je ujed smrtonosan pa mrtvaca oživljava u obliku zombija – već su glavna prijetnja zapravo među preživjelima preostali ljudi, koji prvenstveno gledaju samo na vlastitu mogućnost preživljavanja i osobnu dobit. Preživjeli se u međusobnim odnosima pokazuju kao prava prijetnja i rivali, a psihopati skloni samoupravljanju i manipulacijama koriste brojne nezavidne situacije u vlastitu korist. Prevladava nagonsko ponašanje, poriv za preživljavanjem svako malo nadvladava razum kod običnih ljudi koji su prije katastrofe vodili sasvim prosječne živote, ali i kod čvršćih osobnosti dolazi do promjena u ponašanju. Ne mogu se svi na jednak način nositi s novonastalim situacijama koje se sastoje od gladovanja, seljakanja i neprestanog straha od sveprisutnih ujedača i napadača, stoga je privremeno ili trajno pucanje psihe česta pojava među preživjelima. Minijaturniji oblici totalitarizama stvaraju nove tipove oportunista, diktatora i terorista koji donose vlastita pravila ponašanja za novoosnovane zajednice preživjelih, budući da su državne snage reda i mira (vojska, policija) i ostale službe (bolnica) posve zakazale pred neočekivanom katastrofom. Preživjelim su ljudima pretežno ponuđene tek dvije uloge – ili će proganjati ili će biti proganjani – treća opcija zapravo i ne postoji jer sigurnost neprestance remete brojni zombiji i žive moralne nakaze čija je savjest djelomično ili potpuno umrtvljena.
Pamti pa pitaj (scenarista)
U kojoj mjeri opasne i nesigurne prilike mogu moriti ljudski moral, te da upravo u pogubnim nesrećama ljudi skidaju maske i pokazuju svoje pravo lice, najbolje se vidi u stripu. Televizijskom serijalu ne polazi uvijek za rukom upečatljivo prikazati proces moralnog rasapa; strip je daleko uvjerljiviji u procesu karakterizacije i dramatizacije, u njemu nema patetičnih i melodramatičnih elemenata kojih, pak, u seriji ne manjka. Premda ne sadrži zvučnu komponentu, strip ipak jasno predočava kako je teško sačuvati krhku ljudskost u monstruoznim prilikama. Crno-bijeli crtež uklapa se u sumornu postapokaliptičnu priču, prisustvo drugih boja moglo bi samo omesti čitatelja u praćenju priče. Zombiji u stripu i seriji prikazani su kao u kultnom filmu Night of the Living Dead (George A. Romero, 1968.) – usporenih su kretnji, nemaju mogućnost govora, nisu odveć inteligentni, ali ipak ne odustaju olako od plijena. U televizijskoj seriji nijednom nije spomenuta riječ zombie: walkers, roamers, biters i rotters neki su od termina koje preživjeli koriste kada govore o živim mrtvacima.
Dosad je snimljeno čitavo more ozbiljnih i satiričnih filmova na temu zombija1, no televizijska varijanta stripa Živi mrtvaci pokazala se kao jedna od najgledanijih serija ikada2. Nije naodmet za spomenuti kako ni u stripu ni u televizijskoj seriji nema protagonista iz Indije i islamskih zemalja, već prevladavaju bjelački (Hershel, Dale) i afroamerički (Michonne, Tyreese), uz nekoliko iznimki iz azijskih zemalja. Zašto je tome tako, pitanje je koje može poslužiti kao tema za drugi analitički tekst o ovom serijalu. Suvisliji odgovor na ta i slična pitanja trebao bi pružiti scenarist stripa Kirkman.
Bilješke:
1 Dawn of the Dead (George A. Romero, 1978.), Day of the Dead (George A. Romero, 1985.), Dawn of the Dead (Zack Snyder, 2004.), Land of the Dead (George A. Romero, 2005.), Zombieland (Ruben Fleischer, 2009.), Sella Turcica (Fred Vogel, 2010.), Exit Humanity (John Geddes, 2011.), Juan de los Muertos (Alejandro Brugués, 2011.), Citadel (Ciaran Foy, 2012.), Gallowwalkers (Andrew Goth, 2012.), Go Goa Gone (Krishna D. K., Raj Nidimoru, 2013.), Warm Bodies (Jonathan Levine, 2013.), World War Z (Marc Foster, 2013.). .. 2013. godine počinje se emitirati televizijska serija Z Nation čija je radnja također smještena u postapokaliptično okružje. Za razliku od Živih mrtvaca, Z Nation nešto je duhovitiji i dinamičniji – čak su i zombiji u znatno boljoj tjelesnoj formi nego u tematski srodnim ostvarenjima. Nije naodmet spomenuti da se 2015. godine počela emitirati serija iZombie u kojoj se zombie-tematika prikazuje na nešto humorističniji i uvrnutiji način. Nakon što postane zombi, perspektivna studentica medicine Liv Moore počinje raditi u mrtvačnici gdje može utažiti glad jedući mozgove mrtvih, zbog čega ponekad ima vizije što se sastoje od sjećanja i snova umrlih. Zahvaljujući vizijama, Liv istražuje nasilne smrti umrlih.
2 Obrnutih situacija, u kojima strip postapokaliptične tematike nastane po filmu, i nema previše. Po igranom filmu Shaun of the Dead (Edgar Wright, 2004.) strip je napravljen u dva navrata, 2004. i 2005. godine. Po igranom filmu 28 Days Later (Danny Boyle, 2002.) 2007. godine napravljena je grafička novela 28 Days Later: The Aftermath, a 2009. je godine u mjesečnom ritmu počeo izlaziti strip serijal 28 Days Later.