Predstavljajući sve seksualne radnike/ce kao žrtve, neovisno o kontekstu njihovog uključivanja u seksualnu industriju, njihove ih takoreći prirodne saveznice patroniziraju te se pokroviteljski odnose prema njima, ne dopuštajući im da se sami/e definiraju i artikuliraju
Prošle je godine izbio požar u akademskim krugovima po objavi vijesti da će početi izlaziti časopis Porn Studies koji uređuju dvije žene, Feona Attwood i Clarissa Smith. S obzirom na to da već niz godina postoje tzv. Buffy studies koji se bavi dijelom tzv. Whedon-versea – dakle, cijelo istraživačko područje posvećeno jednom autoru TV serija, odnosno jednoj od serija koje je stvorio Joss Whedon, Buffy the Vampire Slayer – može nam se učiniti da je reakcija preuveličana jer jedva da postoji opskuran kutak pop-kulture kojeg se nije dotakla kulturologija.
No reakcija na benignu ideju da se akademski svijet bavi onime što seksualni radnici i radnice u pornografskoj industriji proizvode te okolnostima nastanka suvremene pornografije, samo je indikator zazora određenih struja feminističke misli prema seksualnom radu i općenito svim "devijantnim" seksualnim praksama koje uključuju i, primjerice, BDSM o kome se naveliko raspravljalo uslijed velikog uspjeha petparačkih erotskih ljubića EL James o slučajnom seksualnom sadistu Christianu Greyju i još slučajnoj djevici Anastasiji Steele koja ga jedina može izbaviti od njegovih neprinčevskih seksualnih navada uvjetovanih, naravno, nesretnim djetinjstvom koje je bilo ispunjeno psihičkim i fizičkim zlostavljanjem njegove majke-ovisnice.
Sličan naivan pogled na išta što predstavlja otklon od uobičajenog (heteroseksualnog) ponašanja ponekad su, a poneke od njih još uvijek, gajile mnoge feministkinje od 1970-ih naovamo. Predstavljajući sve seksualne radnike/ce (koje odbijaju zvati onako kako se one same nazivaju pa, recimo, insistiraju na nazivu prostitutka) kao žrtve, neovisno o kontekstu njihovog uključivanja u seksualnu industriju, njihove ih takoreći prirodne saveznice patroniziraju te se pokroviteljski odnose prema njima, ne dopuštajući im da se sami/e definiraju i artikuliraju. Dakako, tu ne govorimo o ženama koje su uvučene u trafiking, maloljetnima i selebritijima čija je privatnost narušena nedavnim slučajem hakiranja iPhoneova.
Nije lako iznaći način za bavljenje seksualnim radom (a da ne zanemarujemo interpretacije i zahtjeve radnika/ca u seksualnoj industriji) koji se ne bi u konačnici sveo na neprincipijelan napad na seksualne radnike/ce ili na svođenje žena koje se bave svojevoljno seksualnim radom na žrtve. Za takvo bi nešto bilo potrebno preispitati i temelje obitelji i braka, raspodjele rada unutar domaćinstva i općenito trgovanja ženskim tijelom za korist, kao i nezahvalno plaćen i težak rad žena u zemljama "Trećeg svijeta" (pri čemu treba imati na umu da dvojba o radu u tvornici ili bordelu možda ni nije dvojba). Isto tako treba uzeti u obzir promjenu radnih uvjeta u seksualnoj industriji u doba Interneta i promjene u pogledu na seksualni rad koji postaje produžetak turizma i drugih industrija relaksacija.
Želeći kasnije nadograditi ovaj temat uvidima u različite niše odnosa seksa i rada, ovoga se puta bavimo prije svega odnosom feminizama prema seksualnom radu i seksualnim radnicima/cama počevši od uvida nekoga tko se i sam identificira kao seksualna radnica, preko detekcije stigmatiziranih skupina unutar feminizma nekada i sada, usporedbi odnosa različitih feminističkih struja prema seksualnom radu do recentne kazališne produkcije u Hrvatskoj.