Iva Rada Janković  

Razgovor s Agnese Trocchi

razgovor

Kao odgovor na Berlusconijev medijski imperij, u Italiji se intenziviraju aktivnosti underground kulture. Sa željom za neposrednom intervencijom u medijski prostor, po načelu Do-It-Yourself, nastaje Candida TV i počinje emitirati programe u pojedinim gradskim četvrtima...

– Kao skupina angažirana na produkciji neovisnog videa, Candida TV osnovana je 1999. Nastaje na temelju različitih iskustava: uličnog teatra, neovisnih radija, okupiranih socijalnih centara, ili nekih drugih subverzivnih aktivnosti. Radeći zajedno na festivalu underground kinematografije 1999., zaključili smo da je povoljan trenutak za uključivanje u televizijski program. Na lokalnoj rimskoj televiziji pitali su nas imamo li kakva materijala koji bi se mogao emitirati. Odlučili smo prihvatiti ugovor prema kojemu će naši materijali biti emitirani na lokalnom programu devet tjedana uzastopce, sat tjedno. Program smo nazvali Candida show, s namjerom da bude popularniji od popularnog. Riječ je zapravo o svojevrsnoj supremaciji pop-kulture, intenziviranju televizijskog jezika do maksimuma kako bismo ga doveli do njegovih krajnjih konzekvenci.

Sami stvarati televiziju

Na internetskoj stranici pod nazivom Subsol – koju je osmislila filozofkinja i teoretičarka novih medija Joanne Richardson kako bi istražila nove kulturne oblike djelovanja što se obično povezuju s pojmovima umjetničkog aktivizma i taktičkih medija – postavljen je i link na stranicu talijanske skupine Candida TV...

– Uporaba taktičkih medija znači uporabu instrumenata koji već postoje kako bi se odaslale poruke ili postigli ciljevi različiti od onih za koje je sam medij razvijen. Candida možda i nije taktički medij, jer se identificira sa samim instrumentom, dakle ne poseže za medijem da bi ga upotrijebila u druge svrhe. Medij je televizija, no s pridodanom taktičnom kvalitetom jer se televizijom služimo kako bismo odaslali poruke koje uznemiruju i mijenjaju uobičajenu vizuru gledatelja. Ona stimulira kritiku, stvara vizije multiplicirane stvarnosti, i u tom je smislu taktički medij. No, ne i doslovno, s obzirom na to da dolazi do svojevrsne identifikacije sa sredstvom – nije riječ o tome da se njime služimo i gotovo. Mi izmišljamo televiziju, naš je program: napravi svoju televiziju! Osobe koje je stvaraju imaju iskustvo u komunikaciji, ali onoj na razini undergrounda, izravno socijalnoj. Dakle, riječ je o pojedincima koji imaju vrlo razvijene performativne i komunikativne kapacitete u kreiranju situacija, osobito situacija na cesti. Zapravo, mi smo ti koji stvaramo događaje i iz tih događaja nastaju video-radovi, kratki filmovi... Odlazimo na ulice i stvaramo televiziju, izmišljamo događaje u kojima sudjeluju superheroji u interakciji s prolaznicima.

Vizija mogućih svjetova

Kada je riječ o aktivističkom djelovanju, obično ga se povezuje s potrebom za što vjernijim prenošenjem stvarnosti. No u programu Candide umjesto isticanja vjerodostojnosti sintagma je: reality fiction (fikcija stvarnosti).

– Našu produkciju, koju smo nazvali Super video prema G8 nastalu 2002. nakon poznatog skupa u Genovi definiramo kao fikciju stvarnosti, jer je intencija pokazati moguće naracije stvarnosti. Dok dokumentarni film želi ponuditi realnost onakvom kakva jest, mi znamo da sve ono što završi na videu zapravo manipulira stvarnošću i zato radije odabiremo pričanje priča, stvaranje fikcija, konstruiranje vlastitih vizija stvarnosti. Namjera nam je otvoriti vrata svima kako bi svatko mogao emitirati vlastite, multiplicirane vizije stvarnosti. To zapravo podrazumijeva vrlo polagano kruženje oko nečega što je vjerojatno bit stvari. Dakle, realnost i fikcija dva su elementa koji se prožimaju u našim vizualnim produkcijama, stvarajući viziju mogućih svjetova.

Na programu Candide TV bio je i intervju s Ricardom Dominguesom, predstavnikom poznate američke aktivističke skupine Electronic Disturbance Theatre. Djelatnost te skupine usmjerena je isključivo na elektroničku mrežu, hakerske performanse poput Net Fluda, elektroničkih poplava koje izazivaju nenadana preopterećenja servera kod pretraživanja stranica poznatih svjetskih banaka ili multikorporacija.

– Za nas je susret s Electronic Disturbance Theoatreom bio važan jer nam je razjasnio pojedine elemente vlastita rada. Zbog toga, kada smo napravili intervju s Domingesom, mogli smo ga vizualizirati sa svim prizorima iz uličnih akcija koje smo radili proteklih godina, jer je kreiranje scenarija u stvarnosti, u gradu gdje je moć moguće vizualizirati i spustiti s nedodirljiva mjesta, dio posla kojim smo se i sami bavili, kreirajući situacije unutar kojih se stvari mogu ogoliti i pokazati onakvima kakve zapravo jesu. Dakle, stvaramo fikciju koja utjelovljuje različite oblike moći i čini ih vidljivima. Electronic Disturbance Theatre dao nam je elemente za analizu vlastita rada.

U programu Candide TV jedan od postupaka je obrnuti inženjering, s obzirom na to da se mijenja uporabna strategija korištenog instrumenta. Važan segment djelovanja neovisne televizije je obrtanje uloga, pretvorba gledatelja u stvaratelja s namjerom radikalne preobrazbe percepcije medija, to jest rušenja predrasuda o njegovoj nedodirljivosti. Umjesto jednosmjerne komunikacije, od pojedinca k mnoštvu, Candida ističe komunikaciju koja se kreće od mnoštva prema mnoštvu.

– Ističem laboratorije za informiranje i opismenjivanje u audiovizualnom jeziku, osobito mladih ljudi s periferije. Igramo se spuštanja televizije s trona na ulicu, odande odakle je i došla, jer ako se kaže da je televizija ubila ulicu, to znači da je vraćamo na mjesto zločina. Radili smo tečajeve nekoliko mjeseci uzastopce sa svim instrumentarijem: TV-kamerama, montažom... Zamišljali smo zajedno s tim mladim ljudima kakva bi mogla biti televizija u njihovoj četvrti. U toj smo se igri učili dekonstrukciji jezika televizije i konstrukciji novog – našeg vlastita jezika. Dogodile su se i zanimljive akcije u stilu marketinške gerile. Projekt Sky izvela je Grupa Telestreet 2002. odlučivši ukrasti utakmicu Rome i Lazija koju je prenosio satelitski kanal Sky i emitirati je putem ulične televizije u svojoj četvrti. To je zapravo bila akcija u stilu Robina Hooda, jer je uzeto nešto što je zatvoreno, nedostupno i dano na masovno korištenje – jer nogomet je apsolutno masovna stvar. To nam je ujedno poslužilo kao prigoda za pristup kolektivnom imaginariju, jer sport svi gledaju. U stankama prijenosa utakmice emitirani su spotovi ulične televizije.

Manipulacija kao kreacija

Baštineći strategije avangardi, grupa oko Candide sastavila je manifest bojnih poklika pod nazivom Swarm declaration: Televizija je oružje. Stvarnost ekrana mora biti skvotirana. Oružje je u našim rukama, čuvajte se! Ako postoji Veliki brat, Candida je Mala sestra...

– Ta je deklaracija napisana 1999. kao zaigrani, pomalo provokativni manifest. Riječ je o vrlo širokoj, vrlo podzemnoj kulturnoj produkciji, neovisnom tisku i radiju... koja s Candidom pokušava prodrijeti u prostore televizijskog emitiranja. To je programska deklaracija koja dovodi u sumnju sve ono što nam se obraća i dolazi iz medija, sve ono u što se do tada vjerovalo.

Promatrajući performativne akcije Candide, koje se u prvom redu odnose na ogoljavanje strategija manipulacije medijima, nemoguće je ne primijetiti vezu s avangardnim pokretima prošlog stoljeća, poput dade ili nadrealizma. Unatoč jasno izraženom kritičkom angažmanu, Candida vješto zaobilazi socrealistički dogmatizam, šarmantno razotkrivajući političku zbilju nonsensnim humorom.

– U Barceloni smo u sklopu konferencije Copy Left raspravljali o tome što za nas predstavlja audiovizualni jezik. Rekli smo da ga smatramo nečim što manipulira stvarnošću. Jezik televizije je posebno manipulativan. Zbog toga smo odlučili manipulirati stvarnošću na naš način, kreirati našu stvarnost bez zbunjenosti ili srama, skrivanja pred bilo kime. Te sam večeri razgovarala s jednom sudionicom Konferencije koja je oduševljeno pratila našu prezentaciju, osobito diskurs o manipulaciji. Njezina je opaska bila: “Ako se manipulacija radi s vrlo jasnim namjerama, s dozom duha i bez krajnjeg cilja, to više ne spada u područje manipulacije, to postaje kreacijom. To je, dakle, umjetnost”.