Prva
Stalno je ponavljala
Jednu te istu priču
Insistirala da po stoti put čujem
Kako ju je jedan poznanik
Silovao
Za to vrijeme
Čitao sam dnevnu kolumnu
Nekakvog glupana sa viškom
Životnog iskustva
I uspio sam iščašiti vilicu
Zijevanjem
Razvalio sam usta
Gledao u nju, dok mi se krv
Slijevala od krajeva usana
Do jučer kupljene majice
I bilo mi je žao
Što ne mogu slušati njen
Lajtmotiv
Silovao me je i tako dalje
Bilo mi je krivo
Što nemam više živaca
Za nju, a opet s druge strane
Ja sam je digao u devet
I tražio da odemo
Na prijepodnevnu kafu, zbog gužve
Koja mi uvijek odgovara
I realne opasnosti po život
Kakva uvijek ide uz nju
Otpratio sam je do kuće, a potom
U povratku
Ogledao svoju vilicu
Na zaslonu telefona i
Ustanovio sam koji stepen
Paradentoze imam
Za manje od pola minute
U gradu se sve primirilo
Na kratko sam osjetio tjeskobu
Prošao sam pokraj sajma
U oblaku prašine
Prepoznao sam svog druga
Rekao mi je
Donio sam ti sreću starac
Onda sam se nasmješio
Zazviždao
Francusku revolucionarnu
I duboko ušao
U sve što čini
Čovjeka
Druga
Dragani i Siniši
Tradicija nam je postalo
Da subotom navečer sjedimo u pušačkoj zoni male kafane,
Preko puta bolnice
I uz pivo i grickalice, krišom posmatramo
Koga to dovoze u hitnu
Zbog mnoštva ljudi na svijetu
Imamo priliku
Da budemo niko i ništa
Subotom
Da imam pištolj
Ubio bih se
Treća
U sobi broj osam
Sumorno jutro, tek smo ustali
Čistačica riba pod pun mokraće i
Krvavih ispljuvaka
Gledam je sažaljivo, čačkam po malom
Prijenosnom radiju
I nalazim malu glupavu pjesmu
Asima Sarvana
Pjesmu o srcu punom rupa
O tabletama i suicidu, tako mi je zazvučala tada
Kao kmezavi prostori
Ti prvi taktovi muke
Čistačica me pogleda
I kaže
Neka bar malo života ovdje
I ja samo šutim
I želim da dugo umirem
Da budem rastrgan
Kao vreća
Kao leš koji psi svojim čeljustima
Trgaju
Svaki na svoju stranu
Četvrta
U zadnjoj sličici
Ubijaš glavnog lika,
Rekoh mu
Strip smo radili
Od sedam do jedanaest
Svako drugo veče
U vinskom potkrovlju
Prijateljeve kuće
Pogled je pucao na
Pučinu
Slabo osvijetljen radni sto
Činio je da crtež,
Pun sjena,
Mnogo bolje izgleda
Pauzirali smo po kafanama
Par viskija
I pozdrav
Svijet se sužavao
Na naljepnicu o sniženju
Baletanki
I prapočetku sna
Uhvaćenog na dva dokumenta
Jedne krimi priče
O prevozu opijata
Iz Ilinoje do Konetikata
I jedne priče o klincu
Koji čeka da ga voda oslobodi,
Jer polomljenih zubi
Pljunut
I dislociran
Svojoj fiksaciji
Nije potreban
Mom prijatelju se dopala
Prva priča
U drugoj priča sam bio ja
Na izmaku snage
Među trulim stablima
Išao sam
Prema svjetlu
Peta
Najdražoj lezbi
Zadnji put kad sam je vidio
Prevlačio sam dnevnu dozu paranoje
Preko rijeke
I bio na rođendanskoj žurci kod školske
Na plaži
Na stepenicama, pored vode
Stopalima sam dodirivao
Klizave alge
To veče,
Nad nama
Anđeli sa petrolejom u kosi
Gorili su nebom
I molili nas da se pomirimo
Sve žene su bile porno zvijezde i
Starlete i držeći se za ruke
Mokrile u rijeku
Belih crnaca i pastuva
I to je bio jednako uzaludan
I jednako iskren
Poprično hladan i pijan
Déjà vu
Za moju kašljucavu glavu