Saša Žanko  

Razgovor s Luisom Falcónom Martinezom de Mara?ónom

razgovor

Španjolska proživljava trenutak empassea. Njezina obala otkriva svoju krhkost. Sve do sada španjolski uspjeh se temeljio na spontanoj prodajnoj strategiji u kojoj je odredište bio proizvod. Što će značiti komplementarna ponuda sunca i plaže kada logiku beskonačnog rasta zamijenimo obrascem integralne kvalitete turističkog doživljaja i lokalnog razvoja? Koji parametri i kakva logika će odrediti razboritu uporabu našega glavnog resursa, obale?

Iz Falcónova predavanja na Prvom kongresu hrvatskih arhitekata u Zadru, 16. listopada 2004.

Naše je područje istraživanja usko povezano s temom KRAH-a, Gradnja na obali. Bavite se temom zloporabe obalnog pojasa od turističke industrije i iznalaženjem novih modela turističkog razvoja Španjolske. Kakvo vidite španjolski turizam u budućnosti? 

– Potrebno je razlikovati turizam kao industriju, i turizam kao tehnologiju. Kada govorite o turističkoj industriji, podrazumijevate menadžment (to je turistički business), politiku i kapital. Tehnologija turizma je druga tema, i odnosi se na realizaciju prve. Kada promišljate o nekom teritoriju, potrebno je odrediti koliko turista želite tamo dovesti, možda je to 200 ljudi, i to je dovoljan broj. Ne treba dovesti sve vrste turista baš na svako mjesto, no ne postoji opći model nego treba iznaći novi za svaku situaciju, a pritom je važno imati jedinstven pogled na teritorij. Dva pitanja kojima je važno baviti se jesu deficijentnost i održivost. Održivost je vrlo širok pojam? ali prije svega podrazumijeva činjenicu da je obala sistem koji nije rješiv objektima ni politikom, nego preklapanjem novca i informacija iz različitih disciplina.

Density ili Benidorm

Možete li grupirati neke situacije koje su nastale kao učinak turizma; spominjete četiri grupe situacija koji se mogu prepoznati i generalizirati danas u Španjolskoj...

– To što sam sugerirao četiri modela, ne znači da ih nema mnogo više, cijelo mnoštvo. Ova četiri modela su tematski parovi, možemo govoriti o čisto globalnim događajima poput koncerta folk glazbe, ili skupine AC/CD, ili bilo kojeg koncerta s vokalom. I to je slobodno vrijeme i turizam, i donosi velike prihode na različitim mjestima na svijetu, ali to su već specifični primjeri. Izabrao sam četiri za koje smatram da radikalnije utječu na teritorij, barem s arhitektonske točke gledišta i uz prijenos informacija iz drugih disciplina. S pomoću ta četiri modela možete odrediti vlastitu poziciju, što je u njoj dobro a što je loše. Zašto ih zovem modelima i istodobno smatram da ne treba nikakve mo?ele primjenjivati ni na koje mjesto? Prije svega, kad izgradite model, on je napravljen za karakteristične, specifične uvjete. Od tog modela koji je već negdje napravljen možete preuzeti parametre, imate informaciju: ekonomsku, političku, teritorijalnu, društvenu, sve te informacije izgrađuju model. Ako bismo bili u stanju izolirati te uvjete iz modela, mogli bismo ih primijeniti na mjesta koja imaju izvjesnih sličnosti. Prototip služi razmjeni informacija s apstraktne točke gledišta. Kada imate urbani mod?l Barcelone, teško ga je primijeniti na bilo koji drugi obalni grad u Kataloniji, jer Barcelona ima gotovo dva milijuna stanovnika u užem gradskom području. Prvi model je, dakle, urbani model, i to je bazična gustoća, density. Udaljenosti i logistika su tako koncentrirani da čine sistem učinkovitim, a glavni problem koji povezujete s turizmom je vrijeme. Što to znači? Dolazi vam turist, provodi neko vrijeme na obali, npr. tri sata, i što radi s ostatkom vremena? Može otići u sobu i ne trošiti novac, ali ako imate pripremljenu neku vrstu aktivnosti u gradu, ne morate je dodatno organizirati. U gradu postoje kulturni događaji, barovi, javni prostor, komercijalni centar, i turist profitira od takva grada. On se odlazi sunčati na ?lažu, prokrstari duž obale, ali nakon toga troši novac i od lokalne zajednice dobiva nešto zauzvrat. Znači, možete braniti od turista svoju lokalnu specifičnost, svoj identitet, i istodobno iz toga stjecati profit. Stoga je density vrlo dobar pokazatelj urbanog razvoja, uz postojeću infrastrukturu. Drugi je model Benidorm na španjolskoj mediteranskoj obali (Costa Branca). Benidorm je jedan od najodvratnijih primjera urbanog razvoja u estetskom smislu. Trebate znati da Benidorm ima 132 nebodera na devet četvornih kilometara površine. U cijeloj Španjolskoj ima 185 nebodera. Stoga je razlika očita, u Benidormu je gotovo tri četvrtine broja španjolskih nebodera, i svi su koncentrirani u jednoj točci. Zašto branim ovaj model koji je ruža?, definitivno neprikladan i užasan prema estetskim kriterijima...? Zato što 92 posto Europe proizvodi 46% ekonomije temeljene na turizmu u toj zajednici, a on se prostire na samo jedan posto zemljišta te zajednice. Ne mogu reći da branim ovaj model i da je on primjenjiv u svakom slučaju, ali treba imati na umu činjenicu da uništenjem jednog postotka obale možete spasiti preostalih 60 posto, jer ste zaradili istu količinu novca. U Benidormu je izbor sadržaja relativno malen, ali postoji gustoća ljudi, gosti?u i sezonskih radnika. Benidorm nije zatvoreni tip rezervata poput Las Vegasa, nego je vrsta urbanog planiranja spontanije organizacije bazirane na 24-satnoj aktivnosti oko hotela, od kojih profitiraju lokalni ljudi – tamo ima barova, diskoteka, i sl. To je, dakle, drugi model, i on je održiv iako ga možemo smatrati i najružnijim.

Ilegalni turizam i model otoka

Treći model, protiv kojeg se izričito izjašnjavam, je i glavni problem urbanog planiranja na obali koji se manifestira u tri fenomena: legalna sekundarna gradnja – ljudi grade vikendice kada zapravo žele pobjeći u prirodni okoliš; ilegalne “sekundarne” kuće, tj. vikendice, sagrađene prema načelu samoorganiziranja, a treći fenomen je u velikom porastu, barem u Španjolskoj – to je ilegalni turizam. Treba imati na umu da je 63 posto ilegalnih kapaciteta mnogo i u listopadu. Te kuće troše deset puta više od uobičajene potrošnje tog modela koncentracije. Imate stoga “tepihe” u krajoliku i morate održavati infrastrukturu koja je deset puta skuplja za takav koncentracijski model. Treba naglasiti da su općine koje pomažu takvu prijevaru – općine koje nemaju novaca, nemaju ekonomski model ni način da prežive. Međutim, ljudi koji grade taj višak stambenog prostora su ljudi koji glasaju, i to je velik problem koji nitko ne rješava – jer općinske vlasti trebaju novac, nemaju načina kako uzeti novac, ali moraju podržavati vlasnike vikendica, ne mogu reći ne, jer oni za njih glasaju. Zato treba naći jasan ekonomski model za cijelu zemlju, treba pokušati balansirati između mjesta koja su postiživa u smislu razvoja, i ona mjesta koja treba držati kao neku vrst nacionalnog parka. Ali to je teško jer zahtijeva visoku svijest i zajednice i državne administracije, to je dug posao i mislim da je ovdje riječ o glavnom problemu, to je model koji guta najveći dio zemljišta, a ne hoteli i ljetovališta...

Četvrti je model otoka, uzet ću primjer Kanarskih otoka jer dobro poznajem tamošnju situaciju. U Hrvatskoj imate 1000 otoka i ne možete primijeniti taj model na ono što je već napravljeno, ali kad imate otok, morate do njega i stići. Brodski prijevoz je u redu, ali trebate i goste koji stižu zrakoplovom. Zračni transport ima izvjesne ekološke reperkusije, tu je zvuk, zauzimanje zemljišta, logistika koja sve to održava, ali on isto tako pomaže razvoju otoka. Koja je minimalna veličina otoka dovoljna da se r?zvije takva turistička logistika? To je pitanje na koje treba odgovoriti. Potrebno je razmatrati otočni sistem kao grad, jer ste tada u stanju razmišljati o različitim dijelovima otoka na drugi način. Imate master-plan, zračnu luku, poljoprivredu, nacionalni park... Na primjer, Kanarski arhipelag je najzaštićenije područje Španjolske, 50% površine teritorija je nacionalni park. Ipak, otočje ima 1,2 milijuna stanovnika i 12 milijuna turista godišnje. Tu postoji problem – turist dolazi na obalu i sunča se, i uopće ne upoznaje otok; s jedne strane je prirodna baština koju treba očuvati, a, s druge strane, proizvod koji svima trebamo prodati je cijeli otok kao atrakcija. Stoga mislim da logika nije u tome da se cijeli otok sagradi, ali potrebno je privući ljude koji će odlaziti upravo u nacionalni park. Održavanje nacionalnog parka mnogo košta, tko će to platiti? Tu nije riječ o moratoriju kojim će se potpuno zaustaviti razvoj. Logično je da na sve djeluju sile globalnog raz?oja, ljudska su bića ambiciozna, ona žele vikendice, žele imati novac, i to je nešto što ne možete zaustaviti. Treba biti svjestan da je input globalnog svijeta u koji uranjate vrlo snažan. Stoga ako se suočite s problemom i kažete nećemo graditi na ovom otoku, to je u redu, ako se to učini svjesno i s dovoljno informacija. Bitno je uprijeti prstom u konkretni otok. Glavna razlika Hrvatske i Španjolske je u tome što na primjer u Kanarskom otočju svaki od sedam otoka ima vlastitu upravu, neku vrstu općine koja može raditi što želi i odjednom ne želite ništa graditi suočeni s lokalnim špekulacijama. Dobro je slijediti model koji je iskušan u praksi, što ne znači da treba kopirati; modele treba uzeti kao prototipove za skupljanje informacija i poticanje javne diskusije.

Duga obala, mala naseljenost i ljubaznost prema EU

Možete li principe u skladu s kojima provodite istraživanja u svojim projektima primijeniti na Hrvatsku? Možete li s vašim iskustvom i vizijom turističkog razvoja, prepoznati problematiku turizma u Hrvatskoj?

– Glavna problematika su glavni potencijali. Ne mislim da situaciju itko može riješiti. Prvo treba uočiti potencijale teritorija, a onda problematiku stanja. Vi imate 600 kilometara obale, mi imamo 5000 kilometara. Riječ je o golemom pojasu zemlje. Vi imate samo 4,5 milijuna stanovnika, ali imate problem potencijala, recimo da imate jedini komad obalne zemlje u Europi koji nije u EU i još je nerazvijen. Stoga imate taj čudesni objekt želje. S vremenom će doći pritisak. Nijemac više neće kupovati zemlju na K?narskim otocima, kada brže automobilom može doći k vama. Vaša je specifičnost duga obala, mala naseljenost i to da želite biti ljubazni prema EU. Turisti više neće dolaziti na ljetovanje i otići, svi ti Nijemci, Austrijanci, Englezi željet će ovdje imati svoje vikendice, dolazit će zrakoplovom, tu će letjeti Ryan Air, Easy Jet..., dolazit će i pokušati posjedovati svoj komad zemlje. Hrvati su ponosni na svoju zemlju i svoj identitet, to je veoma važno, jer ako odjednom vlada kaže: pokušajmo se razvijati po?jednako, ljudi će slijediti svaki razvojni program koji će zadržati zemlju kao oblik vrijednosti. Ljudi su zabrinuti zbog toga, i to je dobro. Mi u Španjolskoj imamo zrelu turističku industriju, koja je dosta stara i sada imamo problem hotela koji imaju po 30 i više godina. Istodobno, u Istanbulu možete uplatiti hotel s pet zvjezdica za cijenu španjolskog hotela s dvije zvjezdice. Tvrdim, treba brzo naći način kako se nositi s problemom, kako održavati i plaćati nacionalni park, jer za manje od 50 godina p?oces će biti završen.

S engleskoga prevela

Silva Kalčić