Grozničavi nojevi, višezujni komarci i tlo crveno od nebeskoplave gujavičke krvi
“Zar još jedna večera?", upitao je doktor Zwrnndt, August Zwrnndt, uvaženi medicinar, otkrivač uzročnika strabizma – premda je u prvim fazama istraživanja držao da pogubnu bolest uzrokuje užegao olein iz ušnoga voska!
"Znam da je malo kasno", rekao je domaćin, gospodin Lecceff, "ali bit će Vam drago kad vidite koga sam doveo na ove zabačene otoke!"
Mat-groznica Lecceff, pokrajinski krupni industrijalac koji je do tada ulagao uglavnom u metalurgiju, kupio je Hermelinsko otočje dvije i pol godine ranije za sitan novac: nitko nije znao što bi počeo s tim zamočvarenim sjevernoatlantskim osipom. Komarci su se, unatoč kratkome ljetu, legli u nevjerojatnim količinama. Zemlja je imala boju krvi i hrđe. Svatko tko bi boravio na otocima tijekom noći, obolio bi i pao u krevet na više tjedana. Tek je nedavno utvrđeno da se radi o strašnoj tropskoj bolesti – mat-groznici – čiji je uzročnik još uvijek bio nepoznat znanosti. Upravo je zato Lecceff pozvao slavnoga doktora Zwrnndta. Želio je od Hermelinskog arhipelaga stvoriti elitno svježe-ljetovalište; ako mu Zwrnndt u tome ne pomogne tako da iskorijeni matgroznicu, stvar će vrlo vjerojatno propasti.
Zwrnndt je u početku bio vrlo rezerviran. Ispitao je teren, obišao cijeli Veliki otok, kao i dva manja, ali ništa određeno nije želio reći. Tijekom zajedničkih objeda samo je šutio, što je Lecceffu jako išlo na živce. On je u Hermeline već uložio veliki novac. Sama zemljokupnja bila je ništa: trebalo je obnoviti hotel, dodati mu novo krilo, pošumiti Veliki otok, dovesti nešto egzotičnih životinja – a sve uzalud, ako mat-groznica ostane!
Neizvjesnost ga je strašno mučila te je stoga i organizirao tu drugu, kasnu večeru. No imao je za tako neobičan potez solidan povod: na hermelinsko je krvavo tlo sat ranije stupila još jedna ličnost svjetskoga glasa.
Premještanje pora "Dopustite da Vam predstavim doktora Helidora Angsta!", rekao je Lecceff sav blistajući od ponosa.
Zwrnndt je bio zgrožen, ali je ipak pristojno pozdravio. Čuo je za tog srednjoeuropskog liječnika i njegove sulude teorije. Razmišljao je kako bi se izvukao iz neugodne situacije, ali Angst ga je stao rešetati pitanjima tipa što je sinoć jeo, je li sanjao štuke i sl.
"Vi me pokušavate mesmerizirati, je li to prava riječ?"
"Ne, mesmerizam je samo približan opis za ono čime se profesionalno bavim. Ali uvjeravam Vas da moja bezazlena radoznalost nema veze s hipnozom."
"Gospodine Angst, stariji sam od Vas i, dopustite da primijetim, pronicljiviji u socijalnom kontaktu. A i znam ponešto o Vašim metodama: snovi na javi predstavljaju prolaz u glavu luđaka ili tako nešto, zar ne? Vrlo je neprilično s Vaše strane to što svoje nazovi profesionalne metode pokušavate primijeniti upravo na meni. To bi bilo kao da ja Vas idem liječiti, ne znam, od mat-groznice, a Vi uopće niste bolesni!"
"Molim Vas još jednom da mi oprostite na indiskreciji. A što se mat-groznice tiče, koliko sam čuo, postao sam kandidat za obolijevanje čim sam stupio na otok! I, jeste li otkrili uzročnika? Doktor Arbunski u svom najnovijem radu tvrdi da su u pitanju sitni paraziti koje komarci..." Angst se pljesne po čelu ubijajući nevidljivog krvopiju.
Gospodin Lecceff stane ga uvjeravati kako su mrežice na prozorima nepropusne i da to što je osjetio na čelu nikako ne može biti komarac:
"Možda se radi o noćnom premještanju pora, je li tako doktore Zwrnndt?"
Škare za živicu "Arbunski uopće nije pravi doktor!", plane Zwrnndt iznenada. "On je kupio diplomu na pariškom buvljaku, znam to pouzdano. Zato mu teorija i jest tako nedotupavna. Kakav komarac, kakvi paraziti! Znate li vi da mat-groznice na ovim otocima uopće nije bilo do prije dvije godine?"
"Kako nije?", usprotivi se Lecceff. "Hermelini su do sada i bili poznati jedino po endemičnoj mat-groznici! Pitajte lokalno stanovništvo..."
"Lokalci su izvor krivih i suvišnih informacija, ne samo ovdje, tako je posvuda. Oni u pravilu preuveličavaju beznačajne anomalije. Znanstveni pristup gradi se godinama naobrazbe, on nikome nije urođen, je li tako kolega Angst?"
"Nisam siguran...", počne Angst odgovarati, ali Zwrnndt ga prekine.
"Ne, ne i ne! Ja ću vam na licu mjesta dokazati da Arbunski griješi! Pođite za mnom!"
Čim su izašli na toplu svibanjsku noć, komarci su se obrušili na otkrivene dijelove tijela trojice muževa.
"Ne brinite ništa, njihovi su ubodi potpuno neopasni, to vam ja jamčim svojim ugledom", reče Zwrnndt pa ih odvede do ograđenog travnjaka na kojemu su živjela tri noja.
Lecceff je osobno išao po njih u Donju Abesiniju. Jedva su preživljavali na oštroj klimi, ali bile su to žilave ptice. Nojevi nehajice priđoše nenadanim posjetiteljima.
"Evo ih!", poviče Zwrnndt. "To su oni!"
"Što?"
"Nojevi su prijenosnici. I uzročnici. To je konačan rezultat mojih dugogodišnjih istraživanja. Ne znam još kako to čine, ali siguran sam da čine. Gdje god u svijetu ima mat-groznice, mogu se naći i nojevi. To je cijela istina!"
"Otkud sad to? U Južnoj Americi nema nojeva, a mat-groznica je česta..."
"Nemojte sitničariti. Ipak sam ja autoritet na ovom području", reče Zwrnndt pa iz grmlja izvadi škare za živicu koje je, bit će, onamo ranije sakrio.
"Ja sam, gospodine Lecceff, rekao da ću riješiti problem mat-groznice na ovom otočju. I učinit ću to odmah!", reče.
Ispusti više komičan negoli jeziv krik, preskoči ogradu pa rastvori ogromne škare. Počne trčati za nojevima s očitom namjerom da im prereže tanke vratove.
Angstova anksioznost Angst je bio uznemiren bizarnim incidentom, ali Lecceff ga stane umirivati:
"Ne bojte se, nojevi su sigurni: dokor Zwrnndt ih ne može sustići. On jest vrhunski stručnjak, ali, kako vidite, ima svoje zablude i časovite uzbrčice. Sve ovo će biti zaboravljeno do sljedećeg jutra. Uvjeren sam da će on na kraju iskorijeniti mat-groznicu s ovih otoka."
"A zašto ste zapravo mene pozvali?", upita Angst.
"Zapravo i nisam. Htio sam pozvati doktora Helidora Geista, Vašeg zemljaka, ginekologa po struci – ali pošta je, kako vidim, opet zakazala."
"I ja sam zakazao", reče Angst rezignirano.
"Trebao sam bolje pogledati ime na kuverti."
"Nije vrijedno spomena. Dobro ste mi došli da malo trgnemo iz mrtvila ovo našeg Zwrnndta. Osim toga, doktore, Vi ste vrlo ugodan gost."
"Zašto ste trebali ginekologa? Zar vaša supruga...?"
"Ne, ona je u Ustraniumu. Razdvojeni smo već šesti mjesec."
"O?"
"Tako je."
Pošutješe minutu-dvije, sve dok tišina nije dosegla razinu neprirodnosti. "Je li naš prijatelj završio s potjerom?", upita Angst.
"Ne još. Imao je i ranije dva ovakva ispada; oba mu je puta bilo potrebno više od sat vremena da se umori. Žalim ga, ali vjerujem kako mu je to potrebno da bi mogao normalno funkcionirati. Ipak je on genij...", reče Lecceff, a Angst se zacrveni kao crveno hermelinsko tlo.
Srećom, bila je noć pa se to nije moglo vidjeti. Tek se, sada već u daljini, čuo mukao zveket škara za živicu.
"Ne bojte se", reče Lecceff već na ulazu u hotel, "neće ih sustići. To su pametne i brze životinje."
Potom naredi sluzi da večeru za doktora Zwrnndta odnese na kat, da ga čeka u sobi.