Ironijski odmak u prikazu samodopadne kulturne elite zaštitni je Sorrentinov znak
Mladost (La giovinezza), r. Paolo Sorrentino, 2015.
Nakon što ga je Velika ljepota premetnula u jednog od prominentnijih redatelja današnjice, odnos kritičara i gledatelja prema Paolu Sorrentinu mješavina je divljenja i nesigurnosti u određivanju njegova opredjeljenja. Visoki esteticizam i monumentalnost uz pedanterijski pomno inscenirane prizore mogu izazvati osjećaj historijske zakašnjelosti. Na koncu, nije li pokušaj dohvaćanja nekog apstraktnog ljudskog stanja, uzevši u obzir da samo privilegirani mogu promišljati vlastitu promašenost, dio nadvladanog kulturnog stadija? Publika, odgojena zahvaćati marginalizirano, teško će u egzistencijalnom propitivanju odavno neplodnih umjetnika pronaći nadomjestak osjećaju angažmana za kojim intenzivno traga. Utoliko bi ekranizacija samodostatnih elitističkih krugova bila promašena da nije ironijskog odmaka, kako od protagonista, tako gledatelja, na kraju i sebe samog.
Pitanja šira od filmske priče Od trenutka kad shvatimo da dva poznata nam starca (Michael Caine i Harvey Keitel), čine okosnicu priče smještene u mondeni sanatorij, ili da upotrijebimo eufemizam – odmaralište, svaki će pojedini kadar postati kontrapunkt pretpostavljenih koncepcija i stvarne dijagnoze stanja. Dok se ekskluzivitet ukida dugim redovima pobožnog iščekivanja propuštanja u posvećeni prostor saune, a nizovi istrošenih tijela suprotstavljaju sugeriranoj mladosti, kompozicijski skladni, ali izvještačeni prizori, izvanjski su pol u konvencije zarobljenog društva. Da bi raskrinkala lažnost hinjenih pozicija, Mladost dovodi u pitanje stereotipno podudaranje fizičke i kreativne potentnosti. Stvaralačka nemoć ono je što bez razlike ocrtava i hrani atmosferu, opis je to civilizacije u cjelini, ne samo visoke kulture i mrtvih formi njezina izraza.
Vizualna impresivnost u prvi mah ostavlja dojam uzvišenosti, no dekadentna nota neprekidno probija kao remetilački element. Groteskni likovi i apsurdne situacije narušavaju naizgled savršenu tvorevinu, izazivajući dojam da nešto nije kakvo bi trebalo biti. Osjećanje nedostatnosti i traganje za nadomjescima, bila to priprema za glumačku ulogu, nadvladavanje ljubavnog razočaranja ili pak razračunavanje s vlastitom ostavštinom, zajednički su članovima internacionalne skupine i ujedno tematska poveznica Mladosti i Velike ljepote.
Autoreferencijalni motivi u Mladosti se javljaju neprekidno, počevši od uvodne glazbene sekvence, koja gotovo istovjetnim početkom sugerira da dva filma ne bismo trebali promatrati neovisno jedan o drugome. Sorrentino kao da nastoji iskomunicirati odnos prema gledatelju i likovima, odnosno pitanja uspjeha i na njemu utemeljena očekivanja. To što su protagonisti pripadnici istog kruga kao i redatelj, sami pod teretom prošlog rada, zasigurno nije sasvim slučajno, već nas postavlja pred pitanja šira od filmske priče.
Zanimljiva igra Nije u Mladosti teško vidjeti samoreciklažu, ali cinizam taj postupak čini legitimnim. Opet smo zatrpani nizom referenci na visoku kulturu, a o gledateljevoj preuzetnosti ovisi hoće li ih i kako raskrinkati, preuzimajući na taj način opasnost da zapadne u pseudointelektualizam. U tome se krije zanimljiva igra u koju se gledatelja neumoljivo uvlači: ili će se prepustiti užitku estetske dimenzije i očitoj Sorrentinovoj kompozicijskoj umješnosti, ili pak interpretativnom prenapregnutošću dopustiti da ga se postavi uz bok onima čije postupke tobože propituje.
I u ovom filmu Sorrentino pokazuje koliko dobro odgovara svom vremenu. Nešto kao sabirna točka suprotstavljenih težnji onih koji zazivaju novog Fellinija i onih koji mu svrhu u ovom historijskom trenutku odriču. Činjenica je da su granice zamućene, baš kao što umjetnički i komercijalni film mogu imati štošta zajedničko, a Sorrentinova je genijalnost možda baš u suptilnom isprepletanju univerzalnih propitivanja i izgradnje cjelovitog umjetničkog djela, čije se implikacije unaprijed pretpostavljaju. Ipak, Mladost je zaokruženošću i originalnošću ispod Velike ljepote, no i dalje je nosi sorentinovska nit i širom otvorena vrata za novu i staru publiku